I ako daleko si, na momente osjetim, guši te… disanje preskačeš

Lupanje srca te na mene podsjeća, dok putujem mislima.

Zamišljaš … trenutcima ti sve kose pomrsim, lice zažarim.

Dovodim do ludila  nemirnim mislima, smiješ se u grudima.

Strast se spontano događa, izranja iz čarobnih  galaksija

Ma koliko nas daleko skrivali, mislima smo vezani, opijeni.

Mogu pokušat… izbrisat svo naše sjećanje, ljubav krvlju putuje.

I uvijek do srca svrati se… da sve upozori, da ljubav postoji.

Ma koliko je brisali, ispirali, na lomači spaljivali, ona opstaje

Šiklja gdje se najmanje nadaju, dopire u najsitnije dijelove svemira.

Iskrica, mada nevidljiva skrivena na usnama uvijek postoji,.

Sve jača je  što je više satiru, izranja poput masovnog korjenja

Od Boga je stvorena, da zaljubljene privlači, protuotrov ne postoji.

Ljubavlju… srna je pobjegla iz kandži smetova, žudi na tvojim grudima,

Priziva jelena da je pronađe, rogovima razbuca sve bolove u njedrima.

Vrijeme se otvorilo, da ih spoje nakon dugog vremena željnog iščekivanja.

Putujmo zajedno vječito…kroz nevidljive misije, ne ostavljamo tragove.

Zaljubljenih  se vene uvezale, krv su davno pomiješale, čudo nastaje.

Dokaz smo da je mašta ne umoljiva, sve kapije otvara, u snovima rovari.

Razmjenjujemo se strastima, putujemo u grudima,na jastuku i  kroz stanice.

Slika smo svakog proljeća što krošnjama behara na našu sreću podsjeća.

I ne mogu nam ukinut proljeće, izbrisati sve cvijetove, zatrti behare trešanja

Naša se sreća događa, na daljinski sve probleme riješava, bez tragova.

Džaba im sva moguća oprema, hakeri nam ne mogu pasworde probiti

Uvijek će strast među nama jedno drugo posjećivati, snove ukrašavati.

Ne dajmo  naše maštanje, zamolimo vjetrove da otpušu tragove

Neka se behar rasprši, u što više nemirnih duša zarije

Na našu ljubav nek podsjeća, kako prekrasno  je voljeti.

Čarobna formula življenja dio je naših kodova, nikada neće nestati,

Bez obzira koliko nas rasturali, veza mislime opstaje i putuje.

Ljubav je pahulja iz koje nastaje lavina… srcem, dušom u grudima.

20.02.2012

22 i 12 hrs

Rođena  u planinama snjegova, strujanje vjetrova kose joj češljalo

Mrazevi usne joj rumenilom naškrabale, iz srži  Jasena duša joj satkana.

Skakuće obroncima lutanja, rođena da bude princeza njegovih maštanja.

Na stanici u Postojni,dešavanja, u treptaju požuda se razmjenila, osmjeh otkriva.

Stanicom bruji, guranje, topot vlakova, javljaju…šumom dolazi pregršt zvukova

Na starom zidu svjetiljka, ispod koje je stajala, slika starog sata bez svjetala

Razmjenjivanje pogleda, siktanje strasti u očima, igra kockara tko gubi a tko dobiva.

Čuperci i njene kikice ,slatke obrve su  otkrivale, koliko žudi upoznat se.

Postojnska stanica, mjesto sretanja, sva se u sivilo zavila, pojava sve ukrašava.

Crna jaknica i miris njenih čuperaka, još uvijek lebdi u slatkim mislima

Crveni džemper boja njenih usana, slika je što se teško zaboravlja.

Vesela djevojčica, napokon se približila, na dohvat ruke je pristigla.

U uglu, željezna korpa na kojoj je sjedila, noge prekrižila, šalom obmotana.

Od kuće je pobjegla, na sastanak da pristigne, prikriva preostale tragove.

Riješila je da mu se otvori, pokaže sve što je dugo skrivala, požudu od strahova.

Sebe jedva je kontrolirala, nervozno usne grickala, jer ga je željela.

