Jutro savršeno želim ti najslađe biće svemira
misao od tvojih usana mi se ne otima
stalno do njih požudno skrivećki navraćam
sebi na prevaru maštanjem udovoljavam.
Želim te jednog dana vječnošću uz sebe ,
kada se sve životne svijeće slatko poslože
da svakog jutra u zagrljaju oči mi otvaraš,
na ovom požudnom tijelu vatru doživljavaš
Vojim te kao i svo prošlo vrijeme sjećanja.
sreća si i nada budućeg požudnog življenja.
Navraćaj, što češće u život mašte mi navraćaj.
Ne odustaj niti trenutka da te ne zaboravim.
Samoća se oko kuće ovim zimskim smrznutim jutrom
nekako baš nahorozila, u srce bi mi uskočila.
Al samo kad na tebe pomislim, sve to odstranim.
Ponovo se mir u dušu tvojim osmijehom nacali.
Pa mi dozvoli da te imam, zagrljenu i sretnu
šćućurenu u krilo dalekog slatkog čekanja.
To nam nekako ova maštanja nada i dozvoljava.
I nedam te, nedam , bez tebe bi sve ugasnulo.
Toni Ljubiša Božić, 01.01.2015, Bugojno, -15 C u 08:11 minuta
toni"s poetry 