Kako iz ruku izmičeš Ti njemu ljubav postaješ

JESEBEL

 

Sada  kad te znam… sad kad si bolnu dušu smirivam

A ti mi pravo lice otvaraš… sve to me bolno ubija

Postaješ vječno njegova

 

Al takvu bol…. Od tebe nikad ne bih slutio

od tebe da bih ja doživio na kraju zaborav ti postao

Postaješ vječno njegova

 

Oprosti mi…. al više to ne mogu podnijeti

Tebe u bolu sretnu gledati… Kako iz ruku izmičeš

i njemu ljubav  postaješ.

 

Sva prošlost je..bolna u mojim pustim suzama

Toliko toga mi obećala lažnom nadom hranila

Al njemu ipak pripala

 

Sad kasno je da uzalud nadu noću oblijećem

Da tvoje strasti bar potplaćujem sve bilo je ipak uzalud

Al ipak njemu pripadaš

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 18.07.2019

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s