Ispovjest… predugih 20 godina samoće

Onako pred suton i vrijeme se nekako stušilo

Kao da je znalo da mi raspoloženje bude pokvarilo.

A ona onako samo je dušu ne najavljeno otvorila.

Dugo sam šokiran slušao, njenu bezobzirnu tugu upijao.

Kaže da se premlada ni sada joj nije jasno kako udala.

Život je u tuđinu odveo kao mješani par valjda bude uspio.

A ljubav mada nije postojala valjda se jednoga dana bude probudila.

Al bijaše to uzaludna skoro 20 godina trajala zabluda.

Čak su I djecu dobili, ali nešto je među njima falilo

Nije se baš uživalo,osmijeh među njima se gubio.

Dvoje spojenih ljudi život je silom prilika unesrećio

onda su se počeli odvajati te  jedno drugo izbjegavati.

Svatko na svoju stranu je vukao pred kraj ih doveo.

I onda iz vedra neba ne najavljeno ljubav se desila.

I dok mi sve to priča kanonada suza u mojim očima.

Nastavila je kroz suze pričati bolnu sudbinu mi otkrivati.

Kaže da je znala nikada za nikada u stranu zemlju nebi otišla

Tamo pravoga muškarca za 20 godina nikada nije upoznala

Nema muška bez naših balkanaca od kada je novog upoznala.

Tako je počela o novoj iznenadnoj ljubavi zazarena pričati.

Osmijeh polako lice joj krasio iz one tuge je naprasno preobrazio.

Svaka izgovorena riječ o novoj ljubavi lik joj je mijenjala

Vidljivo sretno zaljubljena žena je postajala, u govoru je uživala.

Skoro da nisam disao dok sam je slušao I njene riječi gutao.

Tek je napunila tridesete, kaže da niti živjeti nije počela

Valjda je zaslužila da napokon nekoga iskreno zavoli.

I taj njen novi stranac ta njena ljubav života se pojavila.

U svakom trenu je njenu bol osjećala I stalno joj tepala.

A on kad god bi se javio osmijeh na lice bi joj vratio

Razlog da nastavi dalje uporno u njoj je pobuđivao.

Žena koja je samo tugu kroz kratki život poznavala

Vulkan u sebi zahvaljujuć njegovoj ljubavi je probudila.

Stalno ga je ispred sebe zamišljala I polako se totalno mijenjala

Počela je mijenjati  haljine, u ogledalu da gleda se

Da kosu češlja I pjeva dok njegovo ime gladno spominje

Zahvaljujuć njemu poželjna žena napokon otkrivena postaje.

Njegove usne su neumoljive svaki damar u njoj budile

Bukvalno je dobola uživala dok bi mu usne ljubila

Nikada vatru u sebi tako duboko jaku nije osjetila

Ona zadovoljna žena sretna sa životom je napokon postala.

Njegov lik osmijeh i svaka riječ je palila, do ludila dovodila

Dovoljno je samo da ga sluša u njegovom govoru je uživala

I toliko slika pred njom bi se izmjenjivalo, nadu u život davalo.

Sama sebi se čudila jer takve emocije prije nije poznavala

Misliše je da je ona zauvijek baksuzna uplakana rođena.

Dok sam je slušao jeza me svega tresuć nakostriješila

pomislih bože kako je ta mlada žena kroz život patila.

Kaže da ju je njegovo mišićavo  zategnuto tijelo palilo

Dok bi joj on pričao bez daha je ostajala strasno ga zavoljela.

Razgovor bi većinom on vodio jer ju je bez teksta ostavljao

Malo duže vremena joj je trebalo da bi mu odgovorila.

Vremenom polako se otvarala, njen osmijeh u ogledalu je zadivio

Sama sebi se sviđala kako je nova sretna žena u trenu postala.

Odjednom život I budućnost ispred nje smisao je dobila.

Nada  da će joj napokon u životu  biti bolje je nije napuštala..

Ti si duša moja tako joj je tepao srodnu dušu sam napokon pronašao

I to joj je prijalo u svakoj njegovoj laskavoj riječi je uživala

Cijenjena žena je postala, bliskost među njima se raširila.

Razgovor je bio sve otvooreniji sve vise su se smijali.

Toliko ga je zavoljela da bi na smrtnu kaznu zbog njega pristala

Ako treba ispred kordona vojske bi za tu ljubav se žrtvovala

Nikada toliko hrabrost u grudima nije osjećala  te sebi se divila.

