Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno voljela

Ne znam, eto taj naš susret samo zamišljam, što bi se desilo.

Kada bih te onako ne planirano slučajno u tvom gradu susreo.

Dal bih se na tebe derao, vrištao, dal bih ti šamar opalio

Neku svoju tugu jad i čemer bez tebe eto kao time naplatio.

Zamišljam, čisto zamišljam a u dubini duše priželjkivam

Nekom novom susretu se naivno kao klinac uzalud radujem.

Znam da to toga neće i ne može doći, daleko skrivena si

Trebao bih da te zaboravim, al teško mogu da to učinim.

Onako stojiš, ispred mene si šokirana kad si me vidjela

Šutiš, riječi ne progovaraš u sebi od stida očigledno izgaraš

A ja samo gledam gutam te u grudima osluškujem jecanje

Bez obzira što si mi učinila još uvijek si za mene najljepša.

Pitam se onako pognutu uhvaćenu, kako se tada osjećaš

Nisi riječi trebala prozboriti niti u očima suze skrivati.

Da nešto kažeš da pravdaš se baš od tebe i ne očekujem

Ona ledena tišina između nas se jezivo vječnošću provlači.

Ja bih i tada da te zagrlim poljubim da se nekako isplačeš

Al me nešto skočilo ne mogu od šoka da se pomaknem

Kao da su se noge oduzele sa dušom pune tuge spojile.

A iz tebe niti slovo, psovka ljutnja neka da bar  izleti.

Ne očekujem i ne nadam se da možda u ljubav kuneš se

Nemaš razloga i obraza da mene za nešto optuživaš

Sebi u lažima  onako u duši i srcu od stida znam da izgaraš.

Znam da se grozno osjećaš i nije baš da tebi lako je.

Tko zna dal ćeš mi moći ikada priznati u oči vedro gledati

Da mi bar imaš snage jedno, samo eto jedno odgovoriti

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno voljela

Ti nemaš pojma koliko svijeća sam suzama ridajuć gasio.

No to baš i važno ti nije, gledaš iz ovog susreta da izvučeš se

Osjećam kako bez iti riječi u duši gušiš se, na djelu uhvaćena.

Eh kad bi znala koliko je ljubavi za tebe još u ovim grudima.

Kad bi mi prišla i opet poljubila, vjerojatno oprost bi dobila.

Ovako ledena neplanirana situacija među nama se desila.

Glavu ne dižeš, riječi ne izvlačiš, opravdanje ne pronalaziš.

I niti sam ne znam koliko bi tom tišinom sve obavijeno trajalo.

Kad bih te susreo kao da se ništa nije desilo možda bih te zagrlio.

A možda ja u stvari totalno pogrešno tvoju rekaciju zamišljam

Možda bi jednostavno pokunjene glave pokraj mene produžila

Jer obraza snage ti nebi imala ili htjela barem nešto izreći

Jer i ta mogućnost da samo hladno proći ćeš može postojati.

Možeš me kao stranca promatrati,da me nikada nisi vidjela ponašati

Čak niti glavu ne moraš dizati samo pored mene ti valja produžiti.

Vidiš i ta mogućnost je ono baš moguća u što si se ti pretvorila.

Kada si onako hladno bez iti jedne riječi tiho one noći nestala.

Bože koliko i pored svega još uvijek osjećam da želim volim te.

Još uvijek barem za taj slučajni susret postoji naivno nadanje.

Još uvijek očekujem tvoje objašnjenje ili barem neki odgovor

Eto recimo zajedno sjesti imati otvoreni iskreni ljudski razgovor.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020 u 05:11

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno ženo voljela

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s