Prečesto puta se uhvatim i na tebe pomislim

Čisto te u tišini promatram

Po glasu ti nevolju osjećam

Nešto si čudno mi spremila

Hladan pogled često uputila.

Riječi isprekidano izlaze

Opravdanje za nešto pronalaze

Zašto se između nas dešavalo

Slutim da nekako tonemo.

Ali nema veze neće niti  bit po mom

Osjećam brod tone nastupa brodolom.

Sve više se udaljavaš opravdanja izmišljaš

Nekako čudna ti ćud,pričam vjetru uzalud.

..

Nije ti svejedno vidim ti suze u očima

Ne kaješ se i kao da nisi pogriješila

Molim te da zadnji put ljubav vodimo

Da se bar u ljubavi večeras rastanemo.

Ali prehladna si njega zavoljela si osjećam

Bez iti jedne riječi sve što si rekla prihvatam

Jer silom ne mogu i neću da te zadržavam

Na kraju ispade po tvom klasični brodolom.

Kada se udaljiš srećom suze moje nećeš da uvidiš

Želim na kraju da ispadnem muško što je trpilo

i nikada suzu ispred žene nije trena pustilo.

A u meni razdor suza Niagara nebi primila.

Ne mogu i neću o sutra da razmišljam

Na jedvite jade sada tugu ukroćivam

Na glas bih vrištao sve oko sebe razbijao

A ja kao zakopan u tišini ucviljene duše zaspao.

Boli me što ćeš mi ostati bolno i teško sjećanje

Za mene to ne može biti na kraju normalno

Previše iskreno i luđački sam te znaš volio

A gle na kraju razočaran ostavljen izvaran ostao.

Ah bože mili kad bi kao drugi onako jutrom mogao

Novi osmijeh nabaciti jutro sa pjesmom krenuti

Novoj boljoj ljubavi se opet vedro uzalud nadati.

Al ne ide ti ćeš teško mi napustiti lažno nadanje.

Plašim se što će na kraju sa mnom ispasti

Dal ću u crnom vinu našu priču ljubavnu tješiti

Ali nema tih ogromnih  buradi niti boca vina

Da bi mogle da istope ledenice srca sa planina.

A toliko sam vjerovao da ćemo uspijeti nas dvoje

Da svakim danom ljubav jača i bude nam sve bolje

Ali tek sad sam skužio mada smo bili zajedno

Samoća se u dušu mi podlo uvlačila i ubila.

Puštam te, da te zadržim ne trudim se, nema smisla

Zar ne, toliku energiju u bespuće srca ulagati

Kada u njemu ne postojiš i ne možeš opstati.

Pokušah pismo da ti napišem ali ga izbrišem.

Pa sutra dan opet novi pokušaj uzalud propadne

Fališ mi, trebam te, al nekako me guši sjećanje

Kako si hladno bez objašnjenja otišlja i ranila

I kada razmislim ljubav moju više nisi niti zaslužila.

I sada kada sa drugom vrijeme uzalud provodim

jer prečesto puta se uhvatim i na tebe pomislim

stalno i stalno te sa drugima naivno poredim

i ne mogu, ne moguće je na takvu da ikada više naletim.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s