Voljena žena I sretna zbog njega je napokon postala.

Dok mi je pričala kako je ljubavne scene sa njim zamišljala

Sva se uživila oči su joj se caklile ona vatra u očima je blještila

Njeno stanje zaluđenosti ljubavlju stranca  se otkrivalo

Samo sam šutio I njene iskrene riječi sam šutke gutao.

Kaže ti si mi ipak prijatelj I mogu ti se povjeriti, zar ne..

Samo sam glavom klimao I nastavak njene priče iščekivao.

Taj tajenstveni stranac čije ime mi još nije ipak otkrila

Davao joj je nadu I volju da dalje nastavi I da ga ne zaboravi.

Digni glavu I nastavi ne brini ja ću te voljeti I do kraja bodriti

Riječi stranca stalno joj odjekivaše u njenim zamućenim očima.

Onda su joj suze radosnice niz lice se spustile dušu otvorile.

Prijatelju oprosti mi, razumi me, sretnica sam napokon postala.

Ovo mi je baš trebalo da se nekom napokon povjerim

I ovu napaćenu dušu prošlog života da do kraja otvorim.

Jer vjeruj mi prijatelju nikada nikoga tako blizu sebe nisam pustila

Jer sam toliko strahova u grudima da ne vjeruješ nakupila.

A muža nikada nisam voljela, bijašmo 20 godina totalni stranci

Stalno je za svojom bivšom ženom patio svakim danom me davio

Uzastopno me sa njom uspoređivao da sam hladna I nikakva

i za 20 godina braka nikad za nikad ga nisam poljubila.

Sve mi je nakon tih riječi bilo potpuno jasnije, bože kako žalih je.

Al neka je bože dragi napokon novu ljubav pronašla

Voljenu ženu u sebi onako nasmijanu je otkrila.

U trenu kroz priču me je za ruku uhvatila I rekla… hvala ti.

Što ove trenutke mog jadanja  sa mnom ti dobri prijatelju posveti.

A meni u grudima kanonada suza se skupila tako bih ridao

Al jaki muškar ispred nje stajao, kako bi to izgledalo.

A ne hvala tebi što si mi se povjerila I dušu olakšala.

Sunce je skoro zašlo rijetka suza na licu joj se vidjela

Žena sam koja je luđački napokon do bola zavoljela

i što je najbitnije ta mi se ljubav obiljem ljubavi uzvraća.

Osmijeh od uha do uha je smijuć se kroz priču nabacila.

I kaže da joj bez lozinke nova ljubav u život olako ulazi

Kod njenog srca mu je poklonila I vjerujuć mu se otvorila.

Onako u trenu je poskočila dok je  sretnu bajku završavala.

Onako bosonoga na plaži se sretnički vrišteć okretala.

Sjeme sreće u duši joj je zasadio vjeru u život probudio

Kao nezaustavljiva Rijeka prepuna sreće je postala

Obalu prepunu problema od sebe je olako odbijala

Jednostavno snagu toliko godina skrivenu u sebi

Nije prepoznavla zar je moguće da je tako jaka postala.

A u meni onaj uzdah teški se ispustio ljubavi svoje sam se sjetio

Apsolutno razumijem je, jer nema ljepšeg u duši osjećaja

nego kada se ljubav uzvrati, tada za sve volje I snage imamo

a bez ljubavi bukvalno mada sve imamo nekako bortamo.

Ostadoh I popratih njen sretnički ples, zagrljajem mi zahvalila

Što je sav teret napokon iz duše da zauvijek otprši ispustila.

Na neki način sam joj zavidio jer taj osjećaj sam u sebi zagubio

Ljubav života ne baš tako davno kroz obilje suza sam izgubio.

Odvedoh je na hladni sok dok se noć nad morem francuske obale spuštala

Kaže da me bude kolačem najboljim na svijetu ipak častila

Na tome je insistirala da bi mi dok sam je saslušao to uzvratila

Ipak najboljem prijatelju dušu je olakšala I život novi  može da nastavi.

Ispovjest… predugih 20 godina samoće, u nekoliko sati se smjestilo

Jednu usamljenu dušu je olakšalo, toliki teret sa duše napokon zbacilo

I baš mi je vrijedilo je slušati toliko tuge iz nje da izbaci je uspjela

Mada me boljelo slušajuć sam na neki način sve to proživljavao.

Toni Ljubisa Bozić, Bugojno, 10.06.2020 u 05:15 minuta

…. 20 godina samoće…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s