Zašto glumiš da si sretna, kome te priče prodaješ

Svaku večer kada jedva zalegneš

Duboko u duši se tamo proklinješ

Zar ti je sve to na kraju  ipak trebalo

Što te je njemu ministru u krilo vratilo

Lažeš se noćima čemer te preotima

Sreća sa lica ti nestaje, a tuga ostaje

Uz ministra si provela silne godine

I vidiš da su uzalud baš uzalud propale.

Jer to nikada nije bilo niti blizu ljubavi

Toliko tragova razočarenja je ostalo u tebi

Samo lažeš se,pred svima si kao sretnica

Dobro si se udala,a da možeš bi vrištala.

Sada vidiš koliko si njega istinski voljela

Nikada nikog nisi tako strastveno ljubila

Teško ga se odvikavaš, u provaliju propadaš

A moraš zbog sdjece sa ministrom da izdržavaš.

Da li ti to nekakvim životom jadnim nazivaš

U licu propadaš podočnjaci te okružili

Da te prijatelji sada vide nebi te prepoznali

Sva si propala kao alkoholičarka otekla.

Iz te sobe jedva da izlaziš možda da djecu otpratiš

Silom ručkove pripremaš o njemu razmišljaš

Kako bi bilo da si mu u krilu zauvijek ostala

Nikada više vjerojatno tuge nebi upoznala.

Od silnog dima u sobi u ogledalu se ne vidiš

Kao zatovrenica izmišljaš poslove  da ne misliš

A tragovi na tebi sve više očigledno otkrivaju

Jednu do bola slomljenu dušu  svi prepoznaju.

Zašto glumiš da si sretna, kome te priče prodaješ

Ma džaba ti što si se silnim bogatstvom okružila

To što si za ministra se silom udala ipak sve si izgubila.

Nemaš slobode niti pravo glasa,teror proživljavaš.

Izmišljenim poslovima teške misli odagnavaš

Sve to kratka daha je i uvijek te sjeta sustigne

Na prošlu ljubav neizmjernubolno podsjeti

Srce hoće da iskoči jer tu bol teško da podnosi.

Koljena ti klecaju ,skrivena pisma prelistavaš

Toliko ljubavi tamo pronalaziš pa se isplačeš

Sebe zabludama ubjeđuješ da je dobro ti

Da moraš dalje uporno radi djece se boriti.

Život ti više nije važan jer si ljubav izgubila

Svojom pogrešnom odlukom sve si promijenila

Na ljubav ti više zauvijek namaš prava računati

Samo ti preostaje u silnom bolu samoće ridati.

Noću se budiš osjećaš da si u snovima vrištala

Njegovo ime si garant dozivala, pa se okrećeš

Da nije ministar to vrištanje slušao i možda posumnjao

Da ljubav bivša fali ti, toliko puta sve moraš skrivati.

Sjeti se.. dal ti je ministar i kada ljubav izjavio bar tepao

Gleda te kao robinju, potrošna roba si odavno postala

A vrištiš cmizdriš u grudima jer si ljubav propustila

Onakvu ljubav u 100 života ne budeš nikada pronašla.

I samo nastavi da glumiš ispred sviju neku sretnicu

Supruga ministra je ipak počasna velika funkcija

Mnoge ti ženturače jer ništa ne znaju eto zavide

Al oni bol i samoću u srcu ti usamljenom ne vide.

Glumica za oskara si očigledno davno postala

Da lažan sretni  lik glumiš si jako dobro naučila

Pa ti zavide, vole u tvome društvu da provode

A ti da možaš pukla bi, no tajnu ljubav moraš skrivati.

U kalendar pogledavaš, stihove njegove u sebi citiraš

Znaš i sve prepoznaješ samo tebi i samo tebi su pisani

Iskeno moraš priznati da njegova ljubav do bola fali ti

Tako si odabrala bez ljubavi živjeti, sretno ti samo nastavi.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.06.2020

Zašto glumiš da si sretna, kome te priče prodaješ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s