ŠESNA KIPARICA

Strast njegujem…neskladom se prikriva maštom raskalašenih tekstova
Žustrih istinskih poriva, vagonima nakrcanih požuda, nemirna pristižu proljeća.
Odzvanja ulicama zvonce dugina dolaska, između zbilje i sna si prikrivena.
Sva su predata oružja, položene bijele zastave, njen dolazak se dočekuje.

Njena Milost se priziva, dal će osmjeh da pošalje, sve ludosti zaboravi
Zaluđuje blagim pogledom,jer takva jestvorena, za mene možda čuvana.
Unesi me u svoje blokove crtanja, od mojih stihova skulpturu požude postavi.
Bit će prepoznatljiva, mojih usana na tvojim grudima, dok stihovima putuješ.

Kada zavre ne popušta, kilometre putuje, hirove potpiruje poklone pronalazi.
sebi da udovolji, nije važno što nema logike, njezina sujeta razvaljuje.
A zavoljeh je ne namjerno, naturila pravila, liječu dušu putem šopinga.
A ja popuštam, papuča na grudima pritisla… slatko se podsmjehujem.

Nudim joj, nudim se, uzmi me…na postolji svoje strasti me postavi,
Slatkorječiv sam kad njenim usnama putujem…grudima zaslađujem
U snove se zavlačim… u postelji joj najskrivenije tajne došaptavam.
Među nama nema podvale, istinska ljubav se razmjenjuje, dokazuje.

Dal ću napokon vrh njenog srca osvojiti, dušom od patnje osloboditi
Sve ono što drugi su samo maštali, u prazno željeli, meni se ostvariti.
Shvatam kojim sam plovio prazninama, život je bio monotona pustinja.
Hodao sam provincijama životnih dešavanja, ona me je u centar uvela.

Zašto dragi Bog odluči da Je što dalje drži od mene, putuje kroz stihove
Postoji velika mrvica što volim kod KIPARICE, prodire kroz duše oblake.
U svakom trenu je prisutna, tetovira, gravira požude na mojim grudima.
Bože Dragi Hvala ti što je na moje ograde nasloni, da volim jeeeeeeeee.

Još dalje i više se u grmlju pregršt ljubavi prikriva, načičkane pozivima.
Ako Nekada Amajlija moja postane, zaštini znak korica stihova nek ostane.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.05.2012 u 23 i 24 hrs

 

U POTRAZI

U POTRAZI
U potrazi izgubljen… pretražujem tragove, šaljem u potjeru vjetrove
Pitam latice cvijetova dal si tvoje usne na njih slučajno negdje spustila.
Prosijavam otpale listove da kažu mi dal se netko prisjeća tamnih očiju.
Pregledavam sve izloge, ispitujem odraze ogledala da nisi dijelom ostala.

Pitao sam jarebice, dal su vidjeli spetljane kikice, nasmijano lice djevojčice.
Kažu da si moju sliku nosila, poskakivala, neobičnom srećom zarila.
Mene si tražila, s ljubavlju si lutala, do izvora sretanja požurivala.
S mojim pismima u rukama po tko zna koji put čitala, suzama uvezala.

Nemir me neki razara, osjećam prošla si , mirišem tvojih grudi tragove.
Al te oči ne vide, jedan leptir je svratio na dlan se spustio, izustio.
Prošla si nedavno sva u suzama, ime mi ponavljala, zamnom žudila.
Jeza me razvalila, gdje si nestala u kojem pravcu si odlutala… panika.

Sa tobom imah sulude planove, nemoguće misije da se izrode, ostvare .
I ti si kovala planove, bez kontrole da se dogode najljepši pokloni.
Sve je više nemira u tebi i u meni, to nam stvara sve veće strahove.
Kada bi se spojili, snjegovi nas nebi razdvojili, samo više stopili.

Osjete se nemiri, iz nas strast se provaljuje, želi da iskoči, poludi
Požuda se svukla do pragova, kuca na vratima, u svemu nas drogira.
Bolje da se ispucam kroz stihove, ne banem izluđen na grudi ti medene.
Jer oboje smo duboko zaglibili, konce polako pogubili, vatru raspirili.

Toliko sam sa tobom zaglavio, živo blato je mala mrvica, ova veze ubija.
Ne mogu te imati, niti latice sa tragom tvojih usana pronaći pa ljubiti
Daljina ne prevaziđena granica, sve dok putuješ kroz stihove maštanja.
Onaj kome ležiš na grudima nije svjestan vrijednosti pred očima.
Nikada moja slabosti, tvoje gnijezdo se nesmije pomjerati od tebe zavisi.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 29.05.2012 u 22 i 22 hrs

VLAKOM JE NESTALA

Čekah njen dolazak, prohujaše vlakovi bez stajanja, odjezdila ljubav čekana.
Takva je sudbina, nije dozvolila, zadovoljstvo susreta od srca otkinula, začarala.
U srcu strijela probola, duboko se zarila, trokuka kao sidro u meni je pristala.
A toliko sam sanjao , maštao, vrelinu čarobnog susreta, zbog straha je nestala.

Mladost je spriječila, da noći na mojim grudima, sva se zagubila, bez razloga.
Toliko smo razmijenili poruka, mailova , sve je palo u vodu, ona je posrnula.
Samo kroz staklo je mahnula, u suzama, nešto u bradi je smuljala, nestala.
Dok vlak fijuče, njenom naredbom odlazi, da se sve zaboravi, zauvijek izblijedi.

Mladost me razmazila, njena sam bio igračka, potrčko iz susjedstva.
Tako, bez milosti samo produžila, pogledom ispratila, bez teksta ukopala.
Nasukan ostadoh na njene duše sprudove, dugo ih pripremala za mene.
Bez milosti sve izbrisala, kao da je sve prašina, mašta ludosti prohujala.

Neki bijes me obuze, željan postadoh osvete, slomljen na peronu tugujem.
Tako me na zemlju spustila, svu moju čežnju, iskrenu ljubav obezvrijedila.
A toliko se spremala, radovala… kroz suze se predavala, magacin poruka.
Logika opustjela,pamet se raspršila, prazan pogled utrnulog lica putuje.

Laganim snuždenim korakom, spustih ranjene kosti u hladu borova parkova.
Pozvah je da objasni, tišina na drugoj strani ne odgovara, i ona je ranjena.
Bludnica nije postala, plašila s miliun razloga i sumnji, zato je posrnula, odustala.
Sa njom sam posrnuo, sve tajne otkrio, na dlanu sve joj mašte poklonio.

Žena draga srcu mom, objašnjenje iščekujem, bez razloga, prekršila dogovor.
Obuzelo ludilo, razorio hladan bol , izbezumljen tražih barem neki odgovor.
Život nema logike, propalo planiranje, odlučila da nestane, sve bestragom izbriše.
Dvije duše su ostale, tuguju, otpatcima života se prehranjuju, a rana ostaje.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.05.2012 u 19 i 11 hrs

TRGOM MOZARTA

Zbrka na trgu Mozarta, slučajni dodir , susret očima pomiješan zaprškom osmjeha.
Salzburška tvrđava, među stijenama, mjesto susreta, u sebi si bešumno tepala.
Šešir preko obrve, osmjehom si skrivala, stidljivo očima tepala, da uz tebe ostanem.
Sve si objasnila, bez riječi utopila, zaluđena tišina zujala između obrva pogleda.

Kako da kažem ti, priznam, ispovjedim, skrenem pažnju na sebe, da pratiš me.
Zaronila si u duše pustinje, zalila presahnule cvijetove da se probude.
Moje duše draži su ti cvijetovi nego svo blago u tuđim bankama…vrećama.
Tako me osvojila, skromnošću zaludila, prašinu u oči napuhala srećom u suzama.

Ljubav se svakim danom šepurila, nevino čista, iskrenošću dojila, došaptavala.
Ne siguran dal je stalo ti, da imaš me, labirnit u očima ti, srcu se prikriva.
Rođendan si slavila…možda, planirano izbjegavala, slatke laži proslijeđivala.
Osjećaj me varao, da sam samo igračka ti, s dušom i srcem se poigravaš, prelamaš.

Onda si zavoljela moje stihove, prepoznala iskrenost što iz grudi poručuje.
Poklanjah ti momente, vječnost se u njima spremala, bez lažih glumatanja.
Ah… tko zna , što je tebi važno, misliš da je lažno i podvala sa mojih pragova.
Koliko treba vremena da shvatimo da smo jedinka iz minute u minut dozrijeva.

Grozan sam kada zavolim , greške ponavljam, pamet izgubim, klečim moleći.
Šapćem da volim bez prekida, da si bitno mi značenje, životno prelijevanje.
Bura je puhnula sve oblake sa duše raspršila, uživali smo u carstvu osmjeha.
A jablanovi vjetrovima lomljeni, skrovište su otkrivali šuštanjem sreću prenosili.

Parkovi Salzburga, zagrljeni, skrivanje ispod krošanja, duševna natapajanja.
Hvala što si me primila, vikendom tvog događanja, makar je dio slatkog maštanja.
Ipak se ljubav događa makar kroz stihove, nove momente izranja, putuješ slikama.
I često Trg Mozarta pješači mojim usnama, vraćem se u neka sretna dešavanja.

Imaš pravo, nešto što se slatko dogodi, u duši i srcu trajno putuje,

mislima rovari…ne zaboravlja tako lako, konstantno uzdahe izmamljuje,

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 28.05.2012  u 11 i 11 hrs

PRINCEZA ORIJENTA

Mmmmmmmmmm ličiš mi na strastvene princeze orijenta, osmjehom bisera.
Tko zna po kojim genima se skrivala tajna karika tvoje ljepote vani i iznutra.
U tebi ljudske puti se izmješale, najljepšu ružu sklupčale, laticama duše dokazuje.
Sve oko tebe je proljeće, biti pored tebe bar na momente , maštarsko lutanje.

Po malo si divljakuška, kosom ti hara miliun vjetrova, potičeš iz kovrdžavih predjela.
Mješavina tamnih tonova, svijetle puti, riđih dešavanja…Bože gdje se ti uklapaš.
Očima predstavljaš jedno sazvježđe, u grudima sedam novim planeta putuje.
Na usnama miliun jezika se prepliće, posebna si… Bogom položeno proljeće.

Svaki pramen kose poput kandžije, bičeva, zaluđuje prolaznike kraj tvojih vrtova.
Uzdasi kada prolaziš, pogledom… ljubavne duševne sirotinje mrvicama prehranjuješ.
O bože koje li su tvoji korjeni, iz stijene si izrasla, vodom ti duša oblivena…mekana.
Pašnjacima cvijećem si dojena, Afričkim vjetrovima srce vrelinom natopila…

Što te više upoznajem, sve draži ti više odabirem, ovisan postajem.
Planinskim suncem si stasala, riječnim potocima biserima blještavilo ukrala.
Povučena si duša poput rajskog otoka, žudnja u zagrljaju strasti i požuda.
Tvoje korjenje je vezano za mene, stoljećima je čekalo da prepozna se… priveže.

Zato se provlačiš romantičnim pjesmama, osnovni sastojak rumenog vina si viteza.
U književnosti osnovni pojam romantike si postala, inspiracija stihova do ludila.
Privlačiš nevolje, srcobolje, duševne lomove, nesanice, srčane reume ne prestaju.
Sa tobom igra nije sigurna, lebdiš poput labuda, sekunda treba da bi vjetrom nestala.

No stobom ne postoji nostalgija, stobom je sve iznad očekivanja, košara plodova.
Poenta našeg približavanja, zapisana je u zvijezdama, mozaika slažu se kockice
Njaljepše slike iz duše, kistovima u nemirne stihove se uvlače da podsjete.
Ti nemirno u duši prevrtljivo stvorenje, ne miruješ ni trenutka kad sretnem te.
Ne tražim puno od tebe, samo jednostavno i nježno zavoli me pa …VOLI ME

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 24.05.2012 u 08 i 38 hrs

ČEDNO TREPTANJE

Odjednom shvatih, koliko gorčine se skupilo u kanjonu tvog osmjeha
Oko sebe si bez razloga kanonade zidova ispriječila, ni vjetar te ne dotiče.
Al u mašti tvojoj, rovari prošlost događanja ima je za stotine stoljeća.
Nije važno dal voliš me jer ljubav se glumiti ne može, zora je otkrije.

Biti sretan a da nemaš razloga je podla prevara, iza maske, strasti planina.
Rastjeraj podlosti, pregrni moj kaput osmjeha da ti sve uroke rastjera.
Tebi sam se zakleo, ljubavi tvojoj evnuh postao, zato putujem kroz stihove.
Vrijedi te čekati, makar i ovaj život proteče u suzama, simetrična smo formula.

Među nama ne treba dokazivanje, osvrtanje, laži ne mogu prekriti naše istine.
Prkosimo maglama, kišama, iznenadnim gromovima pokušaji razdvajanja.
Postojimo u beskraju vremena, u jednom danu proživimo poput leptira.
Ostaje nam prekrasno pamćenje satkano  okvirom čednih uspomenama.

Preživjeli smo crne rupe svemira, sastavila sudbina na kontinentu dodira.
Drhtavim rukama, po tko zna koji put , pa iznova raspršujemo želje maštanja.
Izbezubljeni pogledi, u suprotnom vlaku si projezdila, sljedećim odmah dolazim.
Znam i osjećam kako ti nedostajem , ista tuga proziva, ime ti u mojim grudima.

Nadjačavam bolove u grudima, nesnosni krikovi podsjećaju da si otišla
Razvaljene sve si ostavila tragove, blatnjave ulice na ranjenim usnama.
Neke stvari treba preboljeti, procijediti, da sve čisto na duši ostane
Da bih te najslađu pamtio, smetovima stihova vrtio, tamo ćeš da caruješ.

Gledam svakdnevno sazvježđe, u njemu stanuješ, treptajem sreću prosljeđuješ
Čekam meteor da se dogodi, od tebe da me pozdravi, jezdiš i postojiš.
Moja ne preboljena, u duši mojoj salivena, najslađa rana što podsjeća.
U treptaju zvijezde javi se, prepoznajem tvoje okice, sve tišinom odgovore.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.05.2012 u 13 i 03 hrs

DOGODIŠMO SE…

Nismo pokušavali, dogodišmo se, mada raslojeni daljinom zidova
Sjetih se tvog prvog pogleda, sumnje u moje riječi, izbora upita, istraživanja.
Ponornica pitanja u tebi je čekala da se strovale, meni na grudi da poteku.
Bila je već zaholcana zima, jorgovana niti na vidiku da bi se njime skrivala.

Odmah si shvatila koliko bola stanuje u mojim grudima, tuga rominjala očima.
Koliko je samo suza proteklo kroz moje dlanove, bez razloga, suludog maštanja.
A ti moja draga djevojčice, ne pripadaš mome sazvježđu, u tebi je višak prostora.
Koliko je samo soli iscurilo vapajem u suzama, nisi mi pripala, samo se okrenula.

Neizvjesnosti prepuna riječna korita, ogromne rijeke što različitošću razdvaja.
Nikad dovoljno neću sazrijeti, odrasti, da bih te totalno ljubio, tebi se poklonio.
Vjetropir je na mojim usnama, postavio zamke slatkih otrova, da te primame.
Gorka je i bolna su lažna dešavanja, oranje po duševnim ranama razdire.
Moram te zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, …da nestaneš…

Ne želim ti nikako smetati, na rane duše gorke boli dolijevati, nisi to zaslužila.
Predobra si , jednog dana moram shvatiti, teška ilizija je o tvome krilu snivati.
U gnijezdu tvome spavaju papige, cvrkuću, majku dozivaju… strah osjećaju.
Najgore što volim te, ne želim da ostavim, srce sebičnošću zatrovano odvraćam

Mora da krene moje odvikavanje, kukanje, zatrti sve za tvojim usnama požude.
Jednog dana te moram zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, da nestaneš.
Predugo si kružila, jednosmjernim ulicama na moje znakove skretala, pa zalutala.
Prkosila svim upozorenjima, žureći u zagrljaj, fatamorganu mojih stihova.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.05.2012 u 10 i 20 hrs

MLADOST MI VRATILA

Ne mogu a ne pričati, baš pričati o ljubavi,u mom svijetu mašte ona postoji, napaja… žubori.
Slučajno sretoh je, kao slučajno u prolazu naših viđenja, iza ugla me sačekivala, planirala.
Njeno lice ne odražava godine, samo požudu što kroz grudi putuje, nevolje najavljuje.
Uvijek presretan, ritmom njenog koraka, odjekuje, dolazak najavljuje dahom proljeća.

Iz usahlog žara u grudima, Ona je vulkane strasti i požude probudila…razbuktala.
Sve bolove stegnute velom ćutanja, na izvor strasti je navela , napojila…oživjela.
Valjda to zaslužujem, njena je procjena , sidro u srce je spustila, za sebe me vezala.
Od tada mrvicu po mrvicu u ljubav počeh da vjerujem, preispitujem, dal sam normalan.

Onda nakon kratkog vremena, sve se prevrnulo život se prekrasno ispunjavao doživljavao,
Nešto što je u duši trulilo, sada se probudilo, u novom ruhu se prikazalo presretnog nudilo.
Od tog trena u ljubav vjerujem, zadrhtim, treperim poput listova razbacanih dahom vjetrova.
Ona je nesvjesno sebe prodala, da bi me probudila, oživjela, da me osmjehom prepoznaju.

Postadoh beskrajno bezbrižan, uživao noćima prateć tragove repatice maštanja
Trenom… kazaljka na satu u sekundi putovala preko procurenih satova maštanja.
Postao sam razmažena igračka, iz rudnika šutnje uskočio u romantičnog pjesnika.
Napravio u duši promaje, iskorjenio trulo korjenje, posadio latice njenog osmjeha.

Postao sam paleta prekrasnih događanja, tragovi njenih kistova na koricama stihova.
Svojeglava djetinjasta vodolija, raširih krila, maštom nastavih da putujem, srce osluškujem.
Sve sam svaljivao na stihove, nije bilo potrebno objašnjavanje, u njima su sve istine.
Mladost se moja vratila, ukazalo se obilje romantičnog prostora,na dlanu me čuvala.

Naša veza je bila nepromišljena košara, prepuna trešanja, svezanih peteljkama stihova.
Smeteni smo bili od strahova , kako sve struji među nama, približavao se dan dešavanja.
Dal ću se svidjeti, kakav se pokazati, odjednom se trema izrodila, dušom nemire zatrovala.
Dal je samo iluzija, dio pjesničkog maštanja, što se vatrenim igračkama duše poigrava.

A onda u nekom trenu probudih se iz tog suludog maštanja, preispitujuć poteze dešavanja.
Al me privlačila vrelina njenih usana i poziva, prosila je da joj mrvicu sebe podarim.
I tako je uspjela, zavladala svim koridorima kretanja, mašte i skrivenih putova stihova.
Postadoh zaluđen, dio scenarija ljubavnih filmova, ona voli me …sva mi se predala.

O Sveti Ante Hvala ti, što me održa na pameti, zar je moguće ovo prekrasno živjeti.
Premostio sam praznine i duge noći gušenja, suzdržan navikao na nepregledno čekanje.
Više nisam usamljen, sve je naglavačke preokrenula, na svoje mjesto vratila, pa ludujem.
Predajem se… u tvoje bukove zavrti me, potopi najslađim lažima,meni si prekrasna istina.

Da, tipično , bljeskom treptaja ljubav se okrunila, na tacni maštanja je ponuda,
Izvor okusa ,tragova usana, dovoljno da bar kratkoročno slatko ljubovanje izluđuje.
Čarobni momenti šuruju, na svoj način uspomene valjaju, suze očima pričaju, iskaljuju.
Ljubav iz prikrajka se dešava, rominja vrhom događanja, čaprkajuć grudima,
slatka podvala sve je dokazala, da je žrtva vrijedila od njenog srca odkidanja.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.05.2012 u 17 i 44 hrs

 

AROMA SI LJUBAVI

Hvala ti što si odvojila vremena da bi me usrećila, na otoku čekanja.
Svaka sekunda tvoga pružanja, bespuće sreće što obuzima, bez dodira.
Zatvorenih očiju te prelistavam, od usana do koljena, divna si čarolija.
Zajedno smo recept ljubavi što se sjedinjuje, čarobni dodatak podaruje.

Recept se u nama prikriva dok se ne otkrije adekvatna čarolija, sočnih usana.
Dugo smo istraživali, razne dodatke miješali, no tajna je u nama, obuzima.
Najbolji kuhari mogu je spremati, al sve to nema okusa, fali mirođija.
Ona se skriva u čarobnoj bašti čekanja, sazrijeva poljubcima zalivana.

Pupoljke od mrazeva prekrivam da se ne oštete, želju za mnom ne izgube, udalje.
Posebne pjesme smiruju, kada tepam joj, srce i dušu opiju,zaslađuju.
Zato se čuva tajna formula, skrivena duboko u grudima, pjevuši noćima.
Samo s njom se ona dešava, preporođuje, sve korove istrebljuje…uništava.

Svraćam pre često do naše kuhinje, grickajuć usne da djelovanje ne prestane.
Ljubav naiđe niotkud kao strašan sud, čamac sudbine vezan za naš mol….
Nisu nam jasni znakovi, što nam to krv preporodi, zavrije do ludila navodi.
Valjda je prava formula, predugo čekala i na tvoje draži se s razlogom nasukala.

Ukidaš dozvolu prilaza, a gdje je ta EU konvencija o slobodi kretanja i govora
Želim da nastavim orgijanje pjesmama , bar na usnama zadrži me mislima.
Tu smo se pronašli, zajedničke otrove razmijenili, uzele nas nemirne vragolije .
Bježimo od istine, skrivamo stanja iza stihova, komentara i tajnih poruka.

Neka naša veza tako i ostane… na razini mašte, divljaštva i požude…neka trguje.
Kapetan Kruso sam, možda vjetar me opet na tvoj otok želja i nemira nasuče.
Da svo cvijeće tvojih požuda zalijem , dodirom usana prelijem, da se razbudi.
A onda, budemo vidjeli dal ću na otoku ostati il će me vjetrovi na pučinu spremiti.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13 i 23 hrs

ROMANSU DOŽIVJETI

 

Kako je slatko laganje, dušom poigravanje, adrenalinsko sučeljavanje.
Tanke niti među nama prevari strasti paučina, što se teško raskida.
Riječi nam nisu potrebne, šutimo , u svakom zalogaju strasti putujemo.
Osvajamo, milujemo najslađe vrhove naših maštanja, dok strast vrije u nama.

Čavrljamo, neke nepoznate dijelove duše otvaramo, sebe ne prepoznajemo.
U oči dok se gledamo, jedno drugome se predamo, maštanja ostvarujemo.
I kada se usne prepliću, kemiju razgrću, nepoznate spojeve otkrivaju, upijaju
Nus pojave slatko nestaju, očarane romantične duše novim krajolicima putuju.

Po neka suza iskoči, čisto da potvrdi da krasno je što se dešava, nemoguća istina.
Žao nam nikada nije niti će biti, jednostavno se karte složile, duše se spojile.
Tada prestaje slatko laganje, grickajuć se ljubav rasprostire, na viši nivo podiže.
U svakom trenu se uživa kao da je posljednja večera, na našim usnama ostala.

Zašto take darove odbiti, srce na mjesto vratiti, iz duše otrove zatrti da sve nestane.
Ljubiti da se srce nedaje, niti trena da žali se , kajanje iz riječnika da nestane.
Jednostavno se rastjera nostalgija, učmalost dešavanja vjetrovima rastjera.
Ostaje slatko sjećanje, bez sumnji i kajanja, opet dogodi, volja požude podari.

