Mada nije moja i daleko je al još uvijek dopire do mene

suze

Kako to opisati kad to nemožeš osjećati

To je kada ti snove potpuno okupira

Kada samo ona kola gladnim maštama

I samo njeni koraci grme i eto  odjekuju

Njen konačni dolazak uporno iščekujuć.

 

I nakon toga druga galkasija u meni

Drugi čovjek i potpuni sretnik boravi

Prvi poljubac ne treba da spominjem

A tako bitan i barem meni užasno važan je

 

Nakon toga provalija gladne strasti ne prestaje

Sijećam se bijaše polu proljeće, između snijega dolijeće

Vreo sunčan dan u mojim nestrpljivim grudima

Njen osmijeh i požuda toliko vidljiva u nama.

 

Vodolija i lavica …užasno vatrena kombinacija

Sve pulsira u nama, glad očigledna i neukrotljiva

Godine ne važne se potpuno u svemu zagubile

Voli me uzmi me ovo sam predugo čekala

 

Dok me ljubila tiho je posesivno tepala

I onako bih bez njene dozvole navalio

Kontrolu ponašanja sam do granice doveo.

Sado mazo je očigledno voljela, na meni bezbroj tragova.

 

Očima je vrištala,strašću želju dokazivala

I sve se bez riječi usnama pokazivala

Do kasno u noć negdje kao završilo

A onda opet ista glad ista požuda navali

 

To se više ne može niti kontrolirati

Samo se jedinstvenim momentima

One posesivne požude dugo čekane

Eto napokon zajedno strasti i prepustiti.

 

I sada nakon 10 godina još je duboko u grudima

Ona posebna jedinstvena se jednostavno ne zaboravlja

Uporno šapuće u zaljubljenim grudima,prosijava mi stihove

Mada nije moja i daleko je al još uvijek dopire do mene

 

Toliko divnih zajedničkih godina nam ponudilo

A mi smo jako dobro znali to vrijeme da koristimo

Da se gledajuć, samo gledajuć posesivno gutamo

A tako malo da budemo sretni nam je trebalo.

 

Mada godinama nismo u kontaktu i ne znam kako je

Ali njene oči onaj gladni pogled uporno prate me

Možda se ipak promjenila ipak je starost po malo uzela

Ali ona je ostala ista u srcu mi mlada gladno posesivna

 

Svaki trenutak mi uzima, stihove gladno okupira

Samo hoće da ih njoj posvećujem da joj ime ne spominjem

A vrištao bih od želje ali ne smijem moram sve da prikrijem

I tako možda kada bih je susreo tko zna dal bih je poznao

 

Pitam se i sebi postavljam glupa pitanja a vulkan u grudima

Jer samo ona i nitko drugi više ne kola u mojim mislima

A rijetki koji za nju znaju se pitaju u čemu je ona posebna

Nemaju oni pojma koliko njenih tragova je u mojim grudima.

 

Kao nije neka posebna ljepotica onako slatka i zgodna je

Ali čovječe ti možeš imati daleko ljepše i zgodnije

Jadan svijet kako ljubav u korjenima ne prepoznaje

Sretnici si koji te savršene osjećaje ljubavi dožive.

 

A nas dvoje smo tu posebnu i rijetku sreću imali

I jedno drugo barem na neko suviše kratko vrijeme imali

I potpuno zaluđeni godinama beskrajno doživljavali

U nam ne izbrisive tragove iskrene ljubavi skupili

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.05.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s