Ti možeš kao mjesečarka odlutati.

mjesecar

Zavarajmo tragove istine, nek sve u mašti ostane…ogledalom prikaže,

Nitko neće sumnjati u naše skrivene namjere, ljubav mašte ne  govori.

Poskidajmo prstenje, da se dokazi ne prikupe, u sumnju nas dovode.

Ispunimo želje dugo skrivene, dekama duše raspaljene zamotajmo namjere.

 

Čarobnim štapićem omađijajmo sve što se događa, nevidljivi postajmo.

Nakon toga možemo krenuti, sve sebi dozvoliti, nekoliko sati si priuštiti.

A onda, iz sobička maštanja izađimo, u  šator ljubavnih prelamanja zavalimo.

Pretražujmo sve skrivene namjere u srcu i duši što dugo su na čekanju.

 

Kušajmo  sve voćke maštanja … što žudnju opijaju obiljem sokova.

Da se pamet raspameti, da s razlogom skočimo u provalije požuda

Nekoliko sati se isplatiti plivati, sve tehnike primjeniti , u javi uživati.

Zapečate, sačuvaju nezaboravna sjećanja, što će dugo osmjehom da podsjeća.

 

Goropadni  i bez i dlake na savjesti, zaronimo dubokim ćutanjem uzdaha.

Pređimo, prerovimo  sve rubove maštanja, dok žubori istina sitnim satima.

Upoznajmo najslađe dijelove stremljenja, oživimo slikama suluda maštanja.

Nakon toga spustimo zavjese, za oproštaj se dugo… strasno ljubimo.

Zahvalimo rosnim usnama, tepanju na grudima, zagrljaju nemira…da podsjeća.

 

To što jedno za drugim žudimo, u mašti sve palimo, mic po mic se tražimo.

Ludi jedno za drugim možda ćemo postati, kako se tih tereta kasnije osloboditi.

Da ne uzrokujemo prevelike valove da nam ne razvale obale našeg bivanja.

Jer su preveliki ulozi, nemamo pravo drugima rane nanositi, to ne zaslužuju.

 

Zadovoljnog osmjeha  zavalimo u stare brloge …no prije  prebrišimo tragove.

Naručimo vjetrove, neka kiše dolete …da sve dokaze isperu, ne razotkriju.

Vrijedilo je prikradanje, grickanjem vrelih usana, ritam tanga u grudima.

Salva strasti prikrivala, u trenu  otrove raspučila u grudima , vatre raspalila.

 

Vratimo natrag prstenje, iza kulise jedno po jedno izađimo, maglom prikriveni.

U stilu lijepih manira , sa osmjehom na licu, laganog koraka krenimo svojima.

Neka nas osmjeh poprati,dugo nek podsjeća, da vatra je ljubila  spojila dva  goluba.

U glavi sve zaledimo karike, da kroz usne ne iskoče, sumnje izrode, nije potrebno.

 

Ono što smo proživjeli… u knjigama ne postoji, da se kroz maštu tako strasno zavoli.

I neka tako i ostane, samo dio maštanja, što kroz stihove putuje  slatko podsjeća.

A kad prođeš kraj mene, prostrijeli me očima, klimni glavom manirom starog ratnika.

Neka to bude naš signal pozdrava, da još u grudima putuješ, bez daha noću ostavljaš.

 

Noćas na prstima hodajmo, najveće provalnike ljubavi valja da odglumimo

 direkt ispred njih prođimo al da nas ne vide pravimo nevidljive korake

 

kada kada izmoreni od ljubavi zaspemo tragove strasti možemo da otkrijeme

za detective koji nas potražuju ništa više neće vrijediti, komadići kapljice će ostati.

 

Džaba će DNK pretraživati sve nam se bude izmjesalo, požudu i strast zadovoljilo

Ne budu nas mogli identificirati jer smo DNK izmješali ali sreća nisi skužili.

Hajde sada lijepo okreni se u krilo uvali se da te onako stisnem i zagrlim

Ne želim noćas u snovima požudi da zahvati možeš kao mjesečarka odlutati.

 

 

Toni Ljubisa Bozic Bugojno 15.07-2019 u 00:21 minuta

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s