U toj kosi cvijeće latice posprema, sjaji se požuda u očima , u pogledu sve otkriva.
Spomenar ostaje, slatkim slikama podsjeća, ona se sanjala, nestvarno dogodila.
Ljubav se otvorila, opasne provalije preskočila, bez žaljenja u trenu podarila, izludila.
Poslije toga nas osmjeh podsjeća , slatka bila je pustolovina NESTVARNIH dešavanja.

Hvala ti što si me osvojila, na tanak led namjerno navela, upoznah strasti krakove
Još uvijek u meni stanuje sve i jedan tračak prohujale kaldrme ,izleta tvoje požude.
Sve se namjerno desilo, bez i trunke kajanja, u svakoj sekundi ljubav se upijala.
Neka je kako je, rado sjećam se, romana gdje su glavni likovi romansu doživjeli.

Toni Ljubiša Božić, 20.05.2012 u 11 i 44 hrs

 

SLUČAJNOST NIJE SLUČAJNA

O Bože, koliko puta se upitah dal je slučajnost naše sretanje.
Dal je možda neka pjesma iz mladosti uzrok naših dodira dušama.
Il je možda koji stih iscurio ne namjerno … na nešto te podsjeća.
Slučajnost NIJE SLUČAJNA… govori nam sudbina, miliun razloga.

Umjetnička duša si, obožavaš stihove, umjetnost ti leži u grudima.
Pronalaziš svoje slabosti i strasti u neprimjetnim, za druge detaljima .
Suza ti iz oka kane, prostruje elektrane nemira, jeza te prožima.
U meni si pronašla neko jezgro, tihog zadovoljstva… daljinski djelujem.

A slatki podlaci smo, od srca potiho smijuljimo… godi virtualno laskanje.
Obožavamo svo romantično izazivanje, svjesni…dešava se približavanje.
Duševno i tjelesno izazivanje, na tanak led navođenje, grijesi na pomolu.
No to nam odgovara, slatka pokora, na daljinski šteta nikome nije nanijeta.

Vraćamo se u momente mladosti, sjećamo propuštenih ludovanja.
Pogrešnih veza i potrošenih mjeseci sa nebitnim praznim strankama.
Pa sada, kroz maštu, nađemo smirenje nekih nagona iznova.
Hvala ti što si me prepoznala…meni u krilo krišom od srca zasjela.

Trguješ riječima…, žubor na stotine kistova, umjetnost…dušu iscrtava.
U tvojim očima toliko čekanja, da se otvore kapije, meni sve pretoči.
Kao da želiš da budem tvoje rame za ćakulanje, pražnjenje energije.
Ako ti lakše tako je, iskoristi me, vrati zaboravljen osmjeh na lice sudbine.

Vrlo rado ću da tepam ti, kada je potrebno, na usne da nanosim meleme.
Da saslušam sve što tišti te, da kažeš mi, snovima rasterećena zaploviš.
I meni treba na momente da svoje kamenje sa duše istovarim, otarasim.
Nekako lakše je, mada daleko smo, a tako blizu…na dodir usana se skrivamo.

Toni Ljubiša Božić, 19.05.2012, jutro… 09 i 08 hrs

U POTKROVLJU

Dušo…krošnja si dragih sjećanja, svakim trenom proširena, zarazna zaraza.
Ne znam što se dešava, al ljubav il strast prikrivena dubuko u kosti se uvukla.
Buba mara na dlanu si postala , otvaram ti prostore da dušom tuge zaviriš.
Sreću dugo čekanu položiš, sve najljepše osjećaje u realnosti probudiš.

Sjeti se kiše i krovnog prozora, za svaku kapljicu poljubac si nudila,
izluđivala do ranih pjetlova mmmmmmmmmmmmm, ludnica u grudima.
Zagrljeni, stopljeni, u jednom tijelu se budimo, nesvjesni da ljubav se rodila.
Samo tako nastavi, spavaj na mojim grudima, tako si najviše voljela, grlila.

Neka mi oproste sve moje razloge koje potroših na tebe, sve si vrijedila.
Iz duše vadim zlatnike, Plaćam sve toje dodire i sočne nemirne poljubce.
Možeš mi zaračunati kamate, sve ću platiti, samo nastavi, potroši me.
Sa tobom sve bistro je, kao planinsko jezero, tu upoznah te…klečući.

Jednostavno si nezamjenljiva, u mojim stihovima i snovima si kraljica.
Na jastuku si prekrasna, kosa rasuta, neshvatljivo dešavanje , uštini me.
Dal sanjam te il se java stvarno ukazala, na moje ruke te položila, uživam.
Volim te u potkrovlju , dok kiši po krovnom prozoru, uzdasi strast razgrću.

A valovi prozivaju na pješčanoj obali, tu si, u svakom zrncu pijeska se prikradaš
Tvoje oči pronalazim jutarnjim dolaskom valova, sa plimom bi prispjela,podsjećaš.
Eh tako rado bih tvoje ime svima otkrio, srce svoje otvorio, istinu priznao.
Al se bojim, prepun sam strahova, za nekoga bi to bila kobna istina, suviše ranjiva.

I tako ne znam kako da sve karte otvorim ,stare priče zaboravim, na postolje te postavim.
Na našoj adresi da stanuješ, da svu ISKRENU ljubav osjetiš, ljepši dio života upoznaješ.
Da dijelimo sve radosti, svakim trenom opijeni , dok strast se šepuri, prikriveni u uvali.
Tako bi svatila…ljubav se vratila godinama lutanja, tamo odakle si davno pobjegla.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…18.05.2012 21 i 22 hrs

DOĐAVOLA …PREPUSTI SE

Dođavola nek ide sve, prepusti se, dođi u moje naručje, čemu čekanje.
Strepiš bez razloga, zar ne osjećaš da je sve sudbina, nama odredila.
Ljubi me, ljubi me kako najbolje znaš, ne dozvoli da trptaj se zagubi.
Ovo su trenutci predugog čekanja, zakidanja , zamišljanja bez ograda.

Samo šuti, preuzmi sva kormila, obožavam kad prilaziš, glavna si uloga.
Savršeno ljubiš me, tijelom me prekrivaš, slasti podaruješ iznova , pa iznova.
Prigušenih svjećnjaka tragovi na tvojim usnama, prelaze preko obraza.
A želim te , iz petnih žila se predajem…svaki dodir strašću da upijem.

Između nas je predugo strujala granica zabrana… teških kineskih zidova
Žudili… sva strpljenja crpili… iscjeđivali da bi do ovoga trenutka dospjeli.
Sada tišina neka sve preuzme, na usnama strast neka se razmjenjuje, voli me.
Sav ti se predajem, želim da se ove noći nikad ne zaborave ne izblijede.

Mirišeš, već predugo u snovima, stihovima, svakim danom češće mi dolaziš
Pričaš mi, daješ obećanja lažljiva, samo da tepam ti, pišem stihove u nedogled.
A vrijeme je, stvarno vrijeme je da se naš susret dogodi, baš u stvarnosti.
Znam i osjećam…u tebi je vratolomija davno sidro spustila, pa me priziva.

Stobom… sve je magija, saksofon iza ugla dopire nevaljalce razdražuje.
Padaju sve zapreke, realne i nerealne, samo se ljubav rasprostire.
Otvarajmo sve slatke prolaze do kojih požuda navire, sve dokazuje.
Davno smo ovo trebali, jedno drugome se predati, vrijedilo je čekati.

Stobom smješak moj se prepoznaje, cijelim danom se krevelji i putuje.
U srcu mi neka čarolija, satkana od tvojih plodova… ljubav se izrodila.
Zavidim mladim pupoljicma što u njima takva vatra stanuje, mene izluđuje.
Zato se predajem, u ljubav vjerujem , ponovo sam očigledno zaljubljen.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.05.2012 u 19 i 11 hrs

ŠAPAT PRED SPAVANJE…V…T.

 

 

Žubor tvojih riječi duboko utkanih u čednim grudima… gnjezdo si utjeha.
Snaga samotnim noćima, savršenstvo mojih stremljenja, romantičnim dolinama.
Dal pogriješih što zavoljeh te, otvorih duše korice, da prebireš tajne skrivene.
Tamo priguših rane, tuge duboke i bolno sjećanje da se ne probudi, pokrene.

Praštah svo tvoje bockanje, u srcu krhotine mraza složene, prikrivene.
AL svaki tvoj tračak na mojim usnama, u trenu rastjera duše groznice.
Imala si čudesnu moć tepanja, pod kožu u sekundi se uvlačila, zrelim usnama.
Plameni osmjeh topio krhotine ledova, smrznutih duboko u grudima.

Bogom si poslana , previše razloga da u život me povratiš, iz prošlosti probudiš.
Svaki Dan Bogu zahvaljujem što si navratila, ogriskom usana sve preporodila.
Dešavanje si pužudnih maštanja, nemoguća misija, snove ostvarila, ukrotila.
Pa sada plovimo zatvorenih očiju jedno drugo ispijamo, tragove ostavljamo.

Opojna, blistava, posebna, svakim trenom u grudima šapućeš, dozivaš
Kopniš sve tuge u grudima kao vjetrovi sa južnih sunčanih strana planina.
Zagrliš me posebno, neka nježnost obuzima, putuju strasti kostima.
Što duže ostani, samoća na miru me ostavi jer tvojih usana se preplaši.

Znam dok kolače si spremala, bio sam ti na usnama, stručak slasti dovlačio.
Rado si me imala, u svakoj kriški dinje tražila, sladorom se opijala.
Među nama se nešto najljepše dešava, ali nas realnost spriječava.
Da se spojimo, mada tu pred pragom si, samo što nisi pristigla.

Molim te nemoj da iščezneš, ne napuštaj barem požudne iskrene stihove
Budi u mašti svakog trena, prepoznatljiv ritam u nemirnim grudima.
Šapat pred spavanje, jutarnji poljubac pred buđenje nek tradicija postane.
Tako ćeš ostati vječna u svim romantičnim djelima, tako blizu a nikad otkrivena.

Znam da voliš me… osjećaš da si iskreno voljena, strast se ne prikriva.
Znam da žudiš za mojim usnama… da tepam ti po nekad i slatkim lažima.
Al iskreno među nam se stvorila neraskidiva oaza stihova… stalno isplivava.
Dokaz je da si mi posebna, da želim te imati, makar na tren osvojiti, izljubiti.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.05.2012 u 21 i 54 hrs

BRIŠI ME… IZ SVOJIH MAŠTANJA OTJERAJ

 

 

 

 

 

 

Pre dugo me u duši zadržavaš, opijena lažima podlih tekstova.
Sve moje stihove, previše upijaš…zamke su, duboke rane urezuju.
Briši me… iz svojih maštanja otjeraj, mačem rastrgaj korice.
Otpuši me, sa tvojih pragova, da se u vjetru o sebi zabavljam.

Stabljiku tvoje duše sam podlim čarima oblio, prevarama sklupčao.
Korjenjima tvojim Otrovnih stihova previše putuje, pamet izluđuje.

Listovi bujaju, al u sebi notu tuge imaju, jer se prekratko zadržavam.

Suzama isperi sve moje stihove, neka sve u knjigama ostane, izblijedi.

Dušu si preporodila, sa nje 26 paučina otklonila, prozore širom rastvorila.
Prije toga bila vezana, okovima polarnih ledova, sva utrnula totalno zamrla.
A onda si osvanula, Meni sve pore nemira probudila, u život sebe si vratila.
Mladim tijelom sve ledenjake otopila, požudama dirigirala, vatrometom krčila.

Sada vrijeme je da nestaneš, dok imaš vremena, lažna je ljubav u nama.
Pokupi sve svoje prnjice, sa osmjehom okreni se, neka priča u mašti ostane.
Bez riječi se rastati, zagrljajem sve reći i predati, sve potopiti suzama.
Samo ćeš strujati vrhovima visova gdje si me voljela, na prevaru dovedena.

Vrati se u svoje korito, mirnim vodama pusti se, zaboravi moje valove.
Za tišinu nježnosti Ti si stvorena, bježi iz mojih orkanskih visova.
dok ima vremena , poslije nema kajanja zarobljeništvu u visinama.
Od tamo nema povratka, ljubav u visinama je posebna, vrhovima odzvanja.

Među nama obilje dokaza, zarobila požuda, pretrpana vragolija košara.
Previše smo lijepo lagali, sanjali, ljubav vodili, jedno drugom se obećavali.
Kucnuo je moment da sve se otkrije,karte na stolu zatvore, o svemu progovori.
Bilo je ne normalno romantično svim našim igrama, maštama, brdom pisama.

Ako ti je lakše zaplači, istresi iz sebe sve što na duši ruje ti, isprazni bisage.
Ne zaslužuješ da zbog mene, trule rane otvaraš, noćima da razglabaš.
Jednostavno zaboravi, na brod mladosti vrati se, raširi jedra bez povratka.
Predobra i mlada si… da bi samnom vrijeme trošila, uzaludu mladost potopila.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…08.05.2012 u 19 i 01 hrs

 

IZA LAŽLJIVE ZAVJESE

Bože , kako je ljubav čarobna, dušom pjeva ,srcem širi krakove.
Svako jutro okupano suncem je, mada pljusak je i sve grmi oko mene.
Zašto moram svaki dan riječi da ponavljam, u srcu si koljevku savila.
Ne znaš kako je u tuđoj koži da bi to razumjela, sumnja te posjećuje.

Osjećaji koji dušom ti vladaju, tvoja osobna kemija krv ti je začarala.
Ljudi imaju osjećaje,rekacije, izgledaju hladno možda se i ne vide, al postoje.
Život je treptaj oka, šteta ga trošiti na one koji vas ne primjećuju, ranjavaju.
Misliti da moju dušu poznaješ, i ne naslućuješ, koliko je boli u meni skriveno.
Koliko sagorjevam u grudima, zbog veze što se razbarušila, u maštama.

Tužan sam jer živiš u maštama, kroz stihove prikrivena lažnom nadom zadojila.
Ta se ljubav vraća u mrvama, zato što nije realna, plod si tuđih svatova.
Ti si samo njegova, tako si davno odlučila, nemam pravo da te potražujem
Lažnu nadu njegujem, mada si tu,ispred praga mi, miris tvoga tijela osjetim.

Kažeš da voliš me , da sam te zarobio, svu tvoju baštu duše prerovio.
Da želiš mi sve u životu najljepše, makar me nikada ne imala, dodirnula.
U tome i jeste vrijednost našeg ludovanja, maštanja sreće iz prikrajka.
Meni ne treba rakija, meso il brdo novaca, ti si ljubav mi postala nedodirljiva.

Ostani kraj mene, tješi me , iskoristi me, na svoj način potroši me… beskrajno.
Zagrljaj …samo sanjam zagrljaj , kako će se desiti, samo što nisi stigla mi.
Glumi mi, laži me al ista kao u mašti ostani moja predivna čarolija.
Volim te bona neopisivo, raskošno, zavodljivo mada si eto iza zavjese prikrivena
samo jedne tanke zavjese , što nam razdvaja maštanje od konkretnih dodira.

U ovom vremenu na vlakove kasnimo ,da se spojimo, opijemo sokovima požude.
Možda nas spoje Božije čarolije, u drugom svijetu povežu, na stanici upoznaju.
Do tada plutajmo lažima maštanja, po nekad zaplači, al odglumi mi, godi mi.
Svoje želje prenosimo, mrvicama nadanja, ljubav je naše živote preporodila.

Samo tepaj mi , laži me, najljepše bajke kaži mi, brbljaj mi, jer takvu volim te.
Neka je sve pusto maštanje, nemoguća misija za oboje, nek i tako opstane.
Ništa nije bez razloga, trebamo duševnog opijanja iz lažljivih podruma.
Ljubavne laži su zdravije od ogavne istine…moja nisi, al u srcu ostani…dok izdrži.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.05.2012 u 09 i 25 hrs

NAKON NEKOG VREMENA

Nakon nekog vremena, krenuh sa namjerom da staro skriveno mjesto posjetim.
Kretah se kroz drvored starog kestena, pa stigoh do brvnare ,mahovinom oblivena.
Sve stare slike na tebe me podsjećale, kao da još se držimo rukama, veselog osmjeha.
Skakutala, srećom prelivena, kosa vjetrom raspršena svu tvoju ljubav ukrašavala.

Krenuh uz stepenice na kojim si sjedila, moje usne istraživala, nemirno grlila.
Još uvijek je škirpala 8 po redu daščica, koju smo redovno preskakali, pa smijali.
Šal sa tvoga vrata nježno sam skidao, usnama sve draži mazio, uživao.
Sa tobom se prekrasno osjećao, nekakav mir u dušu donosiš, vatru razbuktavaš.

I dok ulazim u našu kolibu, čujem valove čarobnog jezera, tu si se kupala, bez grudnjaka.
Uživah u svakom trenu tvoje dječije radosti, odjednom si u mladost se vratila.
Slika zelenog tepiha na kojem si pričala , usta nisi zatvarala, mene izazivala.
Upalih petrolejku, što me mirisom u prošlost otpuhnula, sve tvoje ludorije vratila.

Tako si falila , tog momenta si sve na svijetu značila, sjećanja još podsjećaju.
U kaminu osjetih miris pepela, vatre što si zapalila, tvoje šaputanje noćima.
U tragovima putuješ kroz zidove, kao da je plamen još plazio tvojim leđima.
Strastveno si ljubila, prekrasne grudi na mojim grudima, valjanje satima.

Izađoh na terasu tamo si uživala, sjetih se mjesečine, mokre kose i tvojih dodira.
Kapljica na žednim grudima, tako u meni se sve slike otvorile, kao da imam te.
Nasmijah se, presretan slikama prohujalih događanja, iza ugla si stajala.
Voljela si da me iznenadiš, zagrljajem i usnama, da dignem te i nosim na rukama.

Pronađoh keramičku posudu, u kojoj si mlijeko drobila, pred spavanje ceremonija.
Stara rebrasta zavjesa, još uvijek sklupčana tvojim rukama spremljena, podsjeća.
Čudno je kako putuješ mojim genima, zadržavaš osmjeh na usnama do beskraja.
Hvala ti što si u meni salila tragove, kad mi je najteže vode me do tebe, pa uzdišem.

Tu sam veče zaspao na stolici gdje si se ljuljala , tvoga mirisa još na deki podsjeća.
Tako sam slatko odletio, kroz snove te opet vratio, strasno me imala kao da java je.
Volim te ženo… makar daleko si al žuboriš mojim grudima, izvoru maštanja.
Dovoljan si razlog kad mi je najteže da pozovem te, u trenu pristigneš na obraze.
A love story me prožima, putuje venama, grudima natrpanih čarobnih dodira.

 

Toni Ljubiša Božić , Bugojno…05.05.2012 20 i 02 hrs

 

NAVIKA LAGANO POSTAJEŠ

 

 

Navika lagano postaješ, kroz pamet putuješ, koncima uvezuješ.
Neke niti čarobne, vragolije, obrve razvesele, kada na tebe pomisle.
U očima te prosijavam zov tvoje strasti doživljavam, podlo priziva.
Ovo malo vremena protunjalo kao cijela godina, uzrok ludih maštanja.

Sve više manje pričamo, tišinom dogovaramo, pravila igre usklađujemo.
Šturo maštanje prešlo u krletku žustrih požuda, čekaju burna događanja.
Poklon si spremila, bez najave dolaziš, grudi iščekuju, radost najavljuju.
Osjećam, znam kako izgledaš dok ljubiše me, mislima konce povezuješ.

Sva si u strast se pretvorila, želiš me u svakom trenu na svojoj tacni dodira.
Ali kada upoznaš me, sve će na zemlju da vrati se, slika idile nestat će.
Pod tušem sanjaš me, želiš me, kad ti je naslađe uzmeš me bez najave.
Na drugoj strani mrvičak tvoj osjetim, vrije u grudima dok me uzimaš.

Kad ti je najviše trebalo, ti se javila, spasenje tražila, osveta prikrivena.
Nesvjesno se priča uvezala, pokazale tragove dešavanja, sve ima razloga.
A onda se sve u nježnost pretvorilo, tepanje sa miliun razloga putuje.
Jedno drugom se nabacuje, sve slabosti otrkiva, povjerenje se usidrava.

Samo nastavi ,slatkoj igri sam podložan, na svaku varku tijela nasjedam.
Nesvjesno postajemo dio sopstenog varanja, na daljinu putem maštanja.
AL slatko je, osmjeh na lice povrati, mladost staru razbudi znakovi dokazuju.
Dokle će trajati , važno nije nam, sve dok na tvoje ponude od srca nasjedam.

No ti si uvjek pristojna, tvoja duša iz raja izbija, u ovom životu da me probudi.
Da shvatim da si posebna, sa razlogom si čekala, do ovog čudnog susreta.
Neka grunu krakovi vjetrova sve naše prigušene požude do vjetrenjače.
Od nas će planuti buktinja, kratkog plamena ali blještavog uživanja.

Toni ljubiša Božić, Bugojno,04.05.2012, 18 i 51 hrs

VJETROPIR I POŽUDA

Kada bi znali što raste iza životnih zidina, na mjestu bi ćulili.
Bila bi živa dosada svakodnevnog životnog ljuljanja dosađivanja.
Al u nama VJETROPIRA genetika putuje, nove poljane pretražuje, istražuje.
Da se priroda bolje upoznaje, jedno sdrugom približuje…povezuje.

 

U životnim dugama, zaslužuju ostati samo osobe, koje uspiju vidjeti
“Tugu iza osmjeha… Ljubav iza ljutnje… I razlog našeg ćutanja…“
Divan je osjećaj kada pravu osobu potrefiš, diviš se njenim čarima.
I pored svih pristalih brodova ona je za tebe najizazovnija…najljepša.

Život svakodnevno iskušava, nagrađuje, kažnjava, životnom školom putuje.
U njemu se neki preporode, neki dožive potope, ne shvataju da su zalutali.
Svakim danom znakovi sustižu, radosti i tuge razdjeljuju,na srce spuštaju.
Da bi nam godina trebala da shvatimo , davno prohujala , šansa izbledjela.

Poslije ne pomaže kajanje, sjećanje na njene cvijetove, pupoljke kad izlaze.
Ako je niste zgrabili, na svoje usne prislonili, rosu popilu, strast prepoznali.
Džaba vam opet lutanje, nadom vas zavarava, živite u zabludi…sudbina.
Trebalo je zgrabiti, od grudi ne odvajati, na sve ucjene pristati, a ne patiti.

Pokraj izvora jedna kapljica na nos prsnula, na nju da Vas podsjeća.
Ispod starog kestena, pod žalosnom vrbom, zbog vas je većinom plakala.
Možda se trebate vratiti, tamo je napokon upoznati, predugo je čekala.
Zbog vas je i ona patila, suze ronila, svu ljubav od same sebe skrivala.

Ljubav…Slatka je…Voli klečanje i kad prosiš za trunčicu pažnje, dodira.
Ona sve odbija, a nudi žubor kapljicu sa medenih usana…neumoljiva .
Razmažena dušica, što voli da tepa na tvojim grudima… iščekivanja.
Zato voli je i kad nije kraj tebe, neka ti u srcu stanuje bez njene dozvole.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.05.2012 u 18 i 28hrs

BILJEZI NA GRUDIMA

Ovih dana zavukoh se u svoje duševno korjenje, neke me pritisle poruke.
Neka važna razmišljanja izvukla me iz slatkih maštanja, tamo si ostala.
Ne mogoh da javljam se, okupan suzama, iz grudi sam čupao bolove.
sve sam morao Sam da prebolim, da razvrstam sve na policu skupljanja.

