Kad bi samo znali koju srecu sam nekada imao
princezu morskih obala sam ludo ludjacki volio
ljubav joj godinama presretan posesivno uzvracao
svo sto sam na srcu i dusi imao njoj sam podario.
…
Bijahu to studentske godine, 1980 je priznala da voli me.
a mi mladi , uz more i sunce se upalili poljupce uzvracali.
i danas se onih cuperaka prisjecam miris tijela joj osijecam.
a pisma kao amajliju prikrivam i nocu pod svijecom ih iscitavam.
…
A ona sto puta vise mi neiscrpnu ljubav uzvracala
osmijeh na licu godinama drzala stihove puste izrodila
I jos uvijek osmijeh njen me u tudjini uporno prati
daje mi snage da se ovaj gorki kruh tudjine provari.
…
Njena ljubav je poput divljih vjetrova neukrotljiva
nikada me niti jedna tako strastveno nije ljubila
toliko divnih uspomenai tragova na srcu ostavila
mada se za drugog udala njena slika vjecno ostala.
…
Steta sto srece nisam imao da sam sa njom zavrsio
obitelj sretnu stvorio djecu obiljem divnu dobijao
al takva mi sudbina,barem me jedno divno vrijeme
svojom ljubavlju i andjelom nazivala…ne dokuciva.
…
Barem nekad bila moja je, gladne usne mi ljubila
toliko slatkih lazi mi tek sada vidim obecavala
da bi se kaze eto sretno sa njim udala ,djecu dobila.
I sada je vidjaju obalama Rijeke sa muzem proseta.
…
Ali meni njena sreca ne smeta, sve to na kraju je zasluzila
divnu porodicu stvorila kazu da joj se vidi u ocima
I prosto lakse mi da ona ne pati ali moram je voljeti
jer barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala.
..
Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020