Onako mlada, raščupane kose, dugog crvenog džempera, u njegove oči je buljila.

Gutala svaku riječ starog romantika, pjesnika …oko grudi joj spetljao stihove.

Samo je maštala, kada će da je zagrli, na vrat slatku pusu položi, čarolija.

Slađe je kad se poljubac na prevaru dobije, duša zahvali, na iznenadnoj nagradi.

Jednim dijelom voli ga, drugim ga odguruje, da joj se u srce na zaglavi

Premlada je da mu se otvori, tko zna što je sve smislio, da je iskoristi.

Ona je mlada slovenka, privučena stihovima pjesnika, prevara uspjela

Zato se sakrila, boji se slabosti, da mu se ne podari, poslije kasno je.

Ljubav u mašti, slatko se uvalila, mrvama preostala,jer su između kameni svatovi

U oblacima živi, nesvjesna koliko se uvukla, najmanje bolna je istina

Zato je ona forsira, ne želi da prizna što u srcu je otkrila, da je ranjiva.

Koliko je tek njegovih livada duše oprašila, posijala poljskog cvijeća sjemenje.

A stanica u Postojni, i dalje ispraća vlakove, na zidu…njihovih imena grafiti putuju.

Ljubav se izrodila, u glavi…mećavama njegove mašte zaglavila, stihovima putuje.

A ona tamo iza ugla u suzama, prstrašena boji se njegovih pjesničkih podvala.

A tako u srcu je duboko kandže zario, mlada je… preboljet će, škola je životna .

Znao bi u magli je pronaći iz živog pjeska izvući… a kamo li na slici prepoznati.

A tako kratko  se susreli, zagrljaj razmijenili, usne … samo su žudili.

I onda je nestala, izbrisala sve tragove, bez pozdrava u noći nestala

Ostala nedovršena priča zaljubljenih tragova na susret da podsjeća.

17.02.12

22 i 42 hrs

Sjećaš se starog svijećnjaka, mirisa borova, fijuka vjetrova…ljubavna predigra.

Oči smo zatvarali,kad ljubav smo tražili, na grudima nježnost prosijavali.

Na nebu bezbroj tragova,meteori naših stihova, protokoli duševnih izljeva .

Najslađe greške pravišmo, u bezdanu strasti plovišmo, skrivajuć tragove.

Sebe smo lagali, da sve to se dešava, opijeni tragovima lažljivih usana.

Sve manji je oprez u nama, pokazujemo javno na duši tragove otrova.

Ne svjesni da ljubavi smo robovi, u trenu opijeni, zaluđeni …postali

San smo zagubili, lutajuć noćima, vezanih ruku do dolaska proljeća.

Jutrima zvijezde zamiru, sa obzorja nestaju, brišu se svi naši tragovi.

Zametemo sve putove, kojim smo se kretali, da se tragovi prikriju.

Kod križanja naših putova, ruke teško puštamo, blokade na usnama.

Zar tako brzo trenutci prolete ,strastvene ljubavi tragovi se istope.

No čekam te, čim noći dovuku se, naših prozora spuste se zavjese.

Bit ću u krošnji naših požuda, na ogranku strasti što izaziva u nedogled.

Prikriveno budemo trošili, satima što fijuču u prolazu do naših brloga.

Prekrasna nas spojila energija, otvorila nam prostore svemira, ne uzalud.

Isti se stopili brojevi, životna spojila nas tombola, nemoguća misija.

Jednom smo uplatili, osjećali… da se susret približava, mašta iz filmova.

Kratak rok nam je ostao, dok se ne zatvori galaksija, izgube sva maštanja.

Zato trošimo vrijeme ne uzalud, poklonimo jedno drugom srca poruke.

Jednom u životu se ovakve stvari dogode, iskrenu strast kroz ljubav zarobe.

Volim te ženo bez ikakvih poklona, uzmi me, u grudi uvuci  bez tragova.

Potrošimo ovo što je preostalo, pamtimo jedno drugo kroz dodire.

