E moj sijedi starino što ti je sve to trebalo da mlado zavoliš.

 

U posljednje vrijeme vrata srca si  zaključava

ama baš niti blizu mojih usana ne dozvoljava

nešto se dešava želi da me se napokon udalji

Stišću me već poduže u duši naborani bolovi.

 

A lopuža kada posrne eto je na vrata mi pokuca.

Sva u suzama ne zna i pta kako je pala i posrnula.

Da ruku pružim joj barem savjet neki eto udjelim

Iz  živog pijeska da iščupa se, bože kako volim je.

 

A stalno je upozoravam kao dosadni starac napominjem

da što više odmara jednostavno da maksimalno čuva se.

sav taj svakodnevni teret prebrzi tempo je iscrpljuje

ali od njega i strastvene ljubavi u kasnoj noći ne odustaje.

 

A to me baš izjeda jer osjećam do granice je prispjela.

Mada glumi da je dobro i da je sve pod kontrolu uzela

Onaj duboki umor skriveno sjaji u onim iscrpljenim očima

Jednostavno dovoljno ne spava, sebe užasno  iscrpljuje.

 

Ona misli mlada je sve će to preko noći nekako nestati

A nije svjesna kako može od iscrpljenosti zaglibiti

I ja jedem se toliko savjeta udjeljujem al ne dopire.

Ona uporna drzi se svojih pogrešnih nasljeđenih navika.

 

Kažem joj da se slobodno isplače kada trenutak dođe joj

Ventili tada sigurnosni popuste onaj pritisak istekne.

No najbolje se osjeća kada sa mnom koji sat popriča

Pa mi se izjada ali ništa preporučeno ne primjenjiva.

 

I tak uzaludno i ja i ona se trošimo jer ništa ne postižemo

Jer je ona prosto tvrdoglava samo svoje upre i ne popušta.

Zna lopuža da sam uvijek tu negdje ako me zatreba

Ah kako bi dobro bilo da me uvijek što predložim posluša.

 

Baš u rijetko ima vremena da skokne do moji stuihova

Zna da su samo njoj pisani i to sve iz duše mi izlazi.

Kratko me ohvali divni su i opet kod njega nestane.

Tamo zajedno strastvene noći provode kada pristigne.

 

A ja rame za plakanje ćulim da se njega zasiti

Možda da mi opet predloži da nešto krenemo

Možda opet onu strast u nama divlje probudimo

No vidim i osjećam od toga ništa ne može da se desi.

 

U meni ona više nije ona žena strastveno poželjna

Jednostavno mi je super frendica postala i pazim je.

Čuvam da ne poklekne, mlada je i griješi se razumije se.

E moj sijedi starino što ti je sve to trebalo da mlado zavoliš.

 

Bolje mi je da se držim stihova tamo je poljana ne ranjiva

Tamo mogu što god poželim da je zamrzim il zavolim

Tamo poslje svađe ljubav se probudi sve podnose stihovi.

 

A ona iskrica zrno svih moji stihova, viri iz prikrajka

Čeka u kojoj temi će da uskoči da se nakinđurena pojavi.

Sada je mrzim pa volim je a ne mogu bez nje da nastavim.

Bože zbog te djevojke skoro mogoh da izludim..sreće prošlo je…

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 04.08.2019 u 18:41 minuta

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s