Na korak ili dva si stajala sve promatrala, snagu mi davala, da izdržim
Onako kako sam tebe tješio kada je trebalo, iz vlakova ponora te vukao .
Dodjeljujem ti ordenje za posebne zasluge, srce si vratila od ponora spasila,
Horde teških tereta zahvaljujuć tebi isprah i sve biljege na grudima.

Pokušavam da uključim hlađenje između naših prozora, ljubav iskušavam.
Al pod skutima priviruješ, moj osmjeh očekuješ, iz požude se približili… zavoljeli.
Mačevi istine na našim grudima, davno se sudbinom stopili, ručkom uvezali.
Tišina previše govori, sve bolove iz srca otkriva, rasporena utroba požuda.

Među nam nije bilo zabluda, stvorila se opasna energija, što mozgove ispija.
Prekrasna duša si, totalno ti se otvorio sve tajne poklonio, previše približio.
Koliko sam jak, sve poplave bez problema savladam,al ti u srcu si svjetlo upalila.
Pusti struje poplave nek me smotaju, ruku ne pružaj mi, na obali na nogama ostani.

Onda jednom kroz kišu kada vratim se, možda ti lice oblijem, usne pokvasim.
Nesvjesna na kiši ćeš plakati, sreću u srcu osjećati, žuborit ću tvojim mislima.
Kako se ljudi ne shvataju kada ne pričaju, koje kakve glupe sumnje rovare grudima.
Istina postane zabluda, sve piše u očima, sjaj je najveća izdaja ljubav da postoji.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.05.2011 17 i 57

 

BRIŠEM POŽUDE TRAGOVE

 

Još dok si spavala, rastopljena, u klupče se smotala, sa palcem u ustima.

Na  licu ti ne vidjeh grijehove, samo osmjeh prepun prošlih dešavanja.

Ispod plahte palac nožni se šepuri, termostat  što iz duše vatru rashlađuje.

Dvije noći su proletjele, kao da smo tek jučer u gnijezdo sletjeli, gugutali.

 

Spremam prostirke, brišem tragove, tvojih usana otiske  u brlogu brvnare.

Svijeća tragove što nisu dogorjele, istopljene našim žestokim krinkama.

Na prozoru tvoja šnala ostala, kojom si kosu samo za mene češljala.

Jedna tvoja čarapa pod tušem završila, mogla sve otkriti, priču provaliti.

 

 A  u prolazu, pokraj kuhinje, tvoje vera je ostala, na lančiću visila.

Toliko si tragova slučajno spremila, ludnica i strahovi u mojim mislima .

Moram protutnjati, od tavana do podruma tragove strasti tražiti, brisati.

Na tavanu na starom dušeku, tvojih usana opet otisci, jastučnica bilježi.

 

Pramen se jedan složio na postelji, dal sam ti kose čupao, bilo je ludilo.

Pod jastukom knjiga stihova sa mojom posvetom je ostala…to si  tražila.

Na njoj su usana tragovi, da te na mene podsjeća da moja bila si, napokon.

Ako si još nešto zaboravila, trebam vikend da otkrijem preostale slučajne tragove.

 

Kao da želiš da se otkrije, da objaviš naše prevare, javno sve da postane.

A ne shvataš, bljesak slabosti nas puknuo, sve naše brane razvalio.

A sada… grizu savjesti, dal je trebalo da se dogodi, zar smo podjetinjili.

No strast je sve ukrotila, požudom je vladala, misli pred brvnarom isključila.

 

Zato probudi se, pomozi mi , da se ovo zaboravi, brišimo požude tragove.

Neka  brvnara ostane, dahom naše strasti se napaja svjedočenjem zidova.

A mi, maštajmo i dalje samo maštajmo, slatkim lažima mamimo.

To je najmanje ranjivo, dušu i srce napaja, daleko od očiju i dodira.

 

Lažov sam što istinu govorim, nekada  probada i nervira, al to je istina.

Podvucimo linije, neka se granice ne prelaze, neka sve ostane puko maštanje.

Tako je najbolje, ako želiš javi se, dobro došla si moja draga jaranice.

Previše smo zaglibili, pamet izgubili, pa sada plaćamo kroz grubo kajanje.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…24.04.2012 u 11 i 51 hrs

 

 

DAL SI PRIMJETILA

 

 

 

Dal si primjetila u ovo kratko vrijeme naših žuborenja putem stihova.

Među nam se stvorila prekrasna oaza skrivenih namjera…al  na čekanju.

Jedno drugom tepamo, u maze slatke se pretvaramo, slatko smijemo.

Hvala ti na svakom trenutku tvoga čarobnog pisanja, inspiracije stihova.

 

Čudno kako tvoje na kratko javljanje, svega me obuzme, raspoloženje podigne.

Uživamo momentima zamišljenih susreta, koje si potraživala, maštala.

I dok kiše padaju, jedno drugom smo u naručju, preko žice se spajamo.

Po neka suza bez najave  iskoči bez dozvole, dio je stihijske duševne provale.

 

Kada bi kišne kapi znale da pričaju, sa moga lica litrama suza su oprale, odnijele.

Jednostavno fališ mi, mada kratko si… u gnijezdu mome grančice spustila,

Pa tako prazno je kada se ne vide poruke, kroz dugu što prosljeđuješ.

Jer kada struje nestane, gledam u zvijezde čekajuć pozdrave preporučene.

 

Ljubav bi trebala da se održi, makar maštom se furala, fatamorganom prikrivala.

Ona  sve oblake rastjera, u prašinu sve zlobne pakosti otjera, prekrasan osjećaj.

Skrivajmo naše lutanje, kao stonoga što noge prikrije sve tragove izbriše.

Zavidni oko nas straže čuvaju, naše greške iščekuju, da nas gurnu niz liticu.

 

No ljubav je nepotopljiva kad je iskrena, milisekundama sve bolesti rastjera.

Sva se u krvi rastvara, najljepšu aromu u grudima razbuktava, srce propjeva .

I kada ljubav nestane i kad nestanu stihovi, duboko u sjećanju ona rovari.

Ljubav je poruka, koju valja prepoznati s kojim proljećem se pojavi, pa zaludi.

 

Zato ne traćimo što nam je sudbinom poslano, u svakom trenutku treperimo.

Prepustimo sve naše slabosti, neka se dogovore, što im je najdraže

One će nas voditi, sve poruke prenositi, dušom i srcem praktično ludovati.

Volimo se, ljubavlju ponuđene, jer kasnije nema vremena za prokleto kajanje.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.04,2012 u 14 i 04

BOŽUROM PRIKRIVENA

Tolike mašte smo kuhali u našim dušama spremali, stihove sklepali.

Riječi smo požudne koristili, prljavim plesom se služili, maštu raspirili.

Najljepše bajke smo sanjali, eh kamo sreće da smo se susreli, pa vidjeli.

No sve se dešava s razlogom , tako blizu si a nemam te, znam želiš me.

 

Neke su nagurali zidove, da ne dozvole susrete, prikrili ceste do tebe.

Kada o tebi razmišljam, kroz latice božura izvireš, polenom te prepoznajem.

Opojne su tvoje čarolije, kao zraka sunca kroz oblake…dobacuješ do mene.

Mijenjaš oblike , samo da te ne vide, kako bi do mene dospjela prikrivena.

 

Koliko će još proći vremena, da se dogodi, možda ostvari podla, tajna požuda.

Kočiju za tebe spremit ću, kočijaš postat ću , samo  dašak usana ti osjetim.

I neka budeš sa njim se vozila, ostat ćeš moja potajna želje ne izmirena.

No meni je dovoljno samo da te pogledam, na usnama treptaj me uzdrma.

 

Ništa ne tražim, samo  želim potajno voljeti… u svojoj mašti posluživati.

Tada sam tvoj, a ti moja princeza …što kroz stihove meni se predaješ.

Tako nestvarno je, dječačko maštanje, al meni je posebno, mada neostvarivo.

Tako si moja u svim mojim snovima, ostavlješ otiske kroz stihove da ne izblijede.

 

Uliječeš …izliječeš ,vjetrometina nastaje, stalno te spašavam iz ludila izvlačim.

Dok drugi te gutaju, u tvojim mislima putujem na lice osmjeh navaljujem.

Tako je , ljubav je skrivena.. kada se krvi prepoznaju, logiku iz glave izbijaju

Oba srca se prozivaju, stihovima oblagaju, da duže potraju, oseku ne upoznaju.

 

Divljinom našeg maštanja sva se zarazila poljana cvijetova, kojim smo trčali

Dugo si šaptala, da želiš me, baš u tim trenutcima  uživanja, na poljani požuda.

Mene bi lako ubijedila, prodata duša sam, svojim nitima slasti me zarobila.

Pa se od srca predajem, žalbe ne želim da ulažem …sreća me poslužila.

 

Mrvica fali da me osvojiš,  samo jedan broj je ostao ne otključan, izlizan.

al u pravo vrijeme na pravom mjestu mozda se i dosjetiš, osmjehom provališ

Sačekajmo kazaljke da se poklope našim grudima odzvone, vrata se otvore.

i tada me dotakneš, prozore duše rastvoriš, srcu svu vatru prepustiš

nošeni beskrajem ljubavnih valova jer je istina, čarobne  trenutke podarila.

 

Ne držimo dušu na uzdama, ona je polovinu prepoznala, sve dozvolila…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 22.04.2012  u 22 i 42 hrs

ŽAROM SKUČENIH OKLOPA

 

Sjećaš li se one noći, kad su usne šutile, jezikom pretraživale…žuborile.

Šutnjom se prikrivala, žarom skučenih oklopa, zasjeda pripremala.

Vrelo tvojih izvora… vatra mojih požuda, otvoreni plamen razotkrila.

Slatke rane, dugo pamte…stihovima trajno putuju, dokaze ostavljaju.

 

Iz naših požuda , stvarnost se porodila, stihove  romanu poslala, da putuju.

Mamurne glave su ostale, od ljubavi da se razbude, poljubce rastjeruju.

Tragove sve moguće da prikriju, a tvoje mirise…dahom vjetrova izbrišu .

Scena preljube da nestane, bez dokaza nema prevare, sudijska odluka.

 

U našim venama, trunčice otrova stanuju, ludilom glavu opslužuju, podsjećaju.

Na noć bez drskih kajanja, kad si me uzela, nakon dugog izazivanja.

A radio ostaje, baladom da podsjeća, poljubcima si plaćala moje požude.

Jedno drugo smo osvojili, dašak prevare isprobali, krvoloci strasti postali.

 

Istovarili oklope, bitke strasti pozvali, na postelji da se vatre raspire.

Rovovska borba u dušu se uvukla, zagrljajem bitke, strasnom žeđu opijena.

Dahom dodira,  noć se u trenu istopila, bijele zastave razvila, svanulo…

A mi slatko sklupčani, jedno u drugom stanovali, strašću opijeni, usne ispijali.

 

I kad nas razdvoje, iz luke odplove brodovi, bit ćemo vezani, delfini putuju.

Njima ću slati sve svoje poruke, neka te pronađu  , na obali zaspalu.

Neka ti zagrljajem , perajima svu moju ljubav prenesu, da ne zaboraviš.

U meni ostat ćeš, na palmama da stanuješ , samoću sjećanjem da odpuhuješ.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.04.2012 u 16 i 41 hrs

 

SCENARIO POŽUDE

 

Dal si razmišljala, koja je uloga naših poigravanja kroz nemirna maštanja

Dal smo samo dio nečije režije, radimo što se nesmije, preko linije.

Preskačemo električne ograde bez straha da nus pojave ne sustignu…udare,

Brzom vožnjom pokušavaš riješiti u sebi neko kajanje, nervoza te osvaja.

 

Dal sam jedan od onih tvojih hirova, želiš osvojiti dušu mi bez tragova.

Da plazim pred tvojim grudima, žudim za nagradom, mrvicom dodira.

Voliš kada je sve pod tvojim žicama, nema iskakanja, tvoja su pravila.

Sa drugima imas neprobojne ograde, okrutna si…ne dozvoljavaš prilaze.

 

Scenario tvoje požude, duboko u teritoriju moje duše ranjive dopire

Zatvorenih očiju, uvijek vidim te, osjetim usne ti darežljive, neponovljive.

Prva noć bit će  ludnica, dal si tako planirala, il će biti stihija van scenarija.

Neka se tako i dogodi, da ne razmišljam i ne poludim, jednostavno prepustim.

 

Znaš kada blizu sam, tada imaš me, na svoj način cijediš me, obilje ponude.

Žedna si mojih usana, pomama osvaja, reznolike uzdahe provocira, putuju.

I kada sam siguran da imam te, nestaneš, na pragu požude kamčeć ostajem.

Svaku sekundu voliš da kontroliraš, da po tvome satu ljubav putuje, omamljuje.

 

Žedan uvijek ostanem, tvoje strasti vulkanske, na pola obroka uvijek prekineš.

Vitamniska doza stalno je u minusu, jer na slamku doharanjuješ, obmanjuješ.

Svjesna si da sam postao ovisnik, tvojih čari , svih tvojih prikrivenih maštanja.

Tješim se, utjehom lažnom prikrivam, da sve nekako prebrodim, opet ne ožednim.

 

No protov sebe ne mogu, osvojen sam, prikrivenim ponudama privučen sam.

Slabost si u meni pronašla, otrova tvojih usana tek je mrvica u meni se prikrila.

Ti si prekrasna ali sve treba vremena… na frforac se ništa lijepo ne događa.

Zato budi strpljiva, čekaonica bukti u nama, uskoro… konkretno možda događa.

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 22.04,2012 u 11 i 51 hrs

 

U DUŠI ČOVJEKA… PREGRŠT LIKOVA

 

Najljepše što može da se čovjeku dogodi je kroz maštu ludovanje,

krišom iz duše se iskrasti pa u nekom tuđem životu otkačiti, ludovati,

i onda… pune duše i srca u sivilo starog tijela opet se ušuljati, zakopčati…

Noćima slike vraćati, prikrivenim osmjehom uživati…da se ne primjeti.

 

Čovjek u sebi ima bezbroj likova…na pustom otoku u duši  pjesnika.

Slikar među palmama, što svoju maštu na platno prosijava, noćima.

Dječak suludih požuda , bez razmišljanja preskače ograde zabrane.

Samo da se njoj dodvori, srce joj otvori, možda ga poljubcem podari.

 

Ljudska duša vulkan je, grotlo što prividno miruje, tragove ne pokazuje.

A onda se možda dogodi, po malo treperi  danima, zemljotrese najavljuje.

Pa u trenu sve razvali, poruši svo skupljeno kamenje , snagu bijesa iskazuje.

Vrelina iz njega izbija, katakombe u duši raslojava… čija je prava istina.

 

Poslije zemljotresa, rijeke  kajanja, greške se prikrivaju,dokazi uklanjaju.

Klečanje na koljenima možda pomogne, da se oprosti, nije namjerno.

Onda se kora duše primiri, zemljotresi nestanu, jedino pepeo ostaje

Da podsjeća da ljubav je u trenu bila ranjena, ljubomorom oblivena.

 

U duši čovjeka…stanuje  pregršt likova, izvlače tombolu koja je uloga.

Padaju u duši opklade, tko će nagradu da osvoji, na suncu u javi se provlači.

Nekad su uloge u tunelu bolova, ako ga ostavi, bez razmišljanja glavu okrene.

Tada je teško, ništa ne pomaže, samo taj dan proklinje, zašto je došao.

 

Al sreća sve u mašti je, brzo se zaboravlja, u duši sebi se podsmijava

Sa sobom uloge prepričava , što rekla je i zašto susrete odgađa.

Možda joj treba više vremena, da upozna ga, jer ga u živo nije vidjela

Neki oprez u njoj stanuje, dan od noći ne razlikuje, jer zavolješe ga.

 

Najljepše što može da se čovjeku dogodi je kroz maštu ludovanje,

krišom iz duše se iskrasti pa u nekom tuđem životu otkačiti, ludovati,

i onda… pune duše i srca u sivilo starog tijela opet se ušuljati, zakopčati…

Noćima slike vraćati, prikrivenim osmjehom uživati…da se ne primjeti.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…21.04.2012  u 14 i 44 hrs

 

NESTAJEŠ SA SVIH LINKOVA

 Što se  stobom dešava, brišeš se sa svih linkova, mene okrivljuješ.

U jednom momentu sam ti ljubav jedina , a onda nestaješ bez razloga.

Ne mogu kroz sekunde zavoljeti, treba mi vremena, ljubav istražujem.

Ljubav su užasne nus pojave, ako ne upali…srce izgara, duša se rastopi.

 

Onda ću nositi traume, dugo u venama kolat će rane ne izbrisive, zbog tebe.

Zato hladnoćom odišem na NEKE tvoje izjave, sumnja u mene je razumljiva.

Putujmo ovako kroz maštanje, budućnost će termine u detalje da pregovara.

A onda kada se dnevni red dogovori, potpisujemo  kluzule ugovora maštanja.

 

Kako će na djelu da se dogodi, svo to dugo planiranje, pripremanje, izgaranje.

Treba se  čekati, u sebi izdržati i naravo ako se dogodi u svemu pakleno uživati.

Strašno te nervira, kada u pola poljubca nestanem , na skypu me neki  potraže.

Naša seansa nikako da se do vrhunca dotjera jer je u meni neka vrsta kočenja.

 

Valjda ću jednog dana sazrijeti, face to face ti se pokloniti, zajedno uživati.

Do tada budimo dio virtualnog tješenja, strastvenog maštanja bez dodira.

 

Toni Ljubiša Božić , Bugojno, 20.04.2012, u 11 i 15 hrs

 

LAŽU TE ROBINJE

 Sjeti se snova…preko leda sam te navodio, od drugih žena te skrivao… branio.

Lažu te… one što ih nisam u skute duše primio …od ljubomore podmeću kamenje.

Samo su lagale da sam ti nevjeran, da su one odbačeni dio obale mojih stihova.

Branio  te grudima, skrivao usnama, preskakali nasukano, podmetnuto kamenje.

 

Pitaš se, dal živimo u lažima, kako je lako unijeti nemir grudima, bez razloga.

Ne obraćaj pažnju na zavidne podvale, zavide ti, što su skužene njihove namjere.

Pa na njih pažnju ne obraćam, samo tebi poklanjam stihove, a to vraća se.

Nudiš mi poljubce, tijelo ne prikriva tragove, zov strasti u nama sve dokazuje

 

Boli me kada sumnjaš u mene, obraćaš pažnju na klasične prevare, zavidne duhove.

Uvijek si kriomice željela ,maštala na mojim grudima… o Bože, dal je to moguće.

Sada prepusti se…napokon se stvarnost desila, na moment smo van maštanja.

Ljubi me kako si željela, na svoj način se prikrivala, neka se dogodi bez kajanja.

 

Nakon toga se vratimo u prezrelo maštanje, da ne izblijedi, nek žubore stihovi.

možda nikada u mome krilu nećeš zaspati, usne mi trošiti, zagrljajem ploviti

al mašta nas povezuje, dušom i srcem protkana, prekraja granice ludovanja.

Zato ne uzalud trošimo ovo zrnce vremena, za trenutak ponoć je pristigla.

 

Postajem  igračka, vrti š me među prstima … nesvjesna da me ranjavaš,

No gorka je sudbina, nikada neznaš u kojem paru cipela te dočika suza lavina.

Al meni je najvažnije da sreća kroz tvoje srce putuje, cakli se , svjetluca  

Nemože da se prikrije, jednom ćeš shvatiti ,možda.-.. koliko si blago stiskala rukama.

Plačuć ispisujem stihove, sapiram rane od tvojih uboda…  nesvjesno ih poslala

Al sretan sam sretan što si me bar na trenutak željela, otvorila sve svoje kapije

Ne vraćaj me u prošle ratove, prekrasan osjećaj dijeljenja sebe trenutcima spajanja.

U nedogled maštanja, dječak u srcu ostajem dok me budeš trebala ….iskorištavala.

 

A toliko si puta zaspala, na vlak si kažeš zakasnila…a čekah te, kod skladišta.

Možda mi se nekad posreći , da te baš u živo ugledam , ljubav ti savladam, sebe podarim

Iskreno, bojim se toga susreta, kako će se desiti kemija, jer sve pregara u nama.

AL dječak u meni, očekuje tvoje pozive, da opet ne zakasniš  ….dok  vlakovi prolaze.

 

U 5 minuta stihovi nastanu, iz nekih budžaka duše se bockaju, da te upoznaju.

Tvoje snove sam prepisao…žustro na platno stihova nabacio, jer si me željela.

A Danas si kasnila, poruke pisala, a nisu stizale, jasno miješanje sudbine

Čekah te na rubu stanice, kada si kazala, predaleko si …da bude sve istina.

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 19.04.2012   u 23 i 23 hrs

 

 

 

TRNČIĆ U GRUDIMA

 

Ljudsko srce je čarolija, u njega… u trenu, stane cijela galaksija, bez treptaja.

A trnčić sve razori…obični, nevidljivi,skromni,katastrofalan a tako bolan i rizičan.

I onda nas rastura, nedozvoljava disanje, prekida svako realno pristupanje.

Ne pomažu operacije, pre sitan je, ima snagu atomske energije, srce razgrađuje.

 

Znaš li Bona da si postala svakodnevna manija, putuješ suzama, trnčić u očima.

I kada te ne vidim , tu si… u grudima… šapćeš, lažima opijaš,  da izdržim.

Stići ćeš , najmanje kada se nadam moje srce daškom grudima potopit ćeš.

Ludnica…cijelo vremena, zujim kao pčela zalutala izvan voćnjaka događanja.

 

Nejasno kako se to dogodi, zar u trenu čovjek može da poludi, ishlapi.

Da se krevelji, podmuklo u sebi utješen… kao da je dobitna tombola pristigla.

Nestvarno  ponašanje, drhtaji, jeza prožima, davno izbledjelo treperenja.

Nepojmljivo se dešava dešavanje, strahovi se  razložno uparuju pa  šuruju.

 

Volim… jednostavno obožavam da ušima cvrkuće, u zjenici oka da stanuje.

Molim da grli me, kada god je zatrebam…. poruke maštom pristižu …osjetim.

U grudi se direktno zariju, poruče da još više  je zavolim dok se ne pojavi.

I onda ćulim satima, na parkingu kraj starog kestena, opet mašta me varala.

 

Kako da ti vjerujem, po tko zna koji put te sačekujem od radosti ludujem.

A ti, srce  mi raspukla, trnjem duše me ogradila, pa vjerujem maglama.

Strahovi dodira sve skršili, paniku u srcu rastvorili, mozgom dirigirali.

Al eto…preostaje maštanje, kradom dopisivanje, otimanje noćima uzdaha.

 

 

Možda je ipak tako najbolje, na distanci strast se dopisuje, lažima šepuri.

Guštajmo kroz maštanje, sudbina sve raslojava… raspršuje bliske susrete.

Putujmo čašama sjećanja, talog na dnu duše neka podsjeća…strast je postojala.

Neka se trunčice požude, nikada ne zagube,  na vrele usne prosjaka… podsjećaju.

 

Toni Ljubisa Bozic—-Bugojno, 19.04.2012  ….u 19 i 39 hrs

NE DODIRLJIVA

Sa anđelom me susrela, u korjenju požudnih  stihova , klacka dugim noćima.

Sa njom, tango je obilje čarobnih ritmova, tijelom se prelama, dodirom opija.

Među prstima, požude šapuću, sve u očima… ritmom strasti se dogovara.

Kada nasmije se, bljesak što razara, java nestaje, sve se u dugu pretvara.