Uspomene… dugo će da kolaju venama, progurati suze u očima,

Samo će uzdah da poprati sva divna sjećanja, iz našeg albuma lutanja.

16.02.2012

19 i 18 hrs

Ledeni plikovi na usnama, javljaju mmmm…igra nije bezbjedna

Prže strasti tonama, opekline postoje…pameti da opominju.

Žestoki, zaludjeli kockari, rone ponorima ljubavi smišljene.

Treptaj slasti košta previše, reda pogreške… čekaju naplate.

DUŠU SMO PRODALI, potkupili sitni pokloni, tepanje i par stihova.

Kao balavce nas igra zavela, slatkišima uzela..prolaznim otrovom opila.

Ovisnost se zavukla rastura, trčimo do našeg sretanja, ah maštanja.

Rubom kanjona vagamo strahove, da se veza prikrije, ne procuri.

Dal smo pogriješili, u bescjenje prepustili sitnim strastima maštanja.

Prekasno da ne bude, kad se duše zaljube pa otvore…rasprše.

Tad pamet ne postoji, sebična postaje, ponosno pokazuje  tragove.

Čudno je naše sretanje, što isti nas vjetar na ogranku zarobi…ugrabi.

Dal sam te zaslužio, u zvijezde te digao, rizično ranjavanje.

Ovo naše lutanje, pod kontrolom je maštanja, al iščekuje istina…

Kada te ugledam, što će se desiti, kako reagirati, eksplozija u meni.

Iste stvari proživljavaš ali ih bolje prikrivaš, da na svjetlost izađu.

Kad me sjeta razuzme, misli me odnose…  tvoje slike mi poklone

Hladnoće mi ništa ne mogu, dok  skrivena si u njedrima

Divan je osjećaj, da pazim te, moja si svetinja što preuzima.

Ljubav moja si, ožiljak u grudima, opija, obuzima do ludila.

Dal te zaslužujem, pitanje putuje, provocira duboka razmišljanja

Čarobna frula nas spojila, zlatna ribica sastanak zakazala, ah sudbina.

Samo jednu želju smo dobili i ostvarili, treperimo sve do svitanja.

Prepiremo se mislima, čavrljamo snovima, popuštamo sirovim strastima.

Hraniš me na mrvice, dodaješ na kapljice, igra ti odgovara, nema rizika.

Sreća… daljina među nama kontrolira zbivanja, dozira tiha dešavanja.

Vrijeme kuha, skuplja ne oborive dokaze, telepatija rovari u nama.

A još jučer bijah slomljen bez tebe na grudima, sudbina nas uvezala.

Držimo pod kontrolom sva naša tepanja, slatke stihove guramo u korice.

Možda jednoga dana, nekome to bude izazov, prelista sve naše tragove

Žutoj štampi pokloni, razotkrije ludovanje, no… bit će to samo sjećanje.

Vrijeme će pokazati, koliko smo  voljeli, il samo maštali, al ostaje…

Ostaje…ne izbrisivo sjećanje, spomenari …na adresi požutjelih korica.

15.02.2012

22 i 52 hrs

Njeno srca kuca  rubovima jezera, gdje bosa šeće….zanesena mislima,

A TAKO MALO MI VJERUJE, kaže da druge postoje…da nisam iskren i varam je

LJUBOMORA JE KOBNA I U MAŠTAMA, najveće, STRASTVENE ljubavi rastura.

Nastupa period SUŠE bez stihova, NAIVNIM I PREVARENIM budi BOL U GRUDIMA.

Poslije onako prekrasnog dana punog osmjeha…Valentinovo u grudima

Na leđa Vam se natovari, istrese mećava, ne zasluženih optuženičkih tovara,

zato jer je to njena odluka, nešto u njoj je otvorilo bolne kratere.

Pa onda na vas istresa drvlje i kamenje, a niste svjesni što se događa.

Saviti glavu, bolove u grudima lomiti da se mećava progura, rasprši.

Valjda se sve dešava sa razlogom, takva je sudbina…njoj se pobjeći ne može.

I uvijek se pravilo potvrdi, ako srce otvoriš, jedva… puno nekih strahova

Rane Vas iglama, razbucaju sve što ste se otvorili, patite nesvjesni razloga.

