A valovi pjenušavo vrište i njegovo jecanje lopovski skrivaju

 

Pitaju me zašto sam tako velike podočnjake dobio

kao da nisam barem najmanje godinu dana spavao

Kako su pogodili evo skoro godinu smo napunili.

Početko avgusta sam je upoznao i od tada užasno zavolio.

 

I onda je iz života ti svojim putem il cestom tuge  otišla

A u meni ostali slatki košmari ne daju da ostanem pri sebi

Violine saksofoni gitare bubnjevi stalno njen dolazak poprate

Prate je cijele filharmonije toliko duboko u meni odzvanja.

 

Više niti sam ne znam dal spavam snivam il dal budan sam

gdje u stvari pripadam u nekom među prostoru sve se odigrava.

Šarene beskrajne livade i neki čudno veliki baš ogromni  kruzeri

Uvijek me sa njenog cvijeta odnose  nikako da tamo skrasim se.

 

Gledam pauka kako u slici njenoj uživa mrežu oko nje sapliće

Jer nikome ne dam da dira je da joj se na kilometer približi

Toliko divnih osjećaja samo ona je probudila od onda u meni.

Kao da sam na nekom safariju obilazim vrelu nepreglednu afriku.

 

Sa mnom se druže lavovi mada rijetko prilaze sunjičave lavice

Al nekako uspijem da ih pomilujem a ona sve iza leđa mi promatra.

Kao sjena moja je postala,žeđ ne zasitnu u meni je probudila

Stao bih na izvoru da žeđ utažim ali ne uspijevam..žedan sam

 

Stalno sam željan tih usana, tog nježnog dodira koji obuzima.

I kada sve to znate valjda vam je shvatljivo koliko sam je volio

Zašto noću ne spavam i kako te zašto te podočnjake dobijam

Jer ne mogu da prežalim zašto sam je onog dana olako pustio.

 

Suza ne znam koliko zbog nje sam pustio a stihova na tisuće napisao

Samo da joj što bliže ostanem da mi iz sjećanja slučajno ne izblijedi.

Nebo kao Rijeka koja se podigla kada zaplačem zbog nje bi se sručila

To bi postali beskrajni slapovi i tko zna još koliko pritoka tu se uvali.

 

A ona kao šumska posađena mladica izrasta li prkosno izrasta

okupana kišama, suncem divljine i milovanju šumskih vjetrova.

Koliko svežnjeva ne izrečenih stihova još je u duši na čekanju

I oni još nešto u vezi njene ljubavi imaju da dodaju, red čekaju.

 

I gleedam sebe onako kao stari ribar izboran što ćući na obali

Onako na miru zapali pa uzdahne kad njeno ime spomene

A valovi pjenušavo vrište njegovo jecanje lopovski skrivaju

Jednu ne prežaljenu ljubav na svoj način i oni eto spominju.

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno 04.08.2019 u 10:07 min

 

A valovi pjenušavo vrište i njegovo jecanje lopovski skrivaju

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s