 

Kroz pramenove priče ispisuje…putuje, po neku tajnu na slamčicu otkriva.

Žudi da ljubim je, nježno, samo usnama se dokazujem, a tango dirigira…

Toliko me obuzima , njena skromnost duše prekrhka je i ranjiva, mene priziva.

Ne gleda tv programe, samo sa glazbom putuje …meditacijom se zadovoljava.

 

U svome svijetu uživa, rijetki joj se mogu privući, do njenih tajni se zavući.

A onda bi otkrili, da je najmoćnija kada te drži u grudima, sva ti se predaje.

Žudnja preko skrivene kamere putuje, da se napijem tog štedljivog osmjeha.

Onda bih promatrao, kako u svojoj mašti putuje, možda prikriveno me priziva.

 

No ona jako malo govori, tajne su u očima…prenosi  pogledom, bez dodira.

Jer kada je doživiš, sve shvatit ćeš, u sekundi sve jasno je, pamet se prevrne.

Vladar je svih kretanja, mašte, svih budućih stihova, razbarušenih u grudima.

Raspušteni STIHOVI se guraju, utrkivaju, uz gitaru svu strast da poredaju.

 

Nedodirljiva si bila i ostala, samo me prozivaš da na tanak led ti doletim.

Maštamo zajedno, da se sretnemo, prikriveno, kroz pupoljak strasti provučemo

Da otvorimo  provalije, nasukane požudama čekanja, rane strasti  na usnama.

Da se što duže stapamo, skriveni baldahinom, jednom drugom dodvoravamo.

 

Razdražljiva, ne dodirljiva, kada plane oko nje se brane savijaju, pucaju.

Kapljicama prigušenih poriva, otisci tragova ostaju, strašću njenog izazivanja.

Nisam te sreće da će me zapasti, mrvičak do mojih usna se nasukati.

Ne dodirljiva, još uvijek na mene udicu bacila, sve manje odoljevam.

 

Toni Ljubisa Bozic…Bugojno, 18.04.2012   u 21 i 21 hrs

 

PIJEM TI SA USANA

 

Tu sam …pijem ti sa usana, treperiš, nudiš pregršt dodira, škrinja čuvana.

Tako se prekrasno osjećam na kiši što tvoje riječi po krovu ispisuje.

Ime ti prikriveno, u plavom autu si vozila, otvorenog prozora prizivala.

Čuperak preko očiju, vjetrom pristigla poruka, da me obožavaš, stalno, iznova.

 

Ponoć samo što nije pristigla, čekaš me na parkingu, svjetla si upalila.

Signale odašilješ, na koju stranu da krenem, ispod starog kestana prikrijem.

Čitanje između riječi skriva poruke…koje vode do tvog bunara uzdaha.

Nekome treba nacrtati da shvati da je razlog postala, razlog poludjelih stihova.

 

Koliko još treba vremena, da se približe , da shvate da veza je buknula

Da jedno drugom su postali ovisna terapija, do kasnih sati… ranih jutara.

Tepanje, maštanje kroz prozirne zavjese, samo to ih dijeli da se zavole.

Otkriju , dugo čekano, stremljenje, želja za tajnama skrivenih maštanja.

 

Al postoji prepreka, koja guši u grudima, što će biti nakon dešavanja.

Dal će onda srce da izludi, pamet da rasije… bez obzira što se dogodi.

Neka tako kroz stihove sve putuje…ostane, najmirnije je kroz maštanje.

Možda će srce patiti , al od očiju daleko je, samo će stihovi plutati.

 

Pala je zakletva, da ću  klečiti, moliti zrno pažnje i uzajamnih dodira

Bit ću njen kada ona odluči da me pusti u predvorje nemira, jutarnjih prevara

Laku noć joj priželjkujem, dubokim snovima dok putuje, ne zaboravi

Neka stihovi dovrše naše maštanje, tamo gdje nam je najljepše…

na zadnjem sjedištu naše sećije, okupane u požudne stihove.

Toni Ljubisa Bozic, 17.04.2012 u 00 i 22 hrs

NAPUČENA BAŠTINA

 

U tim očima toliko napučene baštine… čeka da žubori nečijim usnama.

Provlači se kroz sve srca stanice, podsjeća kuda ona putuje, tragove ostavlja.

Crvena haljina na njenim grudima, broš u kosi boje usana, lozinka da je slobodna.

Žute minđuše, od mene je dobila,  prvi put me poljubila, ljepota od usana.

 

Drugi dan u bijeloj haljini je koračala, svega me omađijala, Singapurom se šetala.

Znala je kako me uzeti, na tanak led me navući, sve moje misli začarati

Jednostavno je prekrasna, sve na njoj je magija, dal to ljubav u meni protiče.

Slab sam na sve njene razloge, ljutnju, morgođenje, i kada je ranjiva.

 

Na grudima lančić sa mojom pločicom, u njemu svi zapisi… da me ne zaboravi

Prekrasno se osjećam…gledajuć 4 slike putujem, u skrivene sokake zavirujem

Klasicnom gitarom prebirem tajne ključeve… do njene duše da me zavlače

Opijen se radujem stihovima što dolaze da me podsjete, da ona moja je…

 

Jako malo je dovoljno, da sretan sam, iz prikrajka nasmiješen se radujem .

U stihove se noćas utetovirala, duboko svoje ime upisala, sve mi dokazala.

Kuda sada krenuti, svi na stolu su dokazi, nema više povratka, požuda doziva.

Ne mogu joj odoljeti, mada borim se… samo da joj popustim, žalju ispunim.

 

Eto uzmi me, nemam više snage da izmičem, pao sam na sve tvoje poklone.
Iskreno si me zavodila, sve na grudi polagala, uspjela, eto me na usnama.

Neka tišina nas zaludi, neka se prepoznaju dodiri, prepustimo tijela da govore.

Uživajmo u ovoj noći dešavanja, iznenada , stihijska vatra dodira… najljepša je.

 

Toni Ljubiša Božić  16.04.2012 u 23 i 14 hrs

 

RANJENA BEZ RAZLOGA

 

 

U jednom danu, njena duša je ranjena, bez razloga ušutila, prozore zatvorila.

Kamena gromada u srcu joj se zarila, osvaja, sve briše nikoga ne izostavlja.

Na trenutke pomislim , Bože što sam skrivio, možda što se nisam prvi javio.

Nije razlog da postane tako ledena, od muke povraća, osjećam duša nagrižena .

 

A  nezna koliko se pod kožu zarila, predpostavlja da ljubav moja nije iskrena.

Jednostavno bojim se, da se neke rane ne otvore, poruše svo divno maštanje.

Ne želim da gubim je, paše mi njeno tepanje, požuda u njenim očima, grudima.

Divan osjećaj, nekom stalo je, iskreno se poklanja, u svakom momentu proziva.

 

Dođe mi kao romantična gitara što opija, prebire svojim dahom po grudima.

Zažmirim, na grudima prste  osjećam kao da je baš tu… poljubce poklanja.

Uzdišem , jer je moja postala, nesvjestan da je uzice svezala, borba predata.

Nose me njeni šapati, godi mi njena požuda…gitara prebire preko zvučnika.

 

Hvala na svakom momentu  kojeg si poklonila, toliko vremena na mene potrošila.

Tražila u meni skrivene tragove, da se iz leda probude, na tvoje usne zavare.

Predivna si i kada očima govoriš, prepusti se, da zavedem te romantikom pjesnika.

Pokucam ispod duše ti prozora, razgrnem zavjese tvoje strasti i požude

I onda ljubim te, sve dok u nama je ritam mladosti prohujale, varnice govore.

 

Strah me reći da volim je, možda isuviše rano je, u te rijeke bosih nogu gaziti.

No kada sam već zaglibio, usne osvojio, svu tvoju vatru popio, na grudi nasukao.

Previše dugo  se prva javljala, svoju dušu i srce poklanjala, vodolija se opijala.

A sada žudim, prvi na usne da se navalim, da ne odleti …što duže me zadrži.

 

Toni Ljubisa Bozic  16.04.2012  u 22 i 02

 

 

 

 

 

STRPLJIVO ČEKANJE

 

Jednostavno iskren sam, i za sve trebam vremena, voljeti nije prevara.

Jer kada zavolim, tada ne stajem, stopim se u tuđim grudima, nastane čarolija.

Zato vrijedi čekati, promatrati što će se izleći, dal će se ljubav probuditi, opijati.

U tome i jeste čarolija,u svakom momentu se uživa, sjaj iz očiju otima.

 

Ljubav kad odrasta…ne voli gušenja, davljenja pravilima kretanja, ponašanja.

Što će na kraju ispasti, svaka veza treba da potraje, uspone i padove prebrodi.

U njoj pregršt suza se razmijeni, osmjeha kroz suze podari, zagrljajem završi.

I onda…ljubav žubori strastvenija, rane zaliječi, sve grijehove zaboravlja.

 

Iskreno priznati,ljubav treba vremena, klečanja, bez preticanja, nekome bolno je.

Šuškanja usnama, vragolastih igrica, nemirnih željica što maštom putuju.

Rastanaka, susreta, ne razumijevanja…jasna najava je da se polako dešava.

Postajemo sebični, samo svoje prohtjeve guramo, drugu stranu nasukavamo.

 

Rane duboke lako nastaju, dugim vremenom se povlače, ne opraštaju

U snjegovima duše zameteni tragovi, čekaju tople vjetrove da bolove otopi.

Da bi se duša probudila, daškom iskrenog proljeća, dolazi nakon dugog čekanja.

I onda se razviju bijele zastave, priznaju porazi, gluposti, sve zaboravi.

 

Združeni usnama, putuju kočijom, nerazdvojna formula u duši razvedrava.

Prigušenih svjetala, maštarija putuje, želje ispunjava, strašću se prežderava.

Prava iskrena veza…posebna vrsta što odrasta, traži svakodnevno zalijevanje

Traži čuvanje… protiv mrazeva prekrivanje, od oluja se otima da opstane.

Ako se bude sve sklopilo, znat ćemo , u grudima će tajne se razotkriti.

 

Zato molim te, budi strpljiva, da kažem …da volim te, rominja u vrču čekanja.

Čučanja na uglu kraj stare trafike, trpanje korica žuborom nadolezećih stihova.

A onda, kad se sve poklopi, ljubav se propinje, proviruje preko duševne ograde,

Našim srcima žuborit će proljetno rastinje, da podsjeća…dal je vrijedilo čekanje.

 

Toni Ljubiša Božić….. 16.04.2012   17 i 17 hrs

 

 

ISPOD TREŠNJE

 

Toni Ljubisa Bozic

 12.04.2012  u 23 i 59 hrs

 

Ispod trešnje sjećanja na jastuku si spavala, milinom izazivala, opijala.

Čuvah stražu , ludujuć za tvojim grudima, strast i požuda priziva.

Nedostaje mi naše klicanje slatkim strastima, pred zoru …jutrima.

Uspješno obuzdavam, da oči ti ne otvorim , na usne strast natovarim.

 

Čarobnjak sam usana, bez tragova se prikrivam , dušu dodirom rastapam

Strasni moment dovuče se, krišom kad se najmanje nadamo, jer žudimo.

Divljakušo mojih stihova što izrastaš iza čađavog grebena prikrivena.

Nedostaju direktni dodiri da se leglo nemira raspiri, popucaju granice.

 

Iz riznice drskih maštanja ukrast ću najslađe oružje, da vatru raspire.

Onako ludi smo… iz prvih cipela šaljemo svoje maštanje, da nas ne vide.

Skidam zlatnik,na tvojim grudima izaziva, nesvjestan da si me namamila.

Pa lagano stazom tvoga uzdaha putujem tragovima usana do granica ludila.

 

U skačem u tvoje zamke, pužem dominama tvojih dodira, ne važi pošteda.

Nije vrijedilo, lažno izvlačenje, plaših se tvojih zaklona, strastvenih podvala.

Medij sam što se pronalazi kao krtica kroz dušu se provlači, zagrižen mamcima.

 A minđuša na tvojih ušima satkana od duplih trešanja, ludilom usana priziva.

 

Preslatka si, da je istina, štipam se u sred snova il maštanja …dal izluđujem

Skokni do starog oluka, gdje si me upoznala, dugo sam čekao jer si slagala.

Da nisi slagala, uvijek je priča postojala, naivanog pjesnika nadom privlačila.

Al sve ima svoje granice, kada ti u srce zavuče se, tada kasno je, nema povratka.

 

Probudih te , grickanjem trešanja sa tvojih ušiju i usana, proljetna nagrada.

Nisi se bunila, repetom me nagradila, neizmjernim željema u srce se uvalila.

A onda, sunce u trenu se zagubilo, dan se skratio prikriven našim strastima.

Pretrpani trešnjinim dražima, nastavismo do žuborećeg izvora u kolibu čekanja.

 A tko trešnje nije volio, života put je zalud promašio…potrošio u zaborav.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TRUNČICA ŠKRTOG NADANJA

 

Bugojno, 11.04.2012

14 i 25 hrs

Koračam niz stepenice slatkih sjećanja, pusta ulica… sve  postalo ledenica.

Pokušavam da te ugledam, nema te , nestale  sve oznake..penjačice presušile.

Siguran bio sam, da ću te pronaći, kroz povjetarac prepoznati, da se približim.

Ne želim da tek tako nestaneš, raniš me , naučiš na slatke požude, pa nestaneš.

 

Najslađe kada se izgubi, tad se pamet razbudi, al kasno je, nema povratka.

U našoj ulici, uvijek si postojala, budila slatka proljeća, 100 razloga podsjeća.

Ljubav kada se dogodi, rijetkost je… iskrena pojava što posebne odabire.

A onda… plazimo pred vratimo, klečimo, molimo zrno, dašak iskrenog davanja.

 

Al život je teška prevara, večinom navodi do gorkih izvora, što para iznova.

Nanosi teške rane u grudima, srce u parm-parčad razara, nedužne  ubija.

Pa se pitamo noćima, zašto se to nama događa, kad naša ljubav je iskrena.

No tako je, okrutna sudbina, iznenađuje, zavlači, na pogršne obale istovari.

 

A tako sam bio siguran ,da moja si sudbina, čupaš  iz blata hladnih dodira.

Sve sam na tebe položio uloge, svo moje maštanje u tvoje srce je poslano…

Al ne vidiš, ne vidiš da si me opila, hraneći mrvicama tvojih uz put dodira.

Pa patim, rutinom me još više razaraš, iskrenošću još više opijaš,to  ubija.

 

Bože …teško iz glave te pustiti..da me bar uvrijediš, na pločnik grubo izbaciš.

Al  nježna si, potpuno iskrena, koliko možeš pružiš mi, al moja ne postaješ.

Iz ničega se strast probudila, toliko suza iz grudi izbacila, a volim do neba.

Ljubav…životom se provlači, možda reprizu ponudi, al rijetkost je tombola.

 

Hvala ti što po nekad si pružila  TRUNČICU ŠKRTOG NADANJA , meni maštanja.

I to je dovoljno, pronosiš kroz suludo maštanje, predivne nus pojave izazivaš.

Pa jezdim od mila do ne draga, opijen da možda ćeš zavoljeti, sebe varajuć.

Al dijete ostajem , što kamči pred tvojim vratima, sudbinska je uloga.

 

Dal uopće znaš što je ljubav iskrena… dal si je ikad osvojila, na ruletu čekanja

Dal znaš  uzroke svih vatrenih maštanja, ludovanja , krikova nemoći danima.

Suze se rađaju buđenjem, u snove te zavlače ludilom, dal poznaješ taj osjećaj.

Pa neka… vrijeme je, prebrodit ću…mojom krivicom rane na grudima, zalječit ću.

 

Teško je ljubav glumiti, osjećaje lažne odašiljati, onda si od srca kamena.

Znam da sam ti barem daškom u dušu zavirio, svoju sliku sam ugledao

I to mi je dovoljno, tamo si me smjestila, na čekanju, peron moga maštanja.

A vlak sa tvojim usnama samo što nije stigao, mene unutra pustio, pa odnio.

 

Možeš me brisati… sa svih adresa odjaviti, no uvijek ću te posebnu voljeti.

Mmmmmmmm Bože dragi hvala ti za sva maštanja, opijenost lažnim slikama.

 

 

TREPTAJ SI

 Treptaj si, prinesen sužnjim vjetrovima, žuboriš  violine strunama.

Prekrasna duša, nevjerojatna dobrica, iščekuješ da te iskreno zavole.

U životu si prosuta kao prašina, metu te svakodnevno vjetrovi bez dodira.

Treba ti ljubav, jer u tebi je nastala pustinja, sve  presušilo bez dodira.

 

A onda…na mome pragu si izronila, kao cvijet iznikla , da te zalijevam.

Kracima stihova dodirujem… da shvatiš da si posebna, romantična.

Skromno u duši pjevušiš, osjetiš da si u mislima, pjesnika na leđima.

Nosi te preko šarenih livada, to dugo nisi doživjela , poljubaca planina.

 

Prikriveno skromna, ulizuješ se svojim tajnama, okupiraš moja korita.

Želiš na dlanu da te okupam, promatram, tepam ti …iglicama stihova.

Nesvjestan tvojih sokova, krv se zaledila, miris ti očarava, priziva.

Branim se, pokušavam da iskočim iz nemirnih valova…vragolastih ponuda.

 

NA ritmove svoje poruka me navukla, nemam rješenja , nemam izlaza.

Osjećaš da me opila, otrove strasti duboko zarila, preuzima požuda.

Idi, odlazi, ostavi  da se probudim, da napokon sebe osjetim, da ne izludim

Želiš da te noćima ne puštam , da si mi na grudima opijena rijekom dodira.

 

Zašto sam popustio, vrata kapije pritvorena ostavio, pa se kroz dušu uvlačiš.

Nesvjesno si zarazna, smirena upornost melje, tunelima duše se prikrila.

A sve bih se branio, od sebe odgurivao, al pašeš mi, trncima usana zadivljuješ.

Nema protiv otrova, skamenjen uživam… na tvojim grudima, mašta neshvatljiva.

 

Treptaj si svog dešavanja, treptaj  na usnama, treptaj  bljeskom u očima.

Trbušni ples za mene si plesala, kukovima strasti ubijala, grudima zveckali pozivi.

Prejaka si za moje obrane, nemam prototip oružja, predajem sve ratove

Uzmi me, vodi me kako si zamišljala, zbog rana na grudima… teško  preživjeti.

Iz vremena vitezova i romantike sam stigao, još uvijek nosim na duši tragove.

 

Bugojno, 10.04.2012

22 i 32 hrs

 

 

 

NAŠA LOZINKA

 Nekako vrijeme posvetih da napišem stihove ,  gitarom razabirem  akorde..

Tišina se uvukla … nježnost plovi grudima, samo bih je ljubio vrhovima usana.

Mmmmm je tajna lozinka, sve objašnjava, želja, strast i podla požuda… čekaju.

Eh da je kraj mene, znam… ljubav bi mi nudila, u sekundi pjesma  se izrodila.

 

Obožava da me opija riječima , hvata na preskoke, čeka moj pogrešan odgovor.

A ja, vodolija ispred svoga vremena, maštom se poigravam, mada srce ne miruje.

Po nekad me smatra propalicom , njenim srcem se poigravam, dobro zna  što osjećam.

Da iskren sam, perom stihova svoje stanje otkrivam, otvorene kapije ostavljam.

 

Na prvom susretu, usne bi otključale, prikrivenu iskrica zbog koje vrijedi putovati.

Tišinom ćemo prelistati ,sve planove u vodi potopiti, prepustiti tijelima da govore.

A onda, neka se dogodi što bude sudbina, dal vrijedi il ne vrijedi zrno maštanja.

U šatoru našeg maštanja neka se dogode najljepša  dešavanja …dugoročna ulaganja.

 

Poslije toga gitarom ću opiti stihove, sa njenih usana neka pređu u akorde

Pjevat ću dok budem šetao ulicom, lijegao u krevet bez njenih dodira

Htjela je da me isproba , testira… dal vrijedi sva buka što izvire iz stihova.

Il sam samo dugog jezika maštanja, prikriven… izbjegavajuć njene ponude.

 

A sve dok se susret ne dogodi, car sam što kontrolira, igru… riječi stihova.

Mada sam iz provincije ,ona velikim gradom se prikriva na mene  preosjetljiva.

Nekako se radujemo, prvom dešavanju žudimo, istovremno strahove skrivamo.

Jer poslije svega što će se desiti, kako će srca reagirati, možda razočarati.

Jer sve smo pretvorili u prekrasno maštanje, bez greški planiranje iščekuje..

 

Tajna mapa susreta, zapečaćena koverta, tek na mjestu susreta se otvara.

Tek tada ćemo lutati, žuditi …u  momentu susresti, neka bude spontano.

Tako je najbolje, nitko nezna poteze, kroz potragu nek se dogodi.

Na kraju svežimo marame, da što duže čuvaju, da se ljubav  dogodi.

Ako zaslužuje, svi će dokazi poklopiti, dokazati dal je vrijedilo čekati.

 

Bugojno, 07.04.2012  Uskrs

21 i 12 hrs

 

 

 

PRVI STIHOVI

 

Sjećaš li se medena, izvor si mojih prvih stihova, prikrivenih maštanja.

Onako premladi, u klupi se gledali, došaptavali, nesvjesni da se događa.

Jedno drugom …uvijek pritrčavali , prijatelji iz klupe tajne otkrivali.
Tko su nam simpatije, zbog koga smo tiho patili, zajedno poruke im pisali.

 

Rođendane proslavljali, pjesme pjevali, zadaće pisali… nesvjesni događanja.

A onda, tvoj osmjeh  u izlogu slučajnih  maštanja, nesvjesno  si izazvala.

Kada sam …ruku ti dotaknuo, treptaj nemira u trenu se prenio.

To se prije nije događalo, valjda je sve sazrilo, svoje vrijeme čekalo.

 

Od onda, još bliži postali, o nečemu maštali , nesvjesni tihe ljubavi.

Sve nam se slagalo, pratili horoskop, što piše u zvijezdama…o sudbina.

I onda u 6 razredu, tvojih se usana još uvijek prisjećam,mene si začarala.

Zatvorenih očiju si me poljubila, sam sve pratio, da ne zaboravim …još te osjetim.

 

Hvala ti … u svijet čarolije si me uvela, medenim usnama na kratko osvojila.

Zbog tebe sam počeo pisati stihove, naglavačke al iskrene, meni najmilije.

I od tada počinje moje maštanje, da me još više zavoliš , moja postaneš.

Love story smo često slušali, za ruke držali i maštali …u tišini maštali.

 

Sjećam se tvojih kikica, najslađa bila na izletu, gimnastičar škole postala

Svi su oko tebe skakutali, sendviče nudili, tvoje pažnje podkradali, al si zračila.

Al samo moja bila si, ljubav smo prenosili dodirom rukama i tu je granica.

Bila si najbolja drugarica, moja ljubav prikrivena, razlog neopisivih maštanja.

 

A onda, njega si upoznala, u suzama priznala, da luduješ, neznaš kako ga osvojiti.

A ja… najbolji prijatelj , sve je bio spreman učiniti, sve ti opraštati.

Jer kada si sa srećom u očima , meni dovoljna nagrada, dok patim u grudima.
E to je ljubav  iskrena ,sve poraze upija.. mržnji neda da se izrodi.

Da me ne ostaviš ,kao prijatelja izgubiš, to bi me tek slomilo, u led zatvorilo.

 

Sa njim si otišla… nakon dugih godina u naš grad se vratila, nesretna i slomljena.

