Eh kad bi me sada jarani vidjeli nebi me prepoznali

Pitam se zašto sam te uvijek u nebesa dizao

Zašto sam za tobom i tim vrelim usnama ludio

Sve za tebe bijah spreman život mi preokrenula

I daleko gladno strasnije nego druge si me voljela.

Bijah siguran bar si me tako od početka ubijedila

Da mi se napokon ljubav života stvarno dogodila

Da ljubav iskrena postoji vjeru u nju si mi vratila

Jedino ti si srce i dušu mi duboko potpuno shvaćala.

I nema veze bilo što da nam se u budućnosti dogodi

Ovo srce provedeno vrijeme sa tobom će da pokloni

Nije žao mi što sam te iskreno do bola luđački volio

Nezasitno te u mislima snovima i stihovima imao.

Oči iz tuge si mi preporodila smisao životu poklonila

I svi ožiljci prije tebe tvojom strašću su baš nestali

Eh kad bi me sada jarani vidjeli nebi me prepoznali

Mladić sam opet postao osmijeh sreće na lice nabacio.

Hval ti što si bila strpljiva ona razočaranog životom dizala

Kad god si mi bila potrebna u trenu na usnama si mi osvanula

Ne mogu dovoljeno veliko reći ljubavi ono za sve hvala ti

Ali ovo srce takvu ljubav nikada neće vjeruj da zaboravi..

Sa tobom sam imao nekako poseban mir duša mi spokojna

Srce si ljubavlju nezasitno od prvoga dana punila

Niti blizu nisam ti uspjevao svu tu ljubav uzvraćati

Ali si sreću na mome licu svakodnevno mogla viđati.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.06.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s