Drugu stranicu okrećem ali samo na užasnu tugu nalijećem

 

Otvori se pričaj u sebi trunke to ženo ne zadržavaj

Otvori se uvijek mi možeš baš sve priznati

Ti jako dobro znaš da slab sam na tebe

I da ti baš uvijek olako sve mogu oprostiti

 

Koliko će ti vremena u vezi nas trebati

Ali razmisli, uzmi koliko ti treba vremena

Nemoj da se kaješ kasnije i da na kraju

Kao oprosti ne znam ovih dana što mi je.

 

U posljednje vrijeme često te povučenu primjećujem

U sebi nešto prelamaš i od mene vidljivo prikrivaš

Priznaj mi dovoljno sam jak da ću izdražati

Karte na sto postavi i napokon sve priznaj mi.

 

I ja možda ti ne primjećuješ zbog tebe propadam

Sebe za stanje duše ti svakodnevno okrivljavam

Neki razlog da pronađem nikako ne uspijevam

Nije jasno mi što to toliko tužno stanuje u tebi.

 

Tišina sa tvoje strane ubija takvu te nisam poznavao

Uvijek te vedri osmijeh ukrašavao kaži što se desilo.

Zar je toliko toga u tebi skršilo da u sebi zadržavaš.

Zar u mojim očima baš nikako brižnost ne primjećivaš

 

Predugo mi sve ovo ponašanje traje i nekako se oteglo

Kaži nema što ne bih učino da bih u normalu sve vratio.

Samo reci otvori se jer takvu ne mogu da pratim te.

Pogrešne zaključke iz tvoje tišine nekako izvlačim

 

I baš dođe mi da od nemoćnosti do bola eksplodiram

Ne mogu više niti da predpostavljam što ti u duši je

Daj jednom molim t, otvori se olakšaj i sve ispričaj

Vjeruj bit će lakše ti mene ne možeš ničim uvrijediti.

 

Samo je onako suznih očiju duboko tužno me pogledala

Oprosti ali strast prema tebi jednostavno je nestala.

Ti predivan se ti baš daleko bolju od mene zaslužuješ

Ali vjeruj mi nemoj da se naljutiš najbolje da me napustiš

 

Tvoju predivnu ljubav nisam očigledno mrve zaslužila

U meni se jednostavno strast prema tebi odjednom ohladila

U poljupcu ne uživam nema one strasti da me bar privlači

Molim te oprosti,do bola oprosti mi al ovo više ne može trajati.

 

Onako šokiran glavu se sageo, odron u srcu se duboko desio

U sebi bez iti jedne suze sam ridao a toliko sam je volio.

Skupih stvari tek one na brzake i najbitnije da pobjegnem

Da se negdje u duboku šumu prikrijem i od ridanja ubijem.

 

Ne sjećam se uopće cete puta staza kojim sam uplakan ridao

Ne sjećam se koliko misli kroz glavu sam tada uzalud puštao

Samo se sjećam da sam užasno teško disao dok sam ridao.

I noć me tako slomljenog zadesila u krilo tame podlo privlačila.

 

Sve je tek tako prestalo, nešto užasno njenu ljubav je ugasilo

I sebe na kraju okrivljivam razloge pokušavam da analiziram

No uzalud,što sam dublje se zavlačio nekako sam slučajno shvatio

On, on se u posljednje vrijeme oko naše kuće baš češće vrmzao

 

Ali jednostavno nisam pažnju na to baš nikada obraćao

U njenu ljubav je nešto posljednje u što bih posumnjao

Ali barem je iskrena pa je priznala da se ipak ohladila

Drugu stranicu okrećem ali samo na užasnu tugu nalijećem

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 11.07.2019 u 13:13 minuta

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s