Sve sam ti čitao u očima, mada nisi govorila, otkrivali znakovi od boli rezbare.

Duboko u duši naprave tragove, jako bolne kratere, i sve na licu izbija…otkriva.

Prišla si , dugo plakala, pokušavala da tražiš oproštaj, da se vratimo u naše maštanje.

 

Al ne ide, sve sam dao od sebe, pokušao staru ljubav da probudim, ne dozvoljava.

Neko teško kamenje u meni… ne dozvoljava da do tvojih usana preskočim.

A tako sam želio da te opet strasno doživljavam, volim u najljepšim bajkama.

Slaže sudbina , naše putove razdvojila… zar se tako ljubav života zaboravlja.

 

Bugojno, 06.04.2012

20 i 10 hrs

 

NA TRI IZVORA

 Odrastao sam na tri prekrasna izvora, svakim danom me dojila, opijala.

Svakim danom sam bio pun osmjeha, volio sve cvijetove iz raznih vrtova.

Vjerovao svim dobrim ljudima, da smo raj na zemlji što se doživljava.

A onda odjednom sve se srušilo, voda izvora se zamutila, ljude zadojila.

 

Slušajuć Federalni radio srce mi se rastvorilo, suze u očima napučile

u strahote rata vratile,da se nikada više ne ponovi, kalvarija duša Bosanskih.

Tako su nas učili i poslije drugog rata se krv proljevala, mržnja sve zatrovala.
A sada evo opet se strahote vratile, u mojim grudima napravile kratere.

Pokušavam ih zatrpati, oprostom i ljubavlju zalijevati, da cvijeće iznikne

 

Neka  tuga u grlu se slila, obronci suza samo što nisu popustili, pa grunuli.

Gdje god se kretao Bosanac sam bio na vratima, Antin sin došao da zapjeva.

Majka mu srpkinja , nema veze, savršeni ne postoje, tako su zborili, u srce ranjavali.

Samo sam želio biti nasmijan, čovjek… što pruža ruku od dragosti  kada je nevolja

No postojala je zabrana, sve tri zatrovana izvora, žubore li žubore, hrpom otrova.

 

Igrom slučaja plod sam mješanih vrtova, bez prava na biranje, poslan u ratne izloge.

Sa SVIH STRANA šikanirali ,obilježavali, da mi je polovina srca lošeg sastava.

Djeca nam obilježena , raslojena, izgubljena, pored krvavih tragova odrastaju.

Bojimo se kakva će biti reakcija nakon 50 godina, jer zli duhovi ne miruju.

 

Gledam oko sebe, obilje starih prijatelja… nemam, protjerala ih ratna životinja.

Od Sarajeva, Banja Luke do divnog Mostara, njihova mjesta zjape prazna.

Sada su negdje u tuđini velom boli smrvljeni , puni para, tuga ih proziva.

Srce im  slomljeno, bolom natopljeno, leglo našeg druženja raspršeno.

 

Rado se sjetim naših druženja, gitare i pjesme ,  ljubavi što nas je vezala.

A sada…drugi nam sole pameti, govore da se nemože zajedno živjeti

Da bi oni svojim lažima svoja mjesta mržnje zadržavali, budućnost trovali.

A mi …krivi smo, što smo ih birali, vjerovali, da švicarska zlatna u Bosnu dolazi.

 

Pokušavam biti čovjek na dobrom glasu, da nitko nemože zrno mržnje prišiti

Al teško.. sa lažovima živjeti, zatrovane vode se napijati, normalan ostati.

Dužnost je… dijelove srca svoga da ne zatrujem ,na put života normalne povedem.

Da bi ponosni svakom ulicom šetali, bez straha da ih vukovi budu prozivali, pojeli.

 

Al, strahovi , duboko u grudima , ne miruju, samo zbog njih strahuju.

Da ne dožive , duboke u srcu kratere, zbog budala što nemirno rovare.

Da bi sve na bolje krenulo, primjer bi iskrene ljudske duše trebali postati.

Da bi se možda i drugi tako počeli ponašati, treba vremena bolove izbrisati.

 

 

U Bosni dragoj teku rijeke crvenih stolica da na bolne praznine podsjeća.

Neko zlo se u ljude uvuklo, a voda i priroda pamti te otrove poprima

Pa nam se i zdravlje polako razbija, postajemo nepopravljiva krntija.

Mene su sve strane mrzile , nisu vjerovale, puno nas iz Bosne to osjeća

No svakog proljeća se nadamo, da će te rane nestati, izvori života razbistriti.

 

Bugojno, 06.04.2011

16 i 50 hrs

 

 

PTICA U TUĐIM RUKAMA

Njihove  razmjene nježnosti…basnoslovne  vrijednosti …čista je sreća sudbine

Što se doživljava u momentima krađe slatkih maštanja i duševnih lutanja.

Kako i čemu lagati,lažnu nadu davati, dal ima smisla nekome srce lomiti

Avantura se dogodi, no dal je to cilj nekog maštanja, ako ostane uvreda.

 

Volim zavučen tamo negdje da se prikrivam , slatke požude razabiram,  otkrivam

Ljubav se šakom ne dijeli tko god naiđe, ona se čuva za posebne susrete.

100 razloga je pronašla da priđe mi, otkrije u kojoj galaksiji  stanujem.

Zato ludujem, maštam , ne prestajem da nadam se, prenosim kroz stihove.

 

U početku bijaše formalni razgovor, možda u sebi prikrivaše dražesne planove

Prekrasno je nekoga zavoljeti, a još ako se vrati bumerang, raspali srce u grudima

Doživljava se nepoznata energija, što skakuće na prstima, svijetli u očima.

Svako jutro se rasprši na usnama, zatrovano slašću dugog čarobnog davanja.

 

Zašto,baš kad se nešto zavoli , ptica u tuđim rukama, ne želi da pjeva u grudima.

Nudimo joj isto i slađe sjemenje samo da na naš prozor doleti, nama se mrvicu posveti.

Al ne ide, možda na trenutak je čujemo, divimo njenom pjevanju, al ne ostaje

Ne ostaje na našem prozoru, da cvrkutom sve oblake rastjera , duša je ranjena.

 

Onda se suze zakolaju, ne prestaju da ridaju, pritišću kao najoštrije kamenje

Zašto je tamo slađe sjemenje, kad od tebe ne cijeni grumenje ljubavi iskrene.

Al ljubav je jednostavno nepredvidiva karika, u kojoj ne postoji logika, bez razloga.

Preostaje  sanjati, tajnu nadu u sebi održavati ,što žuborom  škripeći otvara prozore

Možda… jednog dana se ptica predomisli , opet navrati, pogleda… ipak vrijedi živjeti.

Bugojno, 05.04.2012

11 i 12 hrs

11 i 12 hrs

ZAVOLJETI… TRAŽI VRIJEME

Nekoga zavoljeti …treba vrijeme, a ne oduševljenje momenta… bljesak.

Strast je opekotina, sprži u trenu, požuda zavrti kotače nemira i onda …

Poludimo bez i trunke dodira, bez razmišljanja pravimo poteze slatkih grešaka.

Dok propadamo u živi pjesak svojih neshvatljivih odluka …nesvjesni događanja.

 

Oči samo uprte na onu starnu obale, ne gledamo skrivene bukove i podvale

Padamo pod okrilje sitnih nagona, što razvaljuju svu pamet u nama.

Spremni smo dokazati da ljubav je iskrena, makar rušili svoja koljena.

Jer neko divljaštvo zavlada dušama, zbog  boli …u srcu duborez opekotina.

 

Lijepo je strasno maštati , zabranjeno voće gledati kako zrije… izaziva

Tu je pred očima, mami svojim užasno, samo nama slatkim žudnjama.

Pa ćulimo mjesecima… kada će doći vrijeme branja neodoljivih plodova,

Možda nas zapadne mrvica, koja bi jako puno značila, ljubav možda probudila.

 

Oni su uvijek totalno različiti znakovi koje samo priroda privuče, udovolji.

Trepere jedno drugom na usnama, tišinom se razmjenjuje, prikrivena taktika.

Jedno drugog okrivljuje, da nije iskren , da je sve samo gluma il prevara

Al među njima nešto jako je , što srcem i dušom dubokim tajnama razgovara.

 

I onda reći joj, da… VOLIM TE ….treba ipak vremena, jer to nije istina

Strast je Vražičak u paučini požuda, ona u trenu skreše što leži na grudima.

A onda, ona druga strana bez teksta ostane, izgubi se, pita… čime to zaslužuje.

Jer VOLJETI  nije igračka, kamen temeljac je što dugo ostaje u srcu i grudima.

 

Bugojno,04.04.2012

19 i 02 hrs

JARANSKA GRANICA DODIRA,

 

 Uh  prekrasno, ona je njegova jaranica… super SUPER frendica

Među njima leprša prikrivena… jako osjetljiva…granica dodira

Do koje granice smiju se kretati, vrhove usana mogu sanjati.

Možda dlan na ruku spustiti, u očima dozvolu tražiti, maštati.

 

Dal dalje krenuti a ne  uvrijediti, super jarana izgubiti, kocka je.

Među njima vize ne postoje, jedno drugom u srce i dušu se zavlače.

Znaju svaki dan koja je tečajna lista između njihovih banaka.

Vremenska prognoza nemirna, uraganska, neprimjetno izaziva.

 

Satima provode, razna iskustva spominju, savjete razmijenjuju.

Isti moment osjete kad je na drugoj strani tuga se u grudi privukla.

Poznaju kroz osmjeh, sjaj u očima koja riječ im tada odgovara.

Jednostavno super neki jaranluk među njima, al nešto ne štima.

 

Nesmiju iskreno karte da otvore, da bez njih nemogu da postoje.

Iste snove u momentima sanjaju, iste poruke kroz snove dobivaju.

Pa se pitaju dal se sve dešava sa razlogom, koči ih sudbina.

Uvalila granice da druge ne povrijede,izazovu lavine bez potrebe.

Tada pucaju mnoge karike jer mnogi drugi možda će patiti.

 

U strahu je miliun očiju,okolo sumnjaju, čekaju dušu da pritisnu.

Pa zato samo mašta vatru raspiruje, da sve slabosti prikrije.

U ovom životu takva je sudbina, bodljikavu žicu na granici razvezala.

Pa se gledaju samo po nekada, krišom kroz dugu prikriju poruke.

  Izjavljuju ljubav, ona u knjigama ne postoji, jedinstvena veza vibrira.

 

A tako bi rado negdje pobjegli, u buđaku sanjarenja se rastopili.

Svaka minuta ludilo kao godina, poljubcima sve objašnjavali…

Riječi bi nestale, duhovno mjesto bi postalo leglo njihovog maštanja

U kojem doživješe prelazak jaranske granice, zatrovani usnama požude.

 

A poslije toga, što bi se desilo, kakva bi bila u srcu rekacija, duši lekcija

Teško je čak i zamislit, koje bi se otvorile zabranjene kutije, da progovore

Kome bi se teške rane nanijele, samo zbog krivolova jaranskog maštanja.

AL tako je ,  život prikriva najslađe, žudimo… u tuđem vrtu voće najslađe

jer u duši drugačije izgleda, srcu sve ritmove razigra, pa nek kazna je.

 

03.04.2012

13 i 40 hrs

TJESKOBNA SJEĆANJA

Zavučen u uglu tjeskobnih sjećanja, duša mu putuje u suzama.

Neka težina u grudima plugove zarila , pa ore danima i noćima.

Brazde ga sve dublje razdiru, lome da popusti …gluposti napravi.

Kako god pokušava da sve kocke u mozaik poslaže… sliku dočara.

 

Ona se nikako ne uklapa, kako god je okrene, strši van  mozaika.

Popušta svim njenim hirovima, boju podloge na duši prilagođava.

Al  jednostavno ne ide, te kocke se nikako ne slažu, nakrnjeni krugovi.

U njenim očima izviru požude pozivi, da voli ga i želi … samo za sebe.

 

Da eto budu samo prijatelji, super frendovi, a kasnije… ljubav se izrodi.

Konstantna je… fura neke svoje filmove, da ne misli na njene prohtjeve.

Al teško je, namjerno u njemu je, virus  nemoći putem vode ulila, zadojila

Pa se guši njenim kapima , ne silaze sa usana, neka vrsta droge je u njima.

 

Pa se previše i ne opire, sve češće usne oblizuje , navlači na slatke tragove.

Hoda ulicom, lupa sebi šamare da ne misli na njene usne… oči nemirne…

A kaže da VOLI ga, u tome i jeste problematika… izvor grubih nemira.

Da on samo poželi ona bi ga napustila , toliko ga voli i to bi za njega učinila.

 

No koja budala bi poželjela da ga srce napusti, da mu zoru mjesec tamom zamjeni

probudi …užasne trete na dušu i  leđa natovari, to nitko ne poželi.

On …vodolija…nikada neznaš u kojem stanju se nalazi od kapljice na usnama

Onda  u isparen kroz dugu se prikriva, a santa leda u trenu može da postane.

 

Santa je titaniku dohakala, na oštre ivice njegove duše nasukala, potonula.

Postaje  čamac za spašavanje, pruža joj ruku… vuče je …ulazi  mu u stihove.

Čim stignu do obale zaboravit će sve njegove stihove laži na čamcu dok putuje…

al ona ne popušta , kandže mu u dušu zariva… krvari… da je ne napusti

 

Zaboravi prošlost…ne pati… otvori prozore u budućnosti se pronalazi.

Za nju je ostavljena otvorena kapija da se provuče do njegovog srca  kad god poželi

U  početku bijaše igra………….. njen  pokušaj provale njegovog kofera nemira.

Ah njegovi stihovi …kao vjetrovi… u sekundi okrenu smjerove, varaju

sve ptice u letu bez kompasa ostaju, od ljubavi luduju…

Ljubim te, volim te …želim te …hoću te cijeloga …provlači se kroz njegove

stihove

02.04.2012

21 i 38 hrs

BOL I SREĆA U LJUBAVI

Voljeti …drugog voljeti, znači  bol u  srcu očekivati, patiti …grcati

Zbog njene reakcije izluđivati, ljubomore što izjeda, želi vas cijeloga.

Nemože gledati kako vas gutaju… osmjehe prosljeđuju, to je varanje.

Želi Vas samo za sebe.. da nakit ste najdraži….  najsigurniji u kutiji,

 

Ne dira se i drugi ga mogu samo sanjati, a nedaj Bože na grudi staviti .

Da Vam kontrolira misli i sva dešavanja , kojim vlakom se vozite.

Tko Vam odijelo sašiva, tko je konobarica koja Vas uslužuje

Zašto se odmah kući ne vraćate, što imate sa drugom pričati,  stajati.

 

Sa njom u  vezi ste…o čemu Vi imate sa nekom drugom pričati, jede Vas.

Ona želi da u svakom džepu je, sve provjerava, osluškuje, a to teško je.

To Vam vremenom postaja takva gromada na grudima, što pritiska.

Neda vam slobodu govora, razmišljanja, robot ste, naručen skučeni.
A duša Vam izvorna, prepuna života ,ne trpi gaženja, i sukobljavanja.

Zato bolje je krila raširite, poletite… slobode udahnite, takvi ste rođeni

Uživajte iz prikrajka  i slušajte srce što Vam govori, neka prijatelj ostane.

I prijatelj se može voljeti, prekrasne snage upijati, dar je Božiji.

 

A ljubav, neka bude Platonska, neka u srce ne zalazi, maštom nek putuje.

Teško će biti…  sa njom odlazi, nestaje jezgro stihova, izvorna matica pjesnika.

No sve se dešava sa razlogom , životna pratilja određuje putove, naša sudbina.

Voljeti, voljeti …jako teško je, kada druga strana sve želi samo za sebe.

 

Ne pita kako je vama u grudima , čemu suza grcanje, ljubavi cijena je.

Svaka ljubav ima dvije stranice, jedna svijetla je, druga u tami sačekuje.

Svakoga dana one se svađaju,pokušavaju jedna drugu da preovladaju.

Lomi Vas… melje u grudima, navlači na ivice ponora, pucate bez razloga.

 

A tako malo, samo mrvica tolerancije je potrebna da sve nemire rastjera.

No kada jesen ukaže svoje znakove, ljubavi…gube se svi tragovi, ona izblijedi.

Zimom se totalno zamrzne, u srcu pucaju šavovi, tope se strasti … ledenice.

Život ljubavi  se ugasi…ne postoji, vide se bolni krateri da druge podsjećaju

 

Pogrešno se voljeli, bez povjerenja kroz život uzalud putovali, sve prokockali.

Ako si sebična, bez svega ostaješ, poslije kajanja kasno je, nema povratka.

Nisi cijenila, ono što ti je cvjetalo u grudima, svaki dan pjesmom se budila.

Zato se mnogi izgube a neki prepoznaju  koje je su granice ljubavi istinske.

Na dlanu znakovi sudbine poručuju, Kovač si svoje sreće …ne zaboravi…

 

Bez obzira ti si me u život vratila iz ponora i kaljuže života trgnula

da mi se osmjeh na lice vrati a život život je dobio smisao………………………..

01.04.2012

13 i 43 hrs

 

ODŠKRINUTA VRATA

 

Ispod oka promatraš, kad ću pogrešan korak da napravim

U šahu me uhvatiš , možda podlo i slatko ucijeniš, da ti popustim.

Tvoja iznenadna al ne slučajna pojava sve je u meni promjenila.

Ispod oka promatraš kuda selom idu kočije, tko u krilu sjedi mi.

Duša  bila nakrnjena i tugom nekom shrvana, pa lumpovah.

 

Silueta tvojih kretanja maglom prikrivena, u svakom uglu duše se prikriva

Nijanse se mijenaju, čežljiva , pa sramežljiva gušiš se mislima

Kako da priđeš mi, dal u krilo da sjedneš i dušu otvoriš, srce rasporiš.

I dok na krilu budeš sjedila, sva će nestati plašenja… bez razloga panika.

 

Zadrijemat ćeš od mojih silnih stihova, na rame glavu spustiti, sanjati.

Kad se probudiš, sva u plahtama …okružena zbrkom suludih dešavanja.

Željet ćeš da ti otkrijem što se desilo, jer si bila opijena strašću nemira.

A lisac sam…osmjehom ispraćam , da se opustiš …predugo ne razmišljaš.

 

Vrata dešavanja se odškrinula, slabe karaktere na slatke dodire navela.

Otkrivali uzajamno slabosti, ponornice što struje i burljaju  u grudima.

Preslatka spajanja da bi sve bilo istina, zatvorenih očiju tijela simfonija.

Posljedice… valjda postoje, možda u srcu razviju korjenje da ih poveže.

 

Bezuvjetno vezanje u nama stvara strahove, gušenje kad stave okove.

Dijete sam vjetrova , vodenjak iz nemirnih valova, što leprša sa pticama.

Možeš me na dlan položiti moje strasti se napiti, pa niz rijeku pustiti.

Tako ćeš najljepše pamtiti, uvijek me imati na usnama… kap žudnje i dodira.

 

A kad puhnu vjetrovi, u srcu ćeš osjetit strujanje, što podsjeća na mene.

Postat ću  simbol dešavanja, osmjeha na licu što se slatko prikriva

Neka ti budem bljesak u očima, ljetni ogrizak na usnama, obilje poroka.

I bolje da tako ostane, najslađe mrave pobuđujem,o predivno maštanje.

 

01.04.2012

00 i 14 hrs

 

ZAVARAJMO TRAGOVE

 

Zavarajmo tragove istine, nek sve u mašti ostane…ogledalom prikaže,

Nitko neće sumnjati u naše skrivene namjere, ljubav mašte ne  govori.

Poskidajmo prstenje, da se dokazi ne prikupe, u sumnju nas dovode.

Ispunimo želje dugo skrivene, dekama duše raspaljene zamotajmo namjere.

 

Čarobnim štapićem omađijajmo sve što se događa, nevidljivi postajmo.

Nakon toga možemo krenuti, sve sebi dozvoliti, nekoliko sati si priuštiti.

A onda, iz sobička maštanja izađimo, u  šator ljubavnih prelamanja zavalimo.

Pretražujmo sve skrivene namjere u srcu i duši što dugo su na čekanju.

 

Kušajmo  sve voćke maštanja … što žudnju opijaju obiljem sokova.

Da se pamet raspameti, da s razlogom skočimo u provalije požuda

Nekoliko sati se isplatiti plivati, sve tehnike primjeniti , u javi uživati.

Zapečate, sačuvaju nezaboravna sjećanja, što će dugo osmjehom da podsjeća.

 

Goropadni  i bez i dlake na savjesti, zaronimo dubokim ćutanjem uzdaha.

Pređimo, prerovimo  sve rubove maštanja, dok žubori istina sitnim satima.

Upoznajmo najslađe dijelove stremljenja, oživimo slikama suluda maštanja.

Nakon toga spustimo zavjese, za oproštaj se dugo… strasno ljubimo.

Zahvalimo rosnim usnama, tepanju na grudima, zagrljaju nemira…da podsjeća.

 

To što jedno za drugim žudimo, u mašti sve palimo, mic po mic se tražimo.

Ludi jedno za drugim možda ćemo postati, kako se tih tereta kasnije osloboditi.

Da ne uzrokujemo prevelike valove da nam ne razvale obale našeg bivanja.

Jer su preveliki ulozi, nemamo pravo drugima rane nanositi, to ne zaslužuju.

 

Zadovoljnog osmjeha  zavalimo u stare brloge …no prije  prebrišimo tragove.

Naručimo vjetrove, neka kiše dolete …da sve dokaze isperu, ne razotkriju.

Vrijedilo je prikradanje, grickanjem vrelih usana, ritam tanga u grudima.

Salva strasti prikrivala, u trenu  otrove raspučila u grudima , vatre raspalila.

 

Vratimo natrag prstenje, iza kulise jedno po jedno izađimo, maglom prikriveni.

U stilu lijepih manira , sa osmjehom na licu, laganog koraka krenimo svojima.

Neka nas osmjeh poprati,dugo nek podsjeća, da vatra je ljubila  spojila dva  goluba.

U glavi sve zaledimo karike, da kroz usne ne iskoče, sumnje izrode, nije potrebno.

 

Ono što smo proživjeli… u knjigama ne postoji, da se kroz maštu tako strasno zavoli.

I neka tako i ostane, samo dio maštanja, što kroz stihove putuje  slatko podsjeća.

A kad prođeš kraj mene, prostrijeli me očima, klimni glavom manirom starog ratnika.

Neka to bude naš signal pozdrava, da još u grudima putuješ, bez daha noću ostavljaš.

 

 

30.03.2012

20 i 21 hrs

 

POŽUDE POŽUDE, NEPREGLEDNE LIVADE

Ona…. žubori… u skrovištu  svojih maštanja u prašumi divljih korjenja.

Pećinom pauka, ljubavne svilene mreže razvila… zamku priprema za njega.

On… prati je danima …promrzlim noćima bez spavanja, pronalazi tragove

Opijen  polenom polja vrtoglavih  čarobnih  ljiljana, zasjeda uspjeva

Ona obožava orhideje, ljiljane, njena duša kroz njih se prikazuje, opijum očima.

 

Al sve što vrijedi kratko je, sa dugom u treptaju nestane, pa podsjeća.

Frž njihove strasti se uskovitlava, zamućuju sve izvore maštom dodira.

Požude iskrene rovare …spontano je dešavanje a ne  dosadno planiranje,

Previše su dušom zaronili, bukove uskovitlali, bez daha ostaju nesvjesni.

Neka ih prošlost približava, kroz pupoljak cvijetova, silinom maštanja.

