Nikada veću sreću nisam osjećao u grudima

Kada si otišla mislih to je samo na neko vrijeme

Al onda se u meni raspršilo užasnog nemira sjeme

Usamljen svijetom lutao trag od tebe neki tražio.

A ono kao da sam ostavljen na pučini da umirem.

I fatamorgana me stalno pratila laži mi uvaljivala

Kao što mornari na pučini daleko kopno ugledaju

Pa od sreće zaurlaju, tako me samoća varala

Toliko puta lažnu nadu mi prodala i još vjerujem.

A sve ono što smo imali baš prekratko je  trajalo

A toliko ljubavi nam je trebalo pa nas spojilo.

Sanjah da sigurno prava ljubav tek nam dolazi

Da ćemo sve više i više posesivno se vezati.

I da si nikada za nikada više nećemo odvajati

Toliko smo planirali namještaj u mašti slagali

Sve si detalje na sebe preuzela i uredila

Boga si toliko puta molila da ljubav našu sačuva.

Nikada veću sreću nisam osjećao u grudima.

Što smo se više davali pismima se vezali

Nekako mi se čini da smo sve manje dobijali.

I opet smo sve to gladno priželjkivali.

A onda kada me oput do Moskve odveo

Nekoliko godina od tebe prisilno odvojio

Više nisi ista ostala kada si me opet ugledala

U tvom pogledu i osmjehu se jasno vidjelo.

Ne znam što i kako ali nas je očigledno razdvojilo.

I sada se uopće više i ne javljaš,sve je zastalo

Od tebe me užasnom hladnoćom odvojilo

Duhovne vježbe su zombija od tebe stvorile.

Više kao da ne poznaješ me, svega odričeš

Vjerojatno si sve slike i sva pisma davno zapalila

Jer ti se pamet nakon duhovnih vježbi poremetila

Onu podlu lošu sebe u sebi si izgleda otkrila.

A jednoga dana kada skupim snage i hrabrosti

Na vrata života ću ne najavljen ti banuti

Želim taj strah u očima tada ti vidjeti

I vjeruj ništa neću govoriti samo ću stajati.

Svaki tvoj potez ili reakciju ću da analiziram

I da u sebi zaključivam što si i kakva sada postala.

Po meni naša priča još se nije završila

Jer nikada odgovor niti razlog nisi mi poslala

Zato smatram da je naše privremeno razdvojeno

Da nas sa razlogm jedno od drugog odvojilo

Imam snage i strpljenja i taj moment čekat ću

I neću time da se opterećujem, samo sačekujem.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s