Jako je tužan osjećaj kada Vas izbace iz doma stihova, gdje ste srce i dušu grijali opijali

Gdje ste svaki moment žurili.. da se razumjete očima bez i trunke dodira.

Gdje ste tugu i radost zajedno dijelili, o problemima pričali, ćakulali.

A onda, onda Vas tako bace pred vrata da cvilite, za koščicu osmjeha da molite.

Iz srca me hladno odgurnula, povjerenje izgubila, kaže da je ranjena.

Da… tako je najlakše, sve tajna je, a ja da se razvaljujem koje kakvim mislima.

Bolno je… ostavalja ne izbrisive tragove, DA SE DALJE PUTUJE, dio sudbine.

Tako se moralo desiti, postavit jasne granice, postaju bolne ako se prelaze.

Ona me ljubavlju kali, pretvori u vulkane nemira pa baci na dno zaleđenog jezera

Očigledno.. naišao sam kad nije trebalo, na meni se kola slomila, na meni prelama.

Ni kriv ni dužan rane zacjeljujem… suzama pokušavam razum da otkrijem

Al ne ide , nema logike da shvatim njene razloge, pa sa tugom putujem.

Al znate što tješi me, ona znakove zaljubljenosti pokazuje jer VOLI ME.

DA VOLI ME , STVARNO VOLI ME, stalo joj do naših susreta.

a U GRUDIMA UHH, U GRUDIMA I SREĆA I BOL SE SUSREĆU razmjenjuju razloge…

pružaju  šanse da se potopi duše prebrode, valjda ćemo uspjeti, treba čekati.

15.02.2012
08 i 55 HRS

Kažu… dan zaljubljenih danas je, a mi… već godinu furamo našim morima.

U čemu je tajna naših otrova, što drugi za njima žude… tragajuć bez krajeva.

Jednostavno se pronađe energija, što zatvori krugove, oko srca se vatra razigra.

Zaljubljeni smo od prvog susreta, do današnjih dana vjetrometina i poroka.

Neka prate nas, naše poruke čitaju, u stihovima se pronalaze, uživat će…

Shvatit će kako je malo potrebno da se ljubav otkrije, bez lažnih likova.

Ako ti stalno njen osmjeh pred očima putuje, usne joj osjećaš… blizu si.

Samo nastavi, tragaj do izvora njenih vrtova, razgrći sve smetove.

Provaljuj silne prtine, što ti pred noge guraju, samo da odustaneš.

Vidjet ćeš, njena vatra je sve snažnija, magnete osjećaš preko vjetrova

Privlači te i kad si u snovima, kad budan si, ne znaš što je istina, pa luduješ.

U svakom cvijetu prepoznaješ njene slogove, sa dugom se dopisuje.

Šalju ti znakove… do njenog srca te navode, a ti…lebdiš krilima.

Valentinovo… tada shvatit ćeš, svakim danom u tebi putuje i raduje.

Ispod svakog kišobrana njene usne prepoznaješ, svaki čuperak na nju podsjeća.

Snjegovi kad padaju ,pahuljice se u njen osmjeh pretvaraju, dozivaju.

Svaka rijeka što protiče njenim imenom sve odzvanja, stotine razloga.

Cvrkut ptica njeno ime ti poklanja, da dozove te trenutkom buđenja.

Znači ti baš sve , poklanja pregršt životnih razloga, temeljna je podloga.

Kada osjetiš da vlada ti mislima, da znači ti više od svih protutnjalih proljeća

Kada puno ne pričate  i sve razumijete, šapćete očima, bez trunke kajanja.

Da bez nje nema smisla bilo što započeti, jer u svakom biću je složena

Sve na nju podsjeća, da je cijeli život tvoj ona začarala, slatka magija obuzima.

Dosta je i zrno mjeseca da te ona očara, razvali sve tvoje logike… nemaš kompasa

Ljubav je u istinu stvorena, kad digne te u oblake, ne znaš koja si galaksija.