 

Čavrljanje kroz poruke u trenu preleti atlantike, osjećaju se u grudima.

Vražičak požude, u očima njegovim potražuje , uvlači se u njegove predjele.

Igrom riječi sa njim se poigrava , iskušava njegove granice, do kuda odvode.

A on, dječak u prolazu učenja ljubavnih prevara, uči na svojim greškama.

 

Suzama otkriva svoje kratere, na njenu požudu srcem se zalijepi, pa otkači.

Ona, svjesna njegovih slabosti stalno mu srce razbuktava, ulje na vatru prelijeva.

I dok noćima u šetnji je… šalje mu ljubavne poruke, da uzbuđenje ne prestane.

Po nekad na kameri u očima njegovim čita sve moguće slabosti , da je zavoli.

 

A onda, kuda će rijeka maticom da se zavalja, preko nepoznatih predjela.

Ljubav će voditi u šatoru njihovog maštanja, prekriveni cvijećem proljetnih latica.

Nema mrvice odmora, tjera ga da veslanje rijekom nastavi, recituje stihove.

U očima njegovim ona stanuje, napokon je uspjela, u duši mu gnjezdo savila.

 

Požude… požude nepregledne livade… uvijek u istu luku strasti navode.

Obaraju sve kapije, potapaju brodove, bez pameti usklade dvije polovine.

Poslije toga, sve  utihnu varnice, mir u duši se prikrije, zadovoljan putuje.

Vrijedilo je ratove mašte voditi, da se istina ostvari, makar i preko ograde.

 

Poslije toga se mirno razdvoje, povuku na svoje obale, preko korita gledaju

Po nekad rukom zamahnu, maštom pošalju poljubce, da se ne zaborave.

U tišini sanjaju da se rafting divljim dušama opet dogodi, niz poznate bukove.

Kada su zajedno, prestaju zakoni prirode , na grijehove maštanja  navode

Na istom čamcu varakaju…strašću luduju, dok rok trajanja ne istekne.

Nedam ti blizu, moja si robinja, skrivam te u grudima, da eksplodiraš

UH neznam šta je stobom…a bit ću ja Tebi vrlo blizu…i vrlo brzo..

Ne može tek ovako da se zatvori ova rubrika, bez prodora očima

Bez uzdaha na grudima, bez prelijepih maštanja, u šatoru dešavanja.

 

29.03,2012

21 i 31 hrs

UZPLAHIREN PRED VRATIMA

Drumom starim kamenim svukla me kočija, nesvjestan da je odluka pristigla.

Uzplahiren, cupkam pred njenim  vratima, držim buket  rosnih ruža u rukama.

Nervozan što ću njenoj majci da saopćim, kako kćerku da joj isprosim.

Malo desno, malo lijevo  šetnja se moja ljuljala, mlinovi straha u grudima.

 

Trema je grmila, nisam se mogao prepoznati, zar toliki strah da postoji .

Medaljon držah u rukama , uspomena za njenu majku da ostane, da ljubav posveti.

Vani je kroz sunce rominjalo, taman razbija suhoću u ustima, kišica naručena pristigla.

Dugme kaputa sam držao , da me sreća poprati, da se ne obrukam, hoću da poludim.

 

Zašto je tako teško, običan se pokazati, samo njenu ruku zaprositi i sve je gotovo.

A toliko sam velikih odluka donio, bez razmišljanja životne probleme rješavao.

A sada, tresem se pred njenim vratima, stijenu pritisla u grudima, slabost obuzima.

Tad sam spoznao ono… olovo u nogama, knedla u grlu obuzima suluda panika.

 

Rekoh sebi, nedaj se, u njene oči pogledaj, nasmješi se, tvoja postaje… pitanje vremena.

Kineski zid ispred mene se ukazao…masivna stara vrata sa željeznim okovom.

Zaljuljah alkom na vratima , nekoliko puta udarac u grudima, tišina čekanja… dah oduzima.

Prekrasna gospođa na vratima, plavih očiju slatko se smijala, srce otvorila.

 

Sjedoh… vatra u obrazima, udahnuh zrak punim plućima i sve krenu na bolje.

Priča se otvorila, tako jednostavna ljudska ćakulanja , bez veze se plašio.

Majka je pristala… suzu je pustila, ruku njene kćerke u suzama meni spremila.

Rekla je PAZI JE, VOLI JE, ONA JE SVE ŠTO SAM IMALA,

ZA TEBE JE ČUVALA, ONA JE DUŠE MOJE GRUMENJE.

 

Upališmo fenjer na kočiji, da se ljubav okruni ,počasnom vožnjom do našeg divljeg kestena.

Ruka u ruci , osmjeh bez granica , suza u oku radosnica sve se u bajku pretvorilo.

Mjesečina prigušeno pratila …kočije našeg lutanja, do kasno u noć ljubav se slavila.

Zlatna ribica sve mi želje ispunila, u grudi mi njenu ljubav spustila, strašću začinila.

 

28.03.2012

20 I 44 hrs

 

POVJETARAC MOGA ANĐELA

Glancah ciple ipred njene kapije, očekujuć da se pojavi, preslatka  anđelika.

U ruci držah još uvijek cureći cvijet lokvanja… da je nasmijanu dočeka.

Neki strah se u meni šepurio, kontrabas mi grudi osvajao… usnama bridio.

Broš u kosi je imala, od mene ga primila… iznenada poljubila ,pod kapijom ulaza.

 

Krenuli smo obalom živahne močvare, brojeći  cvijetove prekrasnih lokvanja.

Granje pucketaše pod našim nogama što ostaše  satrveno zimskim kaznama.

Okićena osmjehom tako vukla me, pokazivala gnijezdo  gdje  laste šuruju.

Zašto rode kasne, i gdje njihov uski krug nogatih prijatelja  skuplja korjenje.

 

Stvari  se odvijale, bez plana dešavale, spontano ispitivali poglede šetnjom nadanja.

Prvi zborovi proljetnjih travki ,brojaše korake, probuđene mladosti u prolazu.

Pupoljci žalosne vrbe jasni znaci proljeća, osjetih miris na njenim usnama… poziva.

Stadoh i bez riječi ona me opila, tišina je svjedok bila …poljubca strasti i dešavanja.

 

Izgovori  prestali, svi  tonovi nestali, tišina cvrkuta močvare  svjedoči, tako je najljepše.

Nismo imali zahtjeve, sve je uzela manija, popadaše sve obrane, na travi ljubav osvanu.

Sve se u klupko savilo, jedna kugla je nastala, životom se šepurila, moja je postala.

A violine sviraše,  ostade naša močvara da svjedoči da moja je postala ljubav neosvojiva.

Cvijet u kosu sa mojih usna  stavila, da je prati povjetarac sjećanja… dugim žudnjama.

 

Sreću je poštar duše prinjeo, pokucao na vrata usana…zakletvu tetovirao

Pa sad srcem vezani  poskakujemo obalom močavare, najavljujemo duše svatove.

Da nas poprati kroz život proljeće, da se nikada zima u naša srce ne dovlači, ljubav zaledi.

Mi smo našu ljubav od Boga naručili, da nas u ovom svijetu sastavi …sa razlogom.

Anđelika  povjetarac  moga  anđela, putuje suzama …radošću na nju da podsjeća.

 

 

27.03.2012

22 i 11 hrs

 

 

 

 

 

NA TVOM DLANU VIDIM SE

Dok gledam ti dlanove , na tvome srcu vidim moje stihove, sidro nasukali.

U tebi sam probudio neljepša jutarnja svitanja, osmjeh iskrenog lutanja.

Sa mnom si otkrila da u tebi još žubori proljeće, već zaboravljeno sjećanje.

Shvatila si, da vrijedna si svakog trena da ti usne potražujem, sladorom obljepljujem.

 

Pažnja kroz strast, to si uvijek snivala, u mojim skutima se žarom zapalila razbudila.

Otopila si tvoga srca i duše robusne snjegove… davno zavučene u smetove bunila.

Sada si u mojim grudima svoje sidro spustila, ne želiš da lađa života se pokrene

Želiš da ljubav slapovima trošimo, lebdeći našim podatnim strujama nemira.

 

Nesvjesni da  nam se dešava ljubav zaljubljenih parova, u svakom danu ga trošimo

Kao da se više nikada neće desiti, ovo razmjenjivanje istine kroz maštanja.

Ne otvorajmo oči… da maštanje nebi izlapilo, prelijepa istina da nestane… pa  zaboli.

Neka  trenutci suludog maštanja makar u sekundama, putuju grotlima nemira.

 

Prekrasno je kad se otvore koferi nakrcani duševnog bunila, što ljubav pokorava.

Nadanje je predivno maštanje prikriveno tragovima istine, što čeka buđenje.

U pravo vrijeme na pravom mjestu naše se sklopile kazaljke, planete se složile.

Dolaze plime da nam duše opiju, razbuktaju sve što smo dugo žudili da se ostvari.

 

Krenimo životnim skalama, što vode ka visinama, pronađimo naša sjedala.

Pogledajmo našeg života filmove, postali svjetski hitovi, zbog strastvene ljubavi.

Onda budemo shvatili , možda… da nas je ponovo privezalo naših duša maštanje.

Da smo u prošlim životima najljepše bajke proživjeli, stoljećima tražili.

 

Nastavljam da dušom putujem, jašem robusne stihove dok ih ne ukrotim.

U korice… srcem priklještim , sve na usnama zaustavim , da nikada ne izblijedi.

27.03.2012

12 i 04 hrs

TOČAK ŽIVOTA ME NAGURAVA

 

Prepoznajem … prikrivena si  kroz boje krošanja,uzdahom putuješ.

Podmukla zasjeda, navlakuša iza ugla dolaska kočije…vatrom  sačekuje.

Točak života me do tebe nagurava, da prikočim bez razloga.

Nakon nekog vremena stigne cvijetom poruka, da si za me iznikla.

Da te nježnošću zaljevam, sve tvoje prohtjeve ispunjavam… teško je.

 

U duši se perutale mračne neke perike, u pola riječi sam stajao

Kad bih na tebe pomišljao, razlog si neobjašnjivih proloma.

Znala si da sam sišao sa gordih vrhova, da u meni živi planina.

Trebala si da razumiješ neke moje navike, gorostasnog sirotana.

 

I ako me odgojila planina, moje srce za tvoje je… bašta ne nadoknadiva

Ženo što radiš mi, u nebo si me podigla, sve kanjone strasti uzburkala

napravila dječakom u srcu razigranog, što se ljubavlju upoznava

Dok drugi su samo prolazni listovi , gejša si …krošnja mojih stihova

 

Eto u kakvom sam stanju kada me dojiš očima, ponornico mojih lutanja.

Naravno… razum je najteža zasjeda koja dušu izjeda, gromadama otrova

Hvala ti do neba što si od Boga poslana, da mi vodu na mlinove stihova navodiš.

Pa sam u vrtlogu romantičnih maštanja, što mi nadolaze sa ljubavnih kapija.

 

Kada zavoli vodolija..kamen temeljac je što se u duši saljeva, ne popušta.

A ti zvijezda si …što pokušava zametenih vjetrova svoje tragove sustići,

Teško je iskreno voljeti …jer zna bumerang boljeti, kada se ne vrati.

Lovac sam što lovi, žudi  očima… mrklim noćima, zagubi  ostavljene tragove .

 

Zato jezdimo, potrošimo vrijeme preostalo, u jednu staklenku se sabije.

Život nam postaje , treptaj strastvenog leptira, bez repriza  i prepun dodira.

Nakon naših opijanja, strašću nemirnih požuda, samo će stihovi ostati

Da se po njima ravnaju, da je Eva željela Adama,to je sanjala, pa uzela.

 

27.03.2012

01 i 02 hrs

 

 

 

SRCE OSLUŠKUJEM

Slušaj svoje srce, u glavi odjekuje, uvijek me pratila Božija svjetiljka.

Kad god sam neke momente lomio, u sebi se prebirao , jednostavno odlučio.

Neka snaga je bila uz mene, znao sam točno kuda krenuti, izbjeći zasjede.

Pa je   tako ostalo… još uvijek  prate me, glasovi iz sjene što potiho šapuću.

 

ONA … ćirka  iz prikrajka, svaki  korak promatra, kuda vode moja kretanja.

U svakom momentu osluškuje, što moj glas govori, što u njemu odjekuje.

Dugo se prikrivala, pa se odjednom otkrila, puknula od požude i čekanja.

Sada se više ne prikriva, na prozoru iza saksija promatra pa osmjehuje.

 

Kao… slučajno se tu pronašla , samo da priupita, kako sam… dal imam vremena.

Na sve načine pokušava, u zamke me doziva, privlači  da me doživi…iskoristi.

A ja nekako stalno u žurbi sam, nemam vremena na bacanje, žurba je.

Samo je onako u prolazu osmjehom u očima pozdravim da se ne uvrijedi.

 

A slatka je, svjesna je oblina sa fitnesa, kojim duše očarava izaziva…namjerno.
Al mene je zapikirala, želi me samo skriveno voljeti, nemora me imati.

Samo da pustim je …u dvorište moje duše da uvuče se, to joj je dovoljno.

A onda planira vrijeme će svoje da učini , ona će da me osvoji kad bliže je.

 

To se i desilo, srce mi popustilo, kompase pogubio, ne mogu…ne želim da isplovim

Tako me srce vodilo, kad mi se javila, sve se složilo, u dušu me pustila.

Tu mi je najljepše, ona  me razumije, mada na slamku hrani me… al dosta je.

Sve ono što želim od moje nedodirljive kraljice to opet druge traže u meni.

 

U Srcu mi stanuje, moja je…bar u mojim mislima i meni je tako najbolje.

Nitko je nemože pronaći , ukrasti… iz moje jazbine odvesti, time sahraniti.

Samo sekunda na njenim usnama vrijednija nego sa nekom zlatna  godina.

Z ato srce osluškujem, ono samnom putuje, na prave tragove navodi.

 

Sebe analiziram dal dobre poteze povlačim, život curi mi ,maštom se prelijeva.

A ja zaljubljen ne vidim druge izvore što žele da me napoje, zatruju varkama.

Ona je u meni svoje jezgro privila, pretvorila se u najljepše fatamorgane dešavanja.

Zbog nje život ima smisao ,zbog nje  galaksijom putujem … snovima prikradam

MOŽDA u  stvarnosti  je baš  i pronađem, ako me zvijezde poprate.

 

26.03.2011  U 19 I 01 hrs

 

 

SUNCOKRETA UŽINA

 

Na proplanku čekah suncokreta užinu, da se okrenu, među njima je… sanjiva.

Sunčeve sjene varljive, u cvijetove uskakivale, njene usne dražesne zalijevale.

Pogledaj me bona, tebi me sudba dovela, da pijem sa tvojih cvijetova.

Nasloni na mene se, da ti ojačam stabljiku i korjenje, da zriju zrcalni plodovi.

 

Dok prašnjavim putem žurno purga čarobna kočija, na brijegu iščekujem .

Da mi se njena volja dogodi, samo jednim zrncem osmjeha pozdravi.

Ona je primjer cvijeta što se zbog mene izdvaja, moju ljubav prosijava.

Kao pčelica privučen njenim mirisom polena, ljubav na njene cvijetove polažem.

 

Tako se požuda prepoznala… uvezala, mirisom vjetra prirodna kuhinja proradila.

Jutarnjim bljeskom se pojavljujem, da po cijeli dan na njenim usnama stanujem.

Kišom joj sapirem duše listove, dok misli na mene… tako se ljubav zalijeva.

Ljubavni tragovi postaju znakovi za sve ostale na čekanju, da ljubav pronađu.

 

Mene je sreća poslužila, nakon dužeg čekanja ona se ukazala, pamet zamutila.

Sada lako je, na mojim grudima ona putuje, svjetlo moga života je postala.

U džepu njenih listova stanujem, snagu joj dopunjujem da izdrži udare vjetrova.

Jer naše vrijeme dolazi, kad sazriju sjemenke, zajedno otvaramo kapije

Da se naša ljubav razlije , sva sreća svijeta je učvsti, pa jezdimo u ljubavi.

 

Od tada su nestali molovi iz mojih životnih stihova, karma sreće uselila.

Pa se svakom danu radujem, suncokrete u zvijezde podižem, to je sudbina.

Isplatilo se čekanju  u aleji ljubavnih  cvijetova, jer me prepoznala

Pa smo sada vezani, jedna smo postali stabljika, da druge podsjeća.

Da ljubav isplati čekati, danima nad njom suzama zalijevati… jer voli se.

 

26.03.2012

20 i 18 hrs

 

 

 

 

OTIŠLA JE

Otišla je, ne… iz našeg legla dodira je pobjegla… što na nju podsjeća.

Svaki čošak dio njene duše oslikava, u paučini je svila njenih dodira.

A suze…  sve… po njoj se nazivaju, gdje kapnu, izgoreni  tragovi ostaju.

Boli… najbolnije, otrovne strele, sve probijaju, ništa živo ne ostaje.

 

Zar je moguće, da tako je tragična, njena poruka, duboka okolo  odzvanja.

Hodam , zombi sam postao, blijedo ispijeno tijelo putuje… bez naznake.

A volio sam je, znam …sve je uradila iz ljubavi, da na miru sve se posloži.

A  presebičan sam da bez nje utopljen ostajem, prebirem stare stihove.

 

I dok slušam u suzama, Whan a Man loves a women, ona je u grudima

Neda mi da se okrenem, da je iz glave izbacim, teško je , da baš teško je.

Kada se u jutro probudim njena poruka nedostaje, njen smajlić da poručuje.

Da javi se… u svakom trenu doputuje mislima me dohvati, nasmiješen carujem.

 

AL zar to nije moglo da potraje, kad ljubav u oba srca je savilo korjenje

Izrastali  najljepši plodovi, kao grozdovi  što život u život  ulijevaju.

Tek je jučer otišla , a već je prazina u grudima , odvaljuje gromade sjećanja.

Fali mi, prokleto fali mi, al ona rekla bi..ma ne to ti umišljaš, ja sam ti prolazna.

 

Budeš ti drugu mlađu  našao, često je govorila, ipak sam starija od tvojih kriterija.

Al ona je imala sve adute u grudima, osmjehu, znala je sve moje poglede bez čitanja.

Kužila je svaku ranicu , osjećala mislima dal patim il tugujem i zato je jedinstvena.

Neka mi bude snaga u grudima, osmjeh na licu da vrati se kao da je ostala.

 

A noć… je bila  grozna, pregršt užasnih lomova nosih na grudima, sablasnih jecaja.

Ustajah,  znojem zavaljan…nesvjestan da je odjezdila… u nepovrat brane zatvorila.

Šetam , ispred prolijeću svjetiljke, probudim se u drugom kraju grada… tugujem.

Moram , moram preko svih balvana preskočiti, svoje srce smiriti, al će boljeti.

 

A još više boli me jer znam da i ona pati zbog odlaska ,al je najbolja odluka

Jača je od mene, potegla je bolne rezove, u mrak se ponovo vratila u suzama.

Nek se javi po nekad , samo da čujem  te usne  što grickaju, kad su ljute zvocaju.

Bit će mi lakše da znam da me nije izbrisala, kao što ona živi u mojim grudima.

24.03.2012       21 i 24 hrs

http://youtu.be/irjEMXuzF2A

 

A VOLIO SAM JE…

Kao jučer se desilo slučajno upoznavanje, kraj police je stajala.

U njenim očima bezbroj poruka,  čekalo da se salije… njemu u naručje.

Prikriveno je  promatrao,  preplanula lica… princeza…odabire ljetne  majice,  .

Na lijevom uhu, čarobna minđuša… još uvijek na nju podsjeća… iz prikrajka.

Postala je najslađe sjećanje, što  tutnja kroz pamćenje, na ljeto podsjeća.

Simpatija rovari …u  trenu preuzme panika, slatkih igrica taktika.

Gitaru je svirao, takvog ga upoznala, prišla kradom… prisluškivala.

Prve note njenim prstima je svirao, dok je strasno ljubio.

Na vrelom pjesku strasti i  dešavanja, prvi poljubac poklonila

Od tada…  zasjela na posebno mjesto u romantičnim strofama

Plavi kostim , sjećanje vrti  u mislima, zbog stotinu razloga.

Putovanje kroz maštanje, rađalo prekrasne stihove da  ne zaborave.

U sred luke  se ljubili, strastveno  predali, svjedočili brodovi

Sirenama odzvanjali… njihova ljubav  da  ne izblijedi …zaboravi.

Jer on kada voli ženu, onda je otkačen… ne priznaje nikakva pravila

Samo želi je za sebe, da ljubav joj dokaže, da se nikad ne odvoje.

Kad misliš da imaš i voliš je, da tvoja je, u vjetru ona nestane prugama snjegova.

Samo je glavu okrenula, osmjeh poslala i nestala iz svih nestvarnih maštanja.

Razlog su …nema razloga… strah da ne zavoli ,da se ne otvori u grudima planina.

Ispraćaj pogledom broda kojim odlazi, suzama gravira duboke tragove.

Ljetno vrelo druženje, ljubav bila iskrena, putujuć  na  njihovim lađama.

Teško, jako teško je u luci sam ostati, dok vjetrovi mirisom podsjećaju.

Ljubav postojala, voljena, iskrena …nije bila suđena da opstane, vječno putuje.

A  on sada…  slomljen je , plače u grudima, jeca rijekama bez dodira.

Opeklina  simpatije.. fleka duboko u grudima, vrijeme… bolom  obilježava.

Bila je oličje najljepših događanja, savršenstvo priča i stihova pjesnika.

A tako se voljeli… baš u svemu slagali, kroz maštanje najljepše snove ispunjavali

Uživali bez konkretnog dodira, dijelila ih suština od maštanja

Rana je ostala, da ga podjseća kad god ugleda, njen osmjeh u cvijetanju pupova.

Suze , gorke suze plivaju, izvor tužnih stihova , otima …ona se bojala.

Da svu ljubav prigrabi što se zarazno raširila van pameti izbacivala.

Na vrijeme se povukla, nestala , plašljiva, ljubomorna zbog mogućeg gubljenja

Da ga druge ne zatruju, na svoje obale nasukaju,e tu bol poraza nemože podnijeti.

Bila je sebična, zbog prevelike ljubavi, borac je… nevoli poraze što nadolaze.

Ljubav nikada ne očekuj, pusti je neka se dogodi… sve ima razloge

ona najmanje boli i najljepše se dešava kada je u srcu mećava.

 

24.03.2012

13 i 13 hrs

U ĆOŠKU ČEKANJA.

Onako krišom prošarah slatkim  tajnama pa ukradoh pregršt riječi

da putuju kroz moje stihove, ne želeći nikoga da uvrijede.

Zašto moram da prestanem da volim te, kada si svo moje buđenje,

kada si žubor u grudima…kula mojih stihova, kako da te zaboravim.

 

Dok drugima kratko odgovoram… nedam da me imaju, zasljepljuju.

Zaključavam duševne kapije da se ne provale, pa otkriju  slabosti.

Što sve moram da pregorim da te uvjeri, da zbog tebe smisao postoji

Draga  prijateljica…dugim noćima  ljubavnica kroz stihove postaješ,

 

Ukini zabrane, dozvoli mi da po nekad gledam kroz tvoje prozore.

Na svoj način prikriveno te prisvajam , ničiju teritoriju ne ugrožavam,

Sebična sam luda maštanja, što sitnim mrvicama nježnosti zadovoljava.

Činiš me posebnim… u trenu strast ka tebi usmjerim, mada daleko si.

 

U sekundi… ljubav postaje patnja, suludi bijes, zrno zavisti  dirigira.

