I kada razgovaraš kao stranac nekako riječi mu izgovaraš

broken

 

Uzalud se trudiš da mi volju za život  povratiš

Slomljenu dušu čovjeka ne možeš da oporaviš

Sječanje mrtvog čovjeka ne možeš da probudiš

Možaš da ćuliš uzalud nešto nadajuć se pokušavaš.

 

Vjeruj još više možeš se slomiti pa da se razočaraš

Što si učinila kakva mrva od tog čovjeka je ostala

Nemoj kada shvatiš da se odjednom te face uplašiš

I uvidiš da kod njega bukvalno ništa života nije ostalo.

 

Predugo ti je trebalo da konce povežeš i napokon uvidiš

Da njegovo srce nije kao tvoje ledenije i tvrđe od kamena

U njemu je ljubav bila beskrajna i do bola samo tebi iskrena

Uzalud sada kaješ se,vrijeme se ne može nikada više vratiti

 

Greške izrečene učinjene se ne mogu na žalost popraviti

Ostala si na drugoj obali, a njega ajkualama života prepustila.

I tvoje oči su se promjenile u ledenice strahote pretvorile

Više ga vatreno strastveno uopće ne gledaš, eto razmisli

 

Bože zar ti koliko si se promjenila baš ništa ne primjećivaš

I kada razgovaraš kao stranac nekako riječi mu izgovaraš.

Hladna si postala iz tebe kao da je ona topline baš  nestala.

Ne veseliš se kad ga ugledaš sve nešto očajavaš jer kriva si.

 

Možeš li dijagnozu barem kao iskusna žena iskreno svima otkriti

Kako voljeti čovjeka kojem je duša slomljena i srce sprženo

Kako mu život u oči vratiti,kako mu lice starim osmjehom krasiti.

Naravno da znaš,ljubav za ljubav se žrtvuje  duboko srce pobuđuje.

 

Tobni Ljubisa Bozic  Bugojno 25.08.2019 u 11:49 min

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s