Sve u grudima pjesma je, u svakom licu njene oči prepoznaješ

Svaki dolazak vjetrova… njeno ime odzvanja u njedrima… da trebaš je.

Dok šetaš ulicom , ona te spominje sa tobom razgovara, mada daleko je.

Valentinovo… zbrka u ušima, vatra u grudima, da ona je… od jutra proziva.

Pa zašto samo danas slaviti valentinovo, kad zaljubljen sam odavno

Svakim danom joj poklanjam stihove što do njenog srca putuju.

Pečatom usana pisma vraća mi, mene je probudila i svijeta zombija.

Zbacio sam sve ledene okove, vulkan  sam obiljem njenih tragova

Volim je… volim je zbirkom stihova, u snovima, na usnama, do neba…

Dovoljan razlog svakodnevnog Valentinova u nama… što ne popušta.

14.02.2012 VALENTINOVO

07 I 27 hrs

Na panju naše povijesti, dovela me mislima  poruka da čekam te.

Gledam opadaju listovi, cvrkut ptica putuje, a ti ne dolaziš.

Smjenjuju se tragovi, sunce krošnje probija, u meni trema je vidljiva.

Dal ćeš nešto priznati, srce mi povrijediti, bojim se, našeg raskida.

Gdje si sada ti, dal si mu se vratila, u glavi milun kombinacija  se razlijeva.

Drhtaji u meni dječaka strahom prigušuju, neke loše naznake pokazuju.

Nema razloga da postaneš prošlost mojih stihova, jer osnovna si prehrana.

Od kuda dolaze svi tu crni znakovi, koprca se bezbroj strahova, grizem usnama.

Grizem nokte, gazam se po prstima da se probudim, iz snova boli iskočim.

Ljubav sam ti iz sebe nemilice prenosio, zavlačio u snove ti, da me zavoliš.

Možda postao naporan, oprosti mi nije loša namjera, volim te ženo predivna.

A sada,neka slutnja razara, znojni dlanovi, suze u očima, kada više dolaziš.

Jednostavno ne vidim razloga, da postanem dio tvog prošlog izloga

Sretan bio sam, što imah te… na trenutke za sebe, prekrasnim maštama.
Dozvoljavala si da jezdim ti na grudima, dok ne zaspeš da šapćem ti stihove.

I kad ljubim te sretan sam, bez obzira što  mašta je, dio mene si postala.

Odjednom čujem škripu točkova, iz taksija si iskočila, trčiš koracima oprosta.

U meni se smjenjuje nevera, grašci znoja dopiru do usana, pratim ti sjaj u očima.

Dolaziš… u zagrljaj skačeš mi, bez teksta ostavljaš, sreću  očima povraćaš.

Objašnjavaš da voliš me, da mašta u javnost prenese se, dosta je bilo čekanja.

Okrećem te bez prestanka, novu starnicu naše sudbine ti si okrenula

Posula si prah da otjeraš sve zle duhove, što nam iza leđa rovare.

Volim te ženo, ma koliko bila u mojim mislima, stvarnost si doselila

I sada…mada nemam te, svakodnevno jašem kočijama maštanja.

Hvala ti…maštu si spasila u realnost je ugurala, na trenutak oživjela.

Krenimo, slike su realnije, duge na usnama postoje, da i dalje zavode.

12.02.2012

14 i 44 hrs

Pretražujem hodnike, njene okice da ugledam, da dobace tihe misli nadanja.

Privjesak u grudima, vozika se trošnim mislima, posebna kočija za nju spremana.

Ti blještavi biseri pometnju prave danima… dušom se provlače rukopisi požude.

Kao da me sustigla kazna grijehova, otrova i požuda,mislima prizivam, da javi se.

Ljubit… samo ljubit  želim je kroz ćutanje, sve dok u meni nasmješena stanuje,

Dok svi spavaju, mi u klupko zavijeni…čarolijom skriveni, častimo se strastima.

Prišla bi, u mene se zavukla, usnama čaroliju požude prenosila, brdo dodira.

Mmm ,da mi je tu kraj tebe… da te milujem očima, dok hladan tuš  te oblijeva.

