Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

To što pisma uporno šalješ mi neće ništa promijeniti

Na svoj poseban način preboljevam te,grize sjećanje

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

Svjestan je da se nešto između nas tužno događa.

Ti vjerojatno sijećaš se svih događaja naših datuma

A ja silom sve da zaboravim uzaludno pokušavam

Nekako sve tu je tako je blizu i srcu mi vidljivo

Jer te nikada nisam do kraja očigledno prebolio.

..

Lakše mi jer ti za sve kriva si pa savjest ne grize me.

Bog mi je svjedok da iskreno požudno voljeh te.

A još više dokaza postavljam putem gladnih stihova.

Tamo si dobila glavnu ulogu te mo te svi upoznaju.

Svi su kroz stihove saznali i kakvu su vrstu žene upoznali

Nekima gadiš se neki razumiju te svatko ima svoje mišljenje

Ali oni koji su kao ja bijedno ostavljeni sigurno su te zamrzili

Svoje propale ljubavi u tebi su vidjeli i te stare bolove obnovili.

Uzalud pišem mi da fale ti oni naši strastveni susreti

Da fali ti gitara da samo iz dubine duše i srca pjevam ti

Ali znaš da je ključ ljubavi kod mene je ostao,čuvam ga

Duboko u srcu da uporno skrivam ga da ne izgubim.

I ako me želja obuzma tamo navratim pa otključam sve

Doze ljubavi kao infuziju duše natočim, kroz suze prisjetim

I što prije to leglo tuge da ne puknem ridajuć napustim.

Jer ta bol nekako baš olako ne želi da me napusti.

A ti što si od mene pobjegla još putuješ rijekama stihova

Oni me podsjećaju u prošlost bolnu vraćaju dodiruju.

Mada pokušavam da više vedrih uspomena sjećam se

Al srce samo temu stihova u trenutku inspiracije odabire

Sa tobom sam život upoznao kako od nekoga pobjeći

Kako biti hladan besćutan i kako hladno glavu okrenuti

Al nikako tu bol ostavljanja ne mogu iz sebe izbiti

Kad me ona dokuči suze ridanjem ne mogu zaustaviti.

Jer mi kroz sjećanje slike osmijeha tvojih očiju prolijeću

Na tvoje usne uporno gladno posesivno vraćaju

Kako strasno ljubiš me vriske te ljubavi u srcu mi skrivaju

A onda u momentu ostavljenog ludo zaljubljenog vraćaju.

To što pisma uporno šalješ mi neće ništa promijeniti

Na svoj poseban način preboljevam te,grize sjećanje

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

Svjestan je da se nešto između nas tužno događa.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s