Nemoguća misija nas bi razdvojila

Kada malo dublje u detalje našu vezu sagledam

Bože toliku očiglednu razliku među nama ugledam

Kao dan i noć se baš nevjerojatno totalno razlikujemo

Mogli bi kao crno i bijelo da se očigledno promatramo.

A kažu  nemoguće je sve to razdvojiti san od jave razdvojiti.

A kako bi onda sve to izgledalo u što bi život pretvorilo.

Kada bi trajno samo ne prospavani dugi dani postojali

Kada bi se sve u tamnu dugu samotnu noć pretvorilo

Kada bi crnu i bijelu boju izbrisalo što bi na paleti ostalo.

A ipak te velike razlike su nas neobjašnjivo spojile

Razlike u godinama niti trena nam nisu smetale.

Strast bijaše neumoljiva tolika količina se prikrivala.

Kao umukli vulkan stoljećima mirovali pa eksplodirali.

I sada bi da noć i dan rstave da samo jedno zauvijek ostane

Da se crna ili bijala boja zauvijek ukine… bože sačuvaj me

Da mi kažu bez nje moram kroz život od sada da nastavim

Ne daj bože na tu strahotu ne smijem niti da pomislim.

A samo nam je falilo da nas božija ruka zauvijek poveže

Da nas nitko više rastaviti ne može i do vijeka tako ostaje

Sama pomisao da bez nje usamljen ostanem čisto pretrnem

Sav se naježim ogroman tlak il pritisak bolno u grudima osjetim.

Mi smo kroz gladni san i javu od prvog pogleda povezani

Nikada jedno od drugog nismo jednog trenutka odustali

Ljubav smo danima i noćima gladno bez razdvajanja vodili.

Satima bi se ljubili, milovali iz toga raja nebi nikada izlazili.

Jedva bi se vode napili da bi ispucale gladne usne spasili

Zajedno jabuku bi nagrizali bobice grožđa ludeć dijelili.

Osmijeh sa lica jednostavno nismo mrvicu skidali.

Očima bez riječi bi toliko toga ispričali u svemu guštali.

Nemoguća misija nas bi razdvojila, ali samo vjerojatno u maštama.

Tolika ljubav je postojala među nama, svi nam se divili

Primjer čvrste stabilne veze za okolinu mi smo postojali

Na toj ljubavi baš su nam uzdišući zavidili i oni bi željeli.

I što kažu nikad ne reci nikad,ne moguće jednostavno ne postoji

Sve se jednoga dana sa razlogom ili bez razloga eto dogodi

Jedno prestane više da ljubav uzvraća, u grudi se tama ledena uvukla

I krenu razdori, bez iti jedne izrečene riječi život ih bolno razdvoji.

A ona je sada na njegovim grudima, drijema kao zaljubljiva

A od mene ljuštura slomljenog srca isparane duša ostala

Čujem da prati me,što mi se dešava kao da bi se vratila

Ali lažima više ne nasjedam, jer samotnim noćima odlutam.

Izgleda da su u našem slučaju ipka i te kako olako uspjeli

Dan od noći su razdvojili, crno od bijelog u sivilo zamuljali

Barem moje srcu su razvalili, razvaline izdaleka se naziru

Jednu divnu ljubav da više kao da nije postojala ne spominju.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.06.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s