Barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala

Kad bi samo znali koju srecu sam nekada imao

princezu morskih obala sam ludo ludjacki volio

ljubav joj godinama presretan posesivno uzvracao

svo sto sam na srcu i dusi imao njoj sam podario.

Bijahu to studentske godine, 1980 je priznala da voli me.

a mi mladi , uz more i sunce se upalili poljupce uzvracali.

i danas se onih cuperaka prisjecam miris tijela joj osijecam.

a pisma kao amajliju prikrivam i nocu pod svijecom ih iscitavam.

A ona sto puta vise mi neiscrpnu ljubav uzvracala

osmijeh na licu godinama drzala stihove puste izrodila

I jos uvijek osmijeh njen me u tudjini uporno prati

daje mi snage da se ovaj gorki kruh tudjine provari.

Njena ljubav je poput divljih vjetrova neukrotljiva

nikada me niti jedna tako strastveno nije ljubila

toliko divnih uspomenai tragova na srcu ostavila

mada se za drugog udala njena slika vjecno ostala.

Steta sto srece nisam imao da sam sa njom zavrsio

obitelj sretnu stvorio djecu obiljem divnu dobijao

al takva mi sudbina,barem me jedno divno vrijeme

svojom ljubavlju i andjelom nazivala…ne dokuciva.

Barem nekad bila moja je, gladne usne mi ljubila

toliko slatkih lazi mi tek sada vidim obecavala

da bi se kaze eto sretno sa njim udala ,djecu dobila.

I sada je vidjaju obalama Rijeke sa muzem proseta.

Ali meni njena sreca ne smeta, sve to na kraju je zasluzila

divnu porodicu stvorila kazu da joj se vidi u ocima

I prosto lakse mi da ona ne pati ali moram je voljeti

jer barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala.

..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s