Rado se u sjećanje zavlačim ne mogu da ti odolim

Volim kada spiku promjeniš u rođenu dalmatinku se pretvoriš

Pa ćakulaš kao one na peškariji što satima beštimaju

Jedna drugoj familiju spominju  sve u gradu saznaju.

I najviše volim kada vatreno ljubiš me, tako te osjetim.

Osjetim kada na vezi upaljena gladno posesivno poludiš

Toliko želja strasnih i požudnih ne ispunjenih ti preostalo

Tko zna dal budemo ali moramo  kada bude vremena

da  nam se bude barem mrvica te strasti bar ostvarilo.

Kada na telefon javiš se kao da si iz srca dalmacije

Lukavo znaš da to uvijek potpuno trenom pali me.

Pričaš ća bi mi radila da koža na meni ne bude ostala

Misec dana iz kreveta me ne budeš trena puštala

Svo ovo čekanje deserostruko budeš naplatila.

U meni buktinja vulkan se rastvori sve hoće da izgori

A ti daleko na sigurnoj distanci dražiš me, želiš me

Gladna i posesivna kao i ja si od prvoga dana postala

Nikada se preda mnom nisi libila želje si ispunjavala.

Još uvijek ugriz tvoj na usnama nakon godina osjećam

Rado se u sjećanje zavlačim ne mogu da ti odolim

Prosto od tih nagona prema tebe previše puta poludim

Na vlak bi zasjeo i na vratima ti osvanuo, razmišljam.

….

I svaki put kad se vidimo poseban uzavreli susret imamo

Ljubiš me da mi pamet izludiš sva strastveno se ponudiš

A ja gladnica sve bi da može sto puta gladno ponovila

Bože al si me na svoje draži posesivno navukla.

I kako ti odoljeti kako tvoj poziv nestrpljivo iščekivati

Kada ćeš mi se smilovati da pozoveš me i glas ti začujem.

Takvu najtežim slučajevima terapiju od srca preporučujem

Jer na sebi blagotvornost te terapije baš  uvijek otkrijem.

Dal si još uvijek ona nasmiješeno slatka i posebna

Hajde priznaj mi dal si naših susreta se opet uželjela.

Ja iskreno jesam, i strašno mi sve ono naše nedostaje

Ne znam što se u posljednje vrijeme dešava, ali malo je.

Malo mi te je ti moraš shvatiti bez tebe je teško živjeti

Svaki dio zida tvojim sjenama odiše, sva soba tobom miriše

Hvala ti što uspjela si slomljenu dušu iz ponora tuge izvući

Nema veze što si me mrvicama posljednjih godina hranila

Veliku ma preveliku stvar za spas izgubljene duše si učinila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.06.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s