Dok gledam te… paučina na mojim usnama, porciju čekanja nastavlja.

Nesvjesno životnu snagu  razbuktavaš…tisuće i tisuće osjećaja poklanjaš.

Kristalna kugla si, svjetluckaš skriveno  mislima, mašta si nedodirljiva.

 

Krišom  postajem sebičan, želim da te pokorim, dušom da vladam ti…

No Iskrena  ljubav ne pokorava, ne pravi ratove, ona prašta oslobađa otrove.

Sve razloge razumije, organski produkt je, melem na rani što iscjeljuje.

Kada ludo zavoliš tada boluješ, svojim mislima kompase pretražuješ

 

U trenutcima bukne plakanje od sreće što imaš je, pored tebe stanuje.

Ona preuzima svo značenje, probleme rastjera, opijenost mislima.

Više puta smo u zabludi, nesvjesni koliko nam ONA život određuje.

Sa lanca pusti me, ispred praga ću da sačekujem, snove da čuvam ti.

 

Na svaki tvoj treptaj skakat ću, biti žrtveno janje tvojih potreba.

Moliti Boga da me ne ostaviš, da me prihvatiš kao kućnog prosjaka

Što moli na kapljice tvoga davanja, mrvičak gukanja u ćošku čekanja.

22.03.2012

12 i 01 hrs

 

 

VRIJEDILO JE MAŠTANJE

Dal je sve puko maštanje, prikradanje  u područje zabrane, izazivanje sudbine… bez potrebe.

Uzburkano komešanje, raspši zarazu u podmuklo tepanje, pod kožu neprimjetno zavlačenje.

Ispod divljeg kestena, buknula  ljubavna  ponuda, rukavice u lice bačene, izazovi putuju.

A sada… neka se dnevni red dogovori, na čijem terenu se ljubav dešava… prijetnja ostvariva.

 

Kada duša zavoli, tijelo… sve tajne otkriva , pravu strast pokazuje, ne zaustavljivo putuje.

Mada se nikad nisu vidjeli, rukom dodirnuli a kamo li usne spojili, vatra sikće u grudima.

Preopasne  ponude, što na pločnik obaraju sve znakove, krše sve moralne ograde.

U njima  lavina, uzrok svih događanja, porušila sve police , mećava grudima ne jenjava.

 

Od kuda dolaze prikriveni žigovi,  preljub maštanjem navode, kao bez pameti putuju.

Tabui nestaju kao magla jutarnja, oko srca ledena  a u trenutka para… vreline u grudima

Svi se ruše zidovi, na jastuku se priča prebacuje, trag na  usnama bez  teksta ostavlja.

Vrijedilo je u rizik krenuti, na njenim grudima strast doživjeti, ipak je ona posebna.

 

Sočnim usnama požuda putuje, crvenog grejpa ona je jazbina, u čistu krv se pretvara.

Neka podla ovisnost ih uvezala, žena zavoljela , urezuje se u grudima… jer želi ga.

Slične su im jazbine, tamo planove smišljaju, sebe ne prepoznaju, al  ne popuštaju.

Žele da se predaju, ljubav  iz prikrajka da caruje,a posljedice …valjda neće nastati.

Zato postoje rizici, jer slatki su i puno na kratko donose, što dugo grudima žigoše.

 

Pamet  kad poludi  lako žrtve pronalazi, na grijehove ih navodi , a baš to se dešava.

Ludnica između skrivenih polova, maštaju neostvarljivo događanje… srce im luduje.

Igra se naručuje, u sitne sate ih zavlači, da dugo spremaju slatko kovanje planova.

Da ih napokon sastavi, na livadi nježnosti položi , da vole se… do zore… u svitanje.

 

Vrijedilo je, svaki trenutak putovati, igru preživjeti ,pa makar kratko tajala, lažima.

Upoznaše svoje nepoznate požude, što su čuvali pa se eto neplanirano dogodi.

A strast … dugo u grudima će izgarati, podsjećati na trenutke iskrenog davanja.

Tu ne postoji logika, ni moral , ni etika, jednostavno… preljuba se dogodila i tako je.

U srcu ostat će… MOŽDA kajanje, al to ih ne brine,  dio mašte je nepredvidljive.

 

21.03.2012

14 i 14 hrs

 

 

IŠČEKUJEM….

 

Od dijetinjstva ljubav smo tajili, veza nas je neka spajala, nemirom ispunjavala.

No i pored skrivene ljubavi jedno drugom smo u grudi uskakali… rane nanosili

Da bi nešto dokazali, jači pobjedili… ljubavlju duboko zarivenoj u venama.

Svađa je bila dio naših požuda, ljubomore, ljutnje, inata i ljubavnih maštanja.

 

Jedno drugom smo inat tjerali, namjerno svađu izazivali, da suze se pokrenu.

Sutra dan  sa drugim pokazivali, bez razloga gorku ljubomoru budili, srca prelamali.

A u stvari, sve ljubav je  izazivala, što je kuhala u nama  da bi nas testirala.

Dali smo jedno za drugo stvoreni, da se vežemo za duge godine ljubavi.

 

Tako mi je mladost u trenu protutnjala, sve dan za danom , sva događanja.

Odjednom otvaram oči, čekam na postolju, nije mi jasna misija koja se događa.

Oko mene snoplje nepoznatih likova, neki pjevaju , neki se došaptavaju

A ja… pokušavam iz mašte da izađem, nesvjesno budim se, začuđen što se dešava.

 

Pred kapelom iščekujem kočiju, ne smijem princezu vidjeti …u očima otkriti.

Dal spremna je, samnom u budućnost da putuje , zajedno otkrivamo svijetove.

Trema  je neka u meni, olovnim nogama … sumnje rovare,  dok čekam je.

A vječnost se neka odužila, strahovi moga kajanja …užasna nervoza razuzima.

 

Zadnji rok se primiče, posljednji trenutci odlaze, njenu odluku očekujem.

Dobro razmisli, nemoj se kasnije razočarati, pa neke razloge tražiti.

Samo u oči gledaj me… ne glumi, pusti srce nek otkrije ,dal mrvu još voliš me.

Preokret se poslije nemože desiti, jer će sve potonuti, lažnu nadu ne nudi mi…

 

Ušima odzvanja , štikla njenog koraka, ne smijem se niti okrenuti, zraknuti.

Pokraj mene je… na koljena se spustila, zarom preko glave prekrivena.

Osjećam…razuzima… poznati miris njenog tijela, usana, samo je pogled bacila.

Tišina, tišina me ubijala…što je odlučila, vsa ljubav na kocki je visjela.

 

Makar to bile i teške riječi, sve ću shvatiti, svaku njenu  suzu razumjeti.

Al ovaj moment želim da kaže mi, dal me može voljeti , za sebe prisvojiti.

Sve ću razumjeti, što ima i što ne postoji, ako lakše je… suzama neka govori.

U njenim očima otkrit ću sve bolove, što nedaju da imam je samo za sebe.

 

Tu… pred oltarom, klečim… iščekujem odluku, dal je sve zaboravila, meni oprostila.

Slabost se u meni dogodila, ne mogu sebe razumjeti i nikada oprostiti, onu prevaru.

Bila je samo trenutak moje slabosti, na tanak led me navela, pamet zamutila.

Neka to sve u prašini nestane, izbrišimo sva ružna sjećanja, vratimo naša proljeća.

 

Toliko suza sam prolio, gušio svojim lažima jer to nisi niti trenutak zaslužila.

Molim te… oprosti mi, vrati me opet u tvoju krletku, za tebe ću samo pjevat.

I nikada više obećajem, neću srce ti povrijediti, oprosti , iz duše kajem se.

Izbrišimo sa srca sve teške prašine, na lica osmjeh vratimo, probudimo proljeće.

 

20.03.2012

20 i 51 hrs

 

 

 

 

PAMET MI ZAMUTILA

Da… i kada šutim razumije me, kada od sreće cvijetam i kada me tuga obara.

Moja Ljubav razumije GORKE riječi što iskaču brzinom udara, pa vrijeđaju.

Moja ljubav kao nestvaran san, što se mišlju migolji i čaprkajući grudobran.

Ona je najpriječa, ona… bez ikakve mane , požudom jedva u galaksiju stane.

 

Ona je trčanje u naručje, ona je svitanje, ona je stepenicama preskakanje.

Ona je zvijezda … mjesečinom prikrivena, zamagljena vjetrovima juga i sjevera .

Sa njom su čarobne riječi… makar ih šalje pismima dugim, ona doboš bubnjara.

Na prozoru duše, čekam je… opet da naiđe mišlju stihova mojih… zaluđenih.

 

Ljubav…pletenica dahom duše prepletena, što vjetrom žudnje  kroz proljeća cvijeta.

I kad je kiša, ona se smije i kad je tuga u grudima čuva, svrati da otjera… obriše suze.

Ona je uvijek besplatan savjet, čašicom stiha osvaja dušu, valjanjem osmjeha duha.

Neprestano , moja  je sjena, prikrivena u duši , nepokolebljiva vječna uspomena.

 

Mjesečina je, kojoj se nadam u snove kad me povuče, iz grudi se izvlači.

Pa su snovi sekunde u zraku, premalo vremena za pregršt  divljenja.

Pratim je … KOMETA JE, što bez daha ostavlja, u srcu pregrijava.

Trenom svlada, oduzme sve moje tragove, opijenog me iskušava.

 

Ona… kada je u grudima , ne bojim se padova, tope se  ponori strahova,

Slatko je svitanje, bez obzira u kojem stanju se privlači …snovima dovlači.

Kroz oblake, u suzama, kao ledenica na krovu  što me osmjehujem proziva.

Ona je vrabac u rukama, što kljuca grudima… stihove romantike priziva.

 

E to je ONA, moja ljubav što sa razlogom putuje, obnavlja tragove usana.

Zbog njene kose što je vjetrovima slagana, u pletenicu se zgušćala.

A ja… željan je čekajuć noćima…žari me , samnom se poigrava, u glavi prevrtljiva.

Spušta se ulicima maštanja, u razne serenade pretvara, meni ugađa

 

To je ljubav moja…nepredvidljiva, maštovita  jedinstvena …samo moja.

Njene kose, crne duge , mojom dušom šapuću, sve rane zacijeljuju.

Sudbina je presudila, pa me upoznala, kroz dimnjak duše mi se uglavila.

Svaki tren pamet mi zamuti, kvrge na srcu razljuti, a ja ne popuštam.

 

U svakom kolu prva je… skakuće na prstima, da me ugleda, osmjehom podari

Pa mahnem joj , smeđa , ne tamno smeđa vjetrom zametena griva se šepuri.

Čeka moje prste da raspliću, svakom čupreku posebnu krišku ljubavi da podarim.

A mlada je, razigrana, tek u pupoljak  kanjona života uplovila, pa pratim je.

 

19.03.2012

21 I 33 hrs

 

 

 

 

 

 

 

 

KAMENA STAZA

Sjetim se , često sjetim se kamene staze… ulazu našim maštama.

Kretašmo se , nasmijani …držeći za ruke, sa sjajem u očima.

Kamenjar okolo načičkan masivnim kaktusima, bogatih cvijetova

Dok je miris  rogača opijao svojim dodirima sladora, bez prekida.

 

Uživali smo kamenim šetnjama …u nedogled, nevidljiva sreća vedrila  u nama.

Miris cvijetova izniklih kroz pore kamena , prekrasan pejzaž prema marinama.

U jednom kamenu vodeno ogledalo,  osmjehe smo nudili, face umivali.

Jedno drugom se rugali…od radosti ljubili , ludovali… vodicom prskali.

 

Iz jednog kamena izronila cijela hrpa procvijetalog ranjenika, trave brodova.

Latice… jedna preko druge se privile, kao da šapću… vjeruj u mene… bez dodira.

Šetnja bez prestanka… božija glazba nas pratila, sve odobravala, nadahnjivala.

A mi, presretni jedno drugom se nudili, kao prvi  a  možda posljednji doživljaj.

 

Kroz svu tu igru sreće i dodira, zaljubljenih vragolija, bubnjevi u srcima.

Rado sjećam se svih prekrasnih cvjetova što nam dobrodošlicu pružaše

Put nam pokazivaše , do ONE stare masline, gdje si me upoznala.

Prvi put svoje ime izustila, škrto nasmijala, plašeć se mojih reakcija.

 

A tako preslatka bila si, sa kikicama preko ramena, crnog nezaboravnog uvojka.

Mogao sam zatvorenih očiju te prepoznati, mirisom …dodirom tvojih usana.

Znao sam svaku rupicu na tvome obrazu, svaki ben pokraj nosića…ludnica.

Kako je čovjek presretan..kada voli, dovlači svaku mrvicu sjećanja, da ne izblijedi.

 

A onda…kroz snove jedno drugom se šuljali, vezanih ruku kroz kamene ulice tračali.

Dubokim pustim noćima dok su svi spavali, u šetnji  ludovali prekrcanim osjmesima.

A pred jutro bi zaspali, zagrljeni najslađim maštanjem, opijeni sokovima proljeća

Da bi se vratili u sivila stvarnosti, još uvijek nesvjesi, da smo se opet krišom spojili.

 

Da… biti zaljubljen je božija nagrada, ostati na zemlji dok srce podrhtava

Razvaljuje sve pore, izlaze hukom valova svi maštarski porivi i požuda.

Svakim trenutkom vidiš je u mislima, čekaš da pozove te, da javiš se.

A onda trkom do najbližeg sanduka pošalješ pismo pretrpano ljubavnih tragova.

 

Pa svakim danom očekuješ  da stigne odgovor, da budeš njen istog momenta.

Da je nikada više iz ruku ne ostavljaš, nudeći najslađe srca slatke ponude.

 

18.03.2012

10 i 27 hrs

 

 

KORAČAJU ZABLUDE U BRLOGU PREVARA

Mili veza, mjesečinom začinjenih tragova, šumi omamljena zovom brloga.

Paučinom prikrivena, da se tragovi ne uzbude, na svjetlosti razljute pa izlete.

Pa otkriju preljube kretanja do naše kolibe.. da bi smo žarili duše podrume.

Satkana maštama, prelivena hrpom požude stihova, daljinom čekanja.

Neka nas povedu bubnjevi nemira u grudima… zarobljenih zovom maštanja

Nek se nasukaju grebenima žudećih trokuta, žarkom željom iz prikrajka.

Tinja zrno, koračaju zablude, žar borbe se razlijeva, svaka misao sve vrelija.

Zarobljeni u klopku svjesno se hvatali, opijeni gorčinom čemera preljuba.

I onda… kad pamet je nestala, igra strasti se pokazala, na zemlju varnice sijevale.

Nestale su sve granice , isključene kočnice, otvoreni svi prozori kad se zavoli.

Otkrivaju se zaboravljene strasti ,mladosti su simbolika…purgaju našim srcima.

Želje se u jedno pretvore, zarobljena čula svih maštanja obuzmu, lebdimo…

Nakon toga nema kajanja, sve je dio dešavanja… sudbina je tako odradila.

Isplivaju  dokazi…sve što dugo smo sanjali, potajno žudili, sada nas  opilo.

Samo sreća je na usnama… sjajem očima prelistave ostatke na usnama.

Što duže treba da ostanu slatki tragovi, da nas ponovo u tu zbrku ludila povrate

Pa se sjećamo nesmotrenog  preklapanja, u brlogu kolibe naših prevara.

Otela se pamet u grudima izazvala ratove, jedno je da ode a drugo da ostane.

Možda će da ispliva neka nova čarolija, što se nigdje nikad nije niti vidjela.

Presretan sam što si se dogodila, makar kratko…al u mašti si  si neodoljiva.

Nakon toga postaješ zarobljena ladica , tamo skrivam albume maštarskih dodira

Pod ključem srca ću je čuvati, dušom po nekad u nju zaroniti, malo opiti.

A onda presretan skakutati, pa makar me čudno gledali, ne razumjeli.

Al tajna u grudima je najslađa nagrada, svakodnevno tvojim mirisom podsjeća.

Koračajmo sitnim korakom dok su nam tijela spojena, vatra ih razuzima

Kovrdžave misli razbacuju nas prostranstvima zaluđenih tikvama požuda.

Priznala je, napokon…nakon dugih čekanja, VOLI ME …šapće usnama.

Koja Božija bašta pred mojim usnama, istina NAPOKON dobila značenje.

Onako kao krpu me sinoć pred vrata izbacila …KAO ISTROŠENI OGRIZAK, zgazila

Zatvorila sve prilaze svojim dvorima, katancima strasti u grudima priklještila.

I sada, ranjen, na palubi NAPUŠETENIH putnika, u koferu držim ostatke sjećanja.

Čime sam  zaslužio da me ISTJERA… plaši se da sve ne postane ISTINA

RANJIVA.

Zašto, zašto ljudi kada se zavole, iz ljubavi u sekundi u svađu uplove bez razloga.

Na svaku riječ izrečenu šalama…reže zubima, umjesto da vole se…to iziskuje sudbina.

Nakon VOLIM TE … dočeka me ŠAMARČINA, ne shvaćajući da se to meni događa.

Valjda tako treba da se dogodi… da čovjek dođe pameti… voljeti je rizična kategorija,

a još kada to ….iskreno …kroz suze priznaješ onda si gotov… imaju te u šakama.

Sve dok se ne probudiš pa list okreneš i postaneš hladna okrutna stijena

od koje se sve kiše i snjegovi sapiru al je u srce ne dodiruju.

17.03.2012

18 i 07 hrs

DAL SAM SPOREDNA ULOGA

Uzrok si suludih nadanja, preslatko vrpoljiš se snovima, bez dodira

Možda lažna prevrtljiva simpatija, SRCEM se poigrava, izaziva.

No moja tajna ljubav čista je , nevinih projekcija mašta je ranjiva.

No iskreno blista, u svakom uglu knjiga i romana putuje, dokazuje.

U meni laži ne stanuju, razmjenjujem iskreno maštanje u nedogled.

Na momente sumnjaš u ljubav što srcima razlijeva tragove, poigrava.

Da li je važnije moje iskreno jadanje, puštanje suza kad je najteže

ili drugih prevrtljivo laganje, što na pogled je bezbolno i sjajnije.

A VOLIM TE, još od prvih naših tragova, u parku smetova snjegova.

Od tada ti poklanjam stihove, u snove ti dolazim da budim te.

A ti… još uvijek ne priznaješ, da postoje ljubavi tragovi u meni.

Da praznina je kada te ne čujem , dobijem poruku bez jezika.

Mojom dušom stalno putuješ, žuboriš satima… nevidljivim sekundama

No uvijek… sumnja je u mene, zato što iskreno pokazujem tragove

Da slab sam na sve tvoje pozive, ljutnju, kada zatvaraš prozore.

Pa se pitam dal je pametno otkriti sve karte slabosti da se ne iskoristi.

Pa posrćem u svojim mislima, plašim se tvojih bolnih reakcija.

Dal samo gluma je sa tvoje strane obale, da sam samo sporedna uloga.

Da me ostaviš , da cmizdrim zaljubljen  sa dubokim rezom u grudima

Ne shvatajući da me nisi voljela il perfidno, možda podlo dobro glumila.

Al onda osjećam jednostavno svu tvoju ljubav osjećam , izbija grudima.

Vidim suze u tvojim očima, duboko prikrivene, razlog su zbog mene.

A ne želim da rane si nosimo u grudima, da razgovor okrene u svađanje.

Samo želim da volim te, iskreno tajno, makar samo kroz maštanje.

Barem na trenutak u snove privuci se i to mi je savim dovoljno.

Budi mi samo puko maštanje, nasmij se kad mojom dušom prolaziš

Tako ću te prikriveno voljeti , samo ćeš u mojim stihovima živjeti

A stvarnost neka ostane okrutna, bez nas i naših strastvenih požuda.

15.03.2012

18 i 55 hrs

 

KAP NA PRESAHNULIM USNAMA

Samo treptaj nestala si sa obzorja maštanja, razvaljuje panika.

Kao dijete u meni tražio bih sve u suzama, da shvatiš moje potrebe.

Pokretom mimike i moleći rukama, tražio bih svoje obroke.

Daj okreni se, sjaj u očima kroz osmjeh pošalji mi, u zagrljaj primi me.

Samoća, hladna, okrutna… srcem vrata zatvara, a tebe… ni na pomolu.

Pre dugo si nestala iz mojih stihova, blijediš poput jesenjih listova.

Tako nedostaješ, u krilo stihova da sjednem te, osmjehom doživim.

Dodiri tvojih usana, posebna priča je kemijskih spojeva, u grudima.

Trebam te, bez tebe su neki krateri u meni klupko savili, guše me.

Samo paničim, upoznajem čudne strahove, ka tebi tunele prolazim.

Tvoja slika smiruje, mada daleko je, al traješ u ranjenim grudima.

Kako to priznati, kako priznati muške slabosti, tebi se prepustiti i uživati.

Kad bi drugi saznali kakvu ljubav smo razvili , zavidjeli bi, pa sanjali.

Naša veza bi primjer postala, na daljinu pražnjenje prikrivenih poriva.

Možda bi nas kopirali, Brend u svijetu bi postali, predobri frendovi.

Samo mašta, divna mašta nam dozvolila, da si u krila sjednemo.

Pa se volimo , bez i mrve dodira, požuda guguče srcima maštanja.

SUDBINA je naše putove spojila, preko rijeke i ljubavnih izvora.

Iskricu simpatije kroz dimnjak sreće  nam začarano ubacila.

Vatra je tinjala u našim dubinama, vulkane pripremala da jave se.

A lave moramo   da skrijemo, ako provale, pustoš možda nastane.

Dal smo krivim putom se uputili, ljubav na pogrešan mlin možda naveli.

Jer iz naše farse od ljubavi samo mašta izvlači najviše koristi

Izranjaju stihovi kao korovi ne zaustavljivi, al slatki… za dušu melemi

Dok naša srca pate se, među galaktički pokušavaju pronaći, pa spojiti.

Drugi to teško mogu razumijeti, tek kad se zatruju, tada će luditi.

Jer jako teško je… na daljinu maštati, strastveno željeti i ljubiti.

Trenom oblacima putuješ, prekrasno, sve je po taman u srcima.

Pa se probudiš, rosa na grudima, kapljica  što mirisom na nekoga podsjeća.

No bojim se mača sa dvije oštice, što više se otkrivam, slabiji postajem.

Upoznaješ sve moje tajne,  upravljaš mojim mislima, hvata me panika.

Bez tebe sam kao cvijet bez saksije, vene i guši se , patnjom putuje.

Kap vode si na presahnulim usnama, što čudom sve oživljava.

U dragim očima toliko divnih sjećanja na LJUBAV podsjeća…poziva.

Najdraže si događanje, makar pričama i kroz stihove, al imam te.

Kad te pramen preko očiju nervira, nagrizaš usne dok razgovaraš.

Sve volim kod tebe, slab sam na tvoje pozive, makar laži su, al rovare.

Nemoj me napuštati, putuj  barem mislima, valjaj se po snovima.

Bar tako ću da uživam, skromno se prisjećam… slatkih VRELIH usana.

Zagrljaj  tvoje duše dok spavaš mi na grudima, sigurnost osjećaš.

Tako će opstati magična, skrivena… daleka simpatija, što hrani se u nama.

A PLAVA KOŠULJA NA MENI OSTALA, HVALA TI

14.03.2012

04 I 24 hrs

KOLAČIĆ MOJIH MAŠTANJA

Kolačić si mojih maštanja, recept svih romantičnih stihova.

Kada me sjediniš na vrhu sa višnjama, pa osmjehom zasladiš.