Ruke te ne bi dirale, maštom bi te osvajao, vatru iz njedara potpirivao.

Na tvoja ramena usne bih prislonio, kroz vlažnu kosu ti se vatreno privlačio.

Nakon toga napunjene razbarušene  duše u realnost vratimo, skakutanje na prstima.

Dok smješkom na licu okolici čudno zvučimo, sretnike u duši rijetko susreću.

Kad osmjeh te sustigne, mašta na tvojoj adresi zastaje, podsjeća na pjesnika…

A ti onako lepršava , šetkaš na prstima  vrećama osmjeha na usnama…uživaš.

A stihovi.. traže svoje uzane prolaze da provuku se kroz granitno kamenje.

Ljubim te i uživaj, ne brini… u našim dušama skrivajmo prekrasne tragove.

Da ih ne nanjuše, privuku pa provale podle lisice, ratrgnu plotove skrovišta.

Tihe misli nadanja putuju, poručuje….najavljuje sudina, poplavom stihova.

I sada… dok gitarom žice prebirem, klavirom slažeš tonove, prosljeđuješ.

Melodija  stvara se,  simfonijom putuje, nestvarna događanja najavljuje.

Ne dozvolimo da nam zamute izvore maštanja, što izviru  u našim grudima.

Ulicom kad poskakuješ, misli te zaokupe, ne brini, radost sam na ramenu.

Uvijek sam pramen u kosi ti nemiran, suza sreće u očima… da te podsjećam.

Dio mog duha sa tobom putuje, sreću na leđa ti tovari, leptir postaješ.

Ne zaboravi, putuješ mislima, veza ne prestaja.. žuborom stihova opstaješ.

12.02.2012

12 i 22 hrs

Uvod na koricama mojih stihova će glasiti, dokazivati da ONA je

Vjeverica mojih stihova, nestrpljiva na panju kestena poruke čuvala

ispisivala poruke… da zime dolaze, prije snjegova surovih da se pojavim,

Ona otvara sve moje pasworde, provaljuje osmjehom moje kodove.

Od prvog dana je skužila da mi je potrebna…zarazila krznom njenog dodira.

Zauzet će posebno mjesto na zidu gdje moje oči spavaju, za nju stražu čuvaju.

Ruž sa njenih usana… otkrivena prevara, međunarodna istraga se pokrenula.

DNK njenih tragova se ispituje, nepobitno sa mojim stihovima povezuje.

Dokazuje da veza je postojala, gromadama tragova duboko u krvi putuje.

Do srca urezala tragove, na duši ispisane poruke, da bez nje dalje ne idem.

Puste želje u nama, sudbinska preklapanja od prvog kontakta mislima.

Jedno smo drugom prenosili, poklanjali maštanje, da snovima putuje.

Spajali smo putove, naklonjene sudbine, prošlih života naslijeđe.

Zato smo čvrsto vezani, prestenom romantičnih stihova , zakletva.

Svakog momenta ona osjeća što je u mojim mislima, dal sretan sam,

Dal su suze izgorenih bolova, niz lice ostavile tragove, da podsjete.

Ona je skrivena kamera mojim mislima, sve pred osjeća usnama.

Uvijek spremna me dočeka, u sekundi sve moje boli otjera…mislima.

Izobilje njenih zavučenih prikrivenih odraza, na nju me podsjeća.

Postala je moje maštanje, svakodnevna potjera, nemiri noćima.

A tako je obična… prelijepa, i kad je u suzama, voli me… to otkriva.

A tako priželjkujem da to je istina, da nisam opčinjen njenim dugama.

al pusto maštanje stihova, laže me i ubjeđuje da ostanem zaljubljen.

Nek potrage istražuju neka je pretraže, nikada neće je otkriti i time ih razdvojiti.

Nikada nikada, tajna je ispod vatrenih lavina, u koju samo srodne duše zalaze.

Jedno drugom na srce usne polože, pa tako vatreni, vulkanima šalju poruke

Da duboko dole u toplim grudima postoji tajna nikad ne otkrivena.

12.02.2012

10 i 11 hrs