BRBLJIVICA JE

1

 Nakon nekog vremena , iznenadno došlo je do susreta,pod starom lampačkom.

Susret je  sve u njenim riječima prošao, neprekidno je brbljala, objašnjavala.

Sjećam se da je govirila, da bi samnom na kraj svijeta bisere tražila, iskopavala.

Više je rukama opisivala nego što je rumenim usanama u riječi moglo da stane,.

 

Objašnjavala da dolazi iz planinskih krajeva, gdje je rado bosonoga trčala.

Jorgovane najradije mirisala, prvi se proljećem ukrašava, na djetinjstvo podsjeća.

U kovrdžavoj grivi rado je cvijet zabadala, u ustima peteljku cvijeta sisala.

Jednostavno nemirna , ona nije hodala , nego poskakivala, srna je rođena.

 

Dok smo prečicom kroz parkove hodali, sjenama starih lampački prikriveni

I dalje je meljala, nešto mi dokazivala, nije dopuštala da jednu riječ izustim.

Kao da se plašila ako nas tišina uhvati, da će izgubiti kontrolu svoji požuda.

Uživao sam u njenim grimasama,toliko mi se u krv uvlačila, smijuljih se…

 

A noć , vedra prekrasna,mjesečina kroz zakrpe tame probijala, ukrašavala.

Prorijeđene stare lampačke, namjerno tako stavljene, da se dodiri dogode.

i taman kad bi do klupe prispjeli, očekujuć da će u krilo mi posjesti,dodirnuti.

Jednostavno sva je bila plašljiva, providna bijela majica grudi otkrivala.

 

Strpljivo sam je slušao, do kada će izdržati, toliko meljati, skoro satima.
A šetnja… baš godila, u neko doba povjetarc se pojavio, kosu joj mrsio.

Glavu je zabacivala, namjerno svojom mladošću me dražila, izazivala.

Jedan uvojak do usana se nabacivao, stao sam, prekinuo blebetanje.

 

Lagano sam uvojak sklonio sa njenih vrelih rumenih usana, tako prizivala.

Osjetih u grudima treptaje, ona se u trenu preznojila, sve mi dopustila.

Poljubih je, čaroban, sočan, dugotrajan , iskreno željeni poljubac zavladao.

Poslije toga, brbljati je prestala, *to sam i čekala, al sam se plašila*, rekla je…

 

I tako te mrkle noći nas sve češće izazivale u šetnju pozivale, da se tješimo.

Čudno je bilo to primicanje, do krila dovlačenje, jednostavno se događalo.

Pored mene , pričat je prestala, na moje usne se navukla, ne prestaje…

A i brate ne bunih se, ljubila se prekrasno, strasno, mada je život tek otkrila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.07.2012 u 14 i 24

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s