Postajem rob u mislima i snovima, dahom prosljeđenih poruka.

Šlag si na žednim usnama, završna faza strastvenih požuda.

Osjetiš u svakom trenu koliko značiš mi, daljinom putuješ.

Kada me uhvati apatija, u trenu me osjetiš, na rame ruku položiš.

Kao da smo jednojajčani, blizanci dušom vezani, nerazdvojivi…

Katanac i ključ smo maštanja, otkrivanje veze spriječava… zaključava.

U svakom trenu smo vezani, iste nas želje valjaju, snovima posjećuju.

Hodamo istim parkovima sjećanja, čekamo kraj izvora dolazak proljeća.

U svakom plesu nerazdvojivi smo parovi, tijelo uz tijelo se došaptava.

Osjećamo frekvenciju duha u nama, neraskidiva strast se doživljava.

Češljamo obrve poljubcima maštanja, putujuć obroncima zagriženih usana.

Najslađe kolače vočnih dodira spravljamo skrivenim tajgama tekstova.

Lepršamo na krilima leptira, stopljeni duginim bojama vjetrova.

Hvala ti što rad imaš me, makar i samo kroz recepte, pa nek putujem.

Kroz recepte najslađih dodira Igra se odvija, skrivena čarobna kuhinja

Dijelovi smo tajnovitih ljubavnih otrovnih začina, ponor maštarskih dodira.

Bez nas kolači ne mogu da se priprave, med i orasi  u grudima BUNE SE.

Samo moment čekaju da se sastave… žarište okusa probude, strasti zapale.

A onda najslađi preuzmu nas rastvori, krv provrije u nama… šlag se zarije

Pa lebdimo na zemlji i u mislima nesvjesni što nam se događa, al lijepo je.

Onda se lagano u dušu zavučemo pa dugo valjamo slatka sjećanja

Da nas u momentima podsjeća kad bili smo slatka jedinka, ljubavnog recepta.

10.03.2012

18 i 28 hrs

SUDBINA IZ PRIKRAJKA

Sudbina … u dugim rukavima skrivena, porukama sačekuje

Na uglu iz prikrajka signale postavlja, poručuje, upozorava tajnama

A mi… slijepi pored očiju tutnjamo za nebitnim prolaznostima  mrakova.

U glasu čovjeka jako puno istine se napuči, što poručuje… upozorava.

 

Na životnom šahovskom polju vučemo poteze bez vraćanja

Možda , al rijetko u životu nema repriznih predstava.

Mene je zapala kraljica za koju nemam poteza, zamagljeni tragovi

Pa gubim se, njenim dvorima pokleknem, ulovljen na njenim zamkama.

 

Kada se dvije polovice približe, nakon možda stoljeća lutanja

Poveže ih sudbina, što je iza ugla sve karike  privezala

Prošlost je tema naših nasukanih susreta bez povezanih tragova

U sadašnjosti otkrivamo svoje pohotne požude da ne izlude

A budućnost je lava što huklja dubinama, i čeka do poziva.

 

Ne mogu ti zahvaliti za podjeljene momente tepanja, po nekad zračak usana

Samo gledanje tvojih pokreta kako smiješ se u suzama, dok želiš me

U meni je prevratalo sve zidine, davalo snagu da vodim te kroz stihove.

Sve je dio naše sudbine, sve je dio starih zapisa u našim srcima.

 

Zato je svjetlosni osmjeh u očima… u njima je istina za nas pričana.

Zahvaljujem sudbini što me opet u ovom životu tebi približila

Dovela pred prag tvojih stopala, da osjetim i napijem tvojih usana

Ljubim te u snovima, da te ne napuste dobri vjetrovi kroz lutanja.

 

09.03.2012

21 i 22 hrs

 

 

 

 

PUTUJEM KISTOM NJENOG MAŠTANJA

PUTUJEM KISTOM NJENOG MAŠTANJA

Ušla je u moj svijet  kistom njenog maštanja, na zidu slike gravirala.

Da me uvijek na nju podsjeća kad odseli na trenutak  iz mojih stihova.

Eto vidiš… kada duša posije cvijeće maštanja…osvane slika il stihovi lutanja.

Pa se uspomene u trajnu vrijednost pretvori, što godinama podsjeća.

 

Ona je leptir u slikama, labudica na mojim grudima, što priziva

Umiljava se nježnim mislima dodira, dok perje leprša  ravnicama.

U njenim očima Lampion svijetiljka, sve pomrčine razara, rastjera.

A meni , meni je dar na grudima, ljubičica što proljeće je probudila

 

Flauta je na mojim usnama što kroz  stihove iz grudi odzvanja

Pupoljak je na usnama… kroz poljsko cvijeće se odražava.

U gajdama njena duša stanuje, svo tijelo utrne kada se pročuje.

Duša je… vjetrometina prekrasnih želja, požudom nakrcana.

 

Paleta je mojih stihova, ubacuje kolore unutarnjih dešavanja.

Pokreće… sve moje slapove, provlači kroz maštanja kistove.

Unosi život i radost sjenama,  u svakoj slici putuje slikama.

Putujem krakovima njenih kistova… zadojen  njedrima željnih dodira

 

Hvala ti što divne stvari samnom podijeliš , u dušu kroz slike zavlačiš

Po tko zna koji put u meni probudiš, životnu radost  raspršiš… pa se šepuri

Kroz stihove ubirem plodove najljepših životnih maštanja…stremljenja

Voljeti ženu što svoje tajne ti poklanja, u očima beskraja putuje.

 

Naše mrvice tepanja prekrasno ušunjali u stihove, da kroz slike putuju.

Rosa sam na tvojim slikama što cvijeće ljubavi natapa, da se podigne.

Da prolaznike podsjeća… da u tvom cvijeću raste ljubav prikrivena

Što se na krilu želja razvila jedna maštarska knjiga slikovnih dodira.

 

Iskreni zagrljaj mislima prijatelja putuje … mašta im duše preuzima

nošen vjetrovima sreće bez dodira… prenosi draži prikrivene.

Umjetnica što svakodnevno visi na mojim usnama, stihove dovlači

A ja …po nekad izronim na slikama…maštom savršenih prevara.

07.03.2012

12 i 25 hrs

Toni Ljubisa Bozic

MOJA VLADARICA

Ona voli da je prosim za mrvicu pogleda… pregršt dodira,

šačicu nježnosti… tračak osmjeha što na kašičicu dozira.

Ona voli kad pišem joj stihove, ležim na krilu…molim poljubce.

Jednostavno je medena, ne moguće odoljeti njenim čarima.

 

Ona voli kada sjetim se nekog zaboravljenog datuma

Banem na njena vrata, zamolim za ples bez razloga.

Izvedem u šetnju, kroz aleju krošnji kestena iz predgrađa.

Dodirnem usnama njen nosić pocrvenio od ranih mrazeva.

 

Ona voli da klečim pred njenim grudima, žudim usnama.

Namjerno Izaziva da se želja u sekundi umnožava.

A slab sam… slab sam na sve njene hirove, dušom se prodajem.

A ona… slatki lopov mojih tragova, mojim srcem se poigrava.

 

Zna, ONA u svakom momentu zna kojim putem ću krenuti

Čita mi misli …duboko u srce mi zaranja, kratere otvara.

Zna svaku moju slabost probuditi, jeftino kupiti, zaluditi.

Pa popuštam , ne znam …opijen sve u trenutku joj opraštam.

 

Kada joj oči ugledam , sjaj me u trenutku  osvaja, odlutam

Kada joj usne poljubim, sav se rastopim, za ruke držeći.

I tako svakog trena …igra me očarava, na uzdi zadržava.

I dahćem, prosim… kao pas za koščicu njenog davanja.

 

Jer volim je, jednostavno volim je, kraljica je mojih dvorova..

Pa na momente razumijem sve velike careve…njihove slatke bolove

Kako su se borili i padali na sve ženske hirove, i zahtjeve

Pa čega se ja imam stidjeti, nego trčeći joj udovoljiti.

 

mmmmmm moja slabost, moj nemir pokora mojih duševnih bunara

Kao vrtlog nemirinih izvora razbaruši mi kanjone duše u sekundama.

A ja presretan, osmjehujem se očima, maštom njenjih dodira.

Svijetlim u mraku od ljubavi što samo u mojoj mašti postoji

 

04.03.2012

21 i 07 hrs

BEZ NJE…BEZ LJUBAVI

Bez ljubavi… dušu prodajemo…pazarimo u bescjenje, obuzmu korovi.

Nema smisla šetnja rubovima jezera na kojem odsjeda, košara stihova.

Bez nje, Vremenom prestaje biti moja španjolka… crnog uvojka

Vrelih usna, osmjeha pregrštom bisera,uzrok mojih griješnih stihova.

 

Bez nje… čarobna saksija gubi moć, postaje kaljuža bez dodira.

Bez ljubavi… snivaju kazaljke ,vrijeme nestane, praznina preuzme.

Vitez ne prestaje da grca mislima danima i noćima pred njenim vratima,

umjetnička duša što na panju starog kestena rida u suzama.

 

Ona je srž, ona je bit, ona je karma svih izvora sjećanja i budućih događanja.

Bez nje… izvor mašte i nemira mutan postaje u ponoru paćenja

Bez nje… gubim posljednje nadanje…gubim čamac za spašavanje

Na panju kestena mahovina prekriva tragove, tuga preuzme godove.

 

Bez nje…inspiracija presuši…ispijena kao izumrla pustinja

Bez ljubavi…Valentinovo se ukida…nema smisla postojanja.

Plamen starog svijećnjaka prazninom utrne, voskom tuge se oblije.

Ubrzano, nepopravljivo… ljubavno neuništivo korjenje sablasno izumire.

 

A KOFERI MAŠTANJA nestaju… na tavanu paučina u sve pore se zarije

Na grudi se gromade stijena navale, prestanu, izumru sva nadanja.

LJUBAV …… bez ljubavi nema smisla pretraživati iskopine trajanja.

Nema smisla tražit je sokacima dodira, kad postane magla u srcima.

Kada najcrnje misli u glavi kolaju, utrnu vilice od jecanja u grudima.

 

Ljubav je zračak nadanja, da voli me, bar na trenutak sjeti se.

Pošalje poljubac mislima, što u sekundi putuje miljama.

Vrate mi sjaj u očima, slatke suze cure do usana, sreća neopisiva.

 

Zato trebam je, makar u tankim nitima sjemenje… zrno njenih tragova.

Razlog je nade i življenja,razlog neiscrpnog strpljenja i čekanja

Ljubav je božanska energija od Boga nama poslana da opstane.

Zato ne rušimo ljubavi satkane, da ih unište korovi lutanja

Uživajmo u svakom trenutku davanja, makar u mislima  i maštama.

01.03.2012

16 i 44 hrs

MOJA… KRIŠOM SI

Bez obzira što pomišljaš, prevrćeš se grubim snovima, krišom čekam te.

Ma kako teško bilo ti, ne paniči , sigurno… mislima, straže oko tebe postavljam.

Gromila tovara na leđima… grudi vrve suzama , tvoja sam pokrivka, bdijem noćima.

Ma nije važno tko si, koliko imaš bisera, vrijednost duše je beskrajna.

Kada noći dovuku se… u sebe uvučeš se, mislima putuješ kanjonima nemira

Čekam te pod kaputom nježnosti… hrpom požude da obaspem usne ti dražesne.

Ne brini , tu… na svakom uglu sam, pogledom pratim te, žuborim ti venama.

Divan je osjećaj  kada poskakuješ kraj mene, strastveno putuješ mojim pričama

Čudna  energija što opija… podiže… izvlači iz ponora, vuče tvojim riječima.

Volim te krišom… pratim iz duševnog prozora, brišem maglu suzama.

Prepoznam u svakom trenu koji je pramen nemiran, dal  se trepavica savila

Koja je na tebi majica, što je bilo na usnama, dal je upareno sa cipelama

Jednostavno te krišom potkradam… u albume duše slike dovlačim snovima.

Svaki korak pratiš mi , u snovima  nogu podmećeš u svoje krilo navraćaš

Minut sa tobom vrijedniji, nego u raju godina, Bogom si poslana.

Molim te… putujmo spojeni, u jednoj energiji ma gdje se skrivali, maštu ukrašavali

Molim te ostani, značiš mi previše… KRIŠOM VOLI ME, zato postojim.

Skakućemo obroncima naših maštanja, pupovima izbija istina, slike oživljava

Mada miljama daleko si, u nekim sivim zonama razgrčeš gusto lišće opalo.

Na ledu izrezbarene poruke, preko zime da se ne zaborave, izblijede.

Bez maski  se upoznali, međusobno srca otvorili, sto godina prošlosti razotkrili.

Među nas su laži plasirali, lažne kosti pružali ali nismo poklekli, što više…

U nama slatka se požuda razbudila, polaganim uzdasima pričama se širila.

Volim te krišom, jer si to najmanje očekivala, u meni frenda tražila…snivala

A sada si skrivena pod alpama, iz snjegova potekla… snaga si proljetnjih cvijetova :Calibw� m
�h�theme-font:minor-latin;}

MOJA… KRIŠOM SI

Bez obzira što pomišljaš, prevrćeš se grubim snovima, krišom čekam te.

Ma kako teško bilo ti, ne paniči , sigurno… mislima, straže oko tebe postavljam.

Gromila tovara na leđima… grudi vrve suzama , tvoja sam pokrivka, bdijem noćima.

Ma nije važno tko si, koliko imaš bisera, vrijednost duše je beskrajna.

Kada noći dovuku se… u sebe uvučeš se, mislima putuješ kanjonima nemira

Čekam te pod kaputom nježnosti… hrpom požude da obaspem usne ti dražesne.

Ne brini , tu… na svakom uglu sam, pogledom pratim te, žuborim ti venama.

Divan je osjećaj  kada poskakuješ kraj mene, strastveno putuješ mojim pričama

Čudna  energija što opija… podiže… izvlači iz ponora, vuče tvojim riječima.

Volim te krišom… pratim iz duševnog prozora, brišem maglu suzama.

Prepoznam u svakom trenu koji je pramen nemiran, dal  se trepavica savila

Koja je na tebi majica, što je bilo na usnama, dal je upareno sa cipelama

Jednostavno te krišom potkradam… u albume duše slike dovlačim snovima.

Svaki korak pratiš mi , u snovima  nogu podmećeš u svoje krilo navraćaš

Minut sa tobom vrijedniji, nego u raju godina, Bogom si poslana.

Molim te… putujmo spojeni, u jednoj energiji ma gdje se skrivali, maštu ukrašavali

Molim te ostani, značiš mi previše… KRIŠOM VOLI ME, zato postojim.

Skakućemo obroncima naših maštanja, pupovima izbija istina, slike oživljava

Mada miljama daleko si, u nekim sivim zonama razgrčeš gusto lišće opalo.

Na ledu izrezbarene poruke, preko zime da se ne zaborave, izblijede.

Bez maski  se upoznali, međusobno srca otvorili, sto godina prošlosti razotkrili.

Među nas su laži plasirali, lažne kosti pružali ali nismo poklekli, što više…

U nama slatka se požuda razbudila, polaganim uzdasima pričama se širila.

Volim te krišom, jer si to najmanje očekivala, u meni frenda tražila…snivala

A sada si skrivena pod alpama, iz snjegova potekla… snaga si proljetnjih cvijetova.

Mogu se Francuzi na Mont Blan popeti, sve uvale nek pretraže, pronađu tragove

do tvoga srca put da pronađu, al samo moja ostaješ, kad me se poželiš, doletiš.

I ako mlada si, tvoji životni putovi na mojim grudima se križaju, dozivaju.

Prepusti se, krišom smo spojeni neka tako i ostane, maštanje lažne istine.

27.02.2012

22 i 00 hrs

.

Mogu se Francuzi na Mont Blan popeti, sve uvale nek pretraže, pronađu tragove

do tvoga srca put da pronađu, al samo moja ostaješ, kad me se poželiš, doletiš.

I ako mlada si, tvoji životni putovi na mojim grudima se križaju, dozivaju.

Prepusti se, krišom smo spojeni neka tako i ostane, maštanje lažne istine.

27.02.2012

22 i 00 hrs

LJUBAV JE NEUNIŠTIVO KORJENJE

I ako daleko si, na momente osjetim, guši te… disanje preskačeš

Lupanje srca te na mene podsjeća, dok putujem mislima.

Zamišljaš … trenutcima ti sve kose pomrsim, lice zažarim.

Dovodim do ludila  nemirnim mislima, smiješ se u grudima.

Strast se spontano događa, izranja iz čarobnih  galaksija

Ma koliko nas daleko skrivali, mislima smo vezani, opijeni.

Mogu pokušat… izbrisat svo naše sjećanje, ljubav krvlju putuje.

I uvijek do srca svrati se… da sve upozori, da ljubav postoji.

Ma koliko je brisali, ispirali, na lomači spaljivali, ona opstaje

Šiklja gdje se najmanje nadaju, dopire u najsitnije dijelove svemira.

Iskrica, mada nevidljiva skrivena na usnama uvijek postoji,.

Sve jača je  što je više satiru, izranja poput masovnog korjenja

Od Boga je stvorena, da zaljubljene privlači, protuotrov ne postoji.

Ljubavlju… srna je pobjegla iz kandži smetova, žudi na tvojim grudima,

Priziva jelena da je pronađe, rogovima razbuca sve bolove u njedrima.

Vrijeme se otvorilo, da ih spoje nakon dugog vremena željnog iščekivanja.

Putujmo zajedno vječito…kroz nevidljive misije, ne ostavljamo tragove.

Zaljubljenih  se vene uvezale, krv su davno pomiješale, čudo nastaje.

Dokaz smo da je mašta ne umoljiva, sve kapije otvara, u snovima rovari.

Razmjenjujemo se strastima, putujemo u grudima,na jastuku i  kroz stanice.

Slika smo svakog proljeća što krošnjama behara na našu sreću podsjeća.

I ne mogu nam ukinut proljeće, izbrisati sve cvijetove, zatrti behare trešanja

Naša se sreća događa, na daljinski sve probleme riješava, bez tragova.

Džaba im sva moguća oprema, hakeri nam ne mogu pasworde probiti

Uvijek će strast među nama jedno drugo posjećivati, snove ukrašavati.

Ne dajmo  naše maštanje, zamolimo vjetrove da otpušu tragove

Neka se behar rasprši, u što više nemirnih duša zarije

Na našu ljubav nek podsjeća, kako prekrasno  je voljeti.

Čarobna formula življenja dio je naših kodova, nikada neće nestati,

Bez obzira koliko nas rasturali, veza mislime opstaje i putuje.

Ljubav je pahulja iz koje nastaje lavina… srcem, dušom u grudima.

20.02.2012

22 i 12 hrs

SUSRET U POSTOJNI

Rođena  u planinama snjegova, strujanje vjetrova kose joj češljalo

Mrazevi usne joj rumenilom naškrabale, iz srži  Jasena duša joj satkana.

Skakuće obroncima lutanja, rođena da bude princeza njegovih maštanja.

Na stanici u Postojni,dešavanja, u treptaju požuda se razmjenila, osmjeh otkriva.

Stanicom bruji, guranje, topot vlakova, javljaju…šumom dolazi pregršt zvukova

Na starom zidu svjetiljka, ispod koje je stajala, slika starog sata bez svjetala

Razmjenjivanje pogleda, siktanje strasti u očima, igra kockara tko gubi a tko dobiva.

Čuperci i njene kikice ,slatke obrve su  otkrivale, koliko žudi upoznat se.

Postojnska stanica, mjesto sretanja, sva se u sivilo zavila, pojava sve ukrašava.

Crna jaknica i miris njenih čuperaka, još uvijek lebdi u slatkim mislima

Crveni džemper boja njenih usana, slika je što se teško zaboravlja.

Vesela djevojčica, napokon se približila, na dohvat ruke je pristigla.

U uglu, željezna korpa na kojoj je sjedila, noge prekrižila, šalom obmotana.

Od kuće je pobjegla, na sastanak da pristigne, prikriva preostale tragove.

Riješila je da mu se otvori, pokaže sve što je dugo skrivala, požudu od strahova.

Sebe jedva je kontrolirala, nervozno usne grickala, jer ga je željela.

Onako mlada, raščupane kose, dugog crvenog džempera, u njegove oči je buljila.

Gutala svaku riječ starog romantika, pjesnika …oko grudi joj spetljao stihove.

Samo je maštala, kada će da je zagrli, na vrat slatku pusu položi, čarolija.

Slađe je kad se poljubac na prevaru dobije, duša zahvali, na iznenadnoj nagradi.

Jednim dijelom voli ga, drugim ga odguruje, da joj se u srce na zaglavi

Premlada je da mu se otvori, tko zna što je sve smislio, da je iskoristi.

Ona je mlada slovenka, privučena stihovima pjesnika, prevara uspjela

Zato se sakrila, boji se slabosti, da mu se ne podari, poslije kasno je.

Ljubav u mašti, slatko se uvalila, mrvama preostala,jer su između kameni svatovi

U oblacima živi, nesvjesna koliko se uvukla, najmanje bolna je istina

Zato je ona forsira, ne želi da prizna što u srcu je otkrila, da je ranjiva.

Koliko je tek njegovih livada duše oprašila, posijala poljskog cvijeća sjemenje.

A stanica u Postojni, i dalje ispraća vlakove, na zidu…njihovih imena grafiti putuju.

Ljubav se izrodila, u glavi…mećavama njegove mašte zaglavila, stihovima putuje.

A ona tamo iza ugla u suzama, prstrašena boji se njegovih pjesničkih podvala.

A tako u srcu je duboko kandže zario, mlada je… preboljet će, škola je životna .

Znao bi u magli je pronaći iz živog pjeska izvući… a kamo li na slici prepoznati.

A tako kratko  se susreli, zagrljaj razmijenili, usne … samo su žudili.

I onda je nestala, izbrisala sve tragove, bez pozdrava u noći nestala

Ostala nedovršena priča zaljubljenih tragova na susret da podsjeća.

17.02.12

22 i 42 hrs

PLAMEN STAROG SVIJEĆNJAKA

Sjećaš se starog svijećnjaka, mirisa borova, fijuka vjetrova…ljubavna predigra.

Oči smo zatvarali,kad ljubav smo tražili, na grudima nježnost prosijavali.

Na nebu bezbroj tragova,meteori naših stihova, protokoli duševnih izljeva .

Najslađe greške pravišmo, u bezdanu strasti plovišmo, skrivajuć tragove.

Sebe smo lagali, da sve to se dešava, opijeni tragovima lažljivih usana.

Sve manji je oprez u nama, pokazujemo javno na duši tragove otrova.

Ne svjesni da ljubavi smo robovi, u trenu opijeni, zaluđeni …postali

San smo zagubili, lutajuć noćima, vezanih ruku do dolaska proljeća.

Jutrima zvijezde zamiru, sa obzorja nestaju, brišu se svi naši tragovi.

Zametemo sve putove, kojim smo se kretali, da se tragovi prikriju.

Kod križanja naših putova, ruke teško puštamo, blokade na usnama.

Zar tako brzo trenutci prolete ,strastvene ljubavi tragovi se istope.

No čekam te, čim noći dovuku se, naših prozora spuste se zavjese.

Bit ću u krošnji naših požuda, na ogranku strasti što izaziva u nedogled.

Prikriveno budemo trošili, satima što fijuču u prolazu do naših brloga.

Prekrasna nas spojila energija, otvorila nam prostore svemira, ne uzalud.

Isti se stopili brojevi, životna spojila nas tombola, nemoguća misija.

Jednom smo uplatili, osjećali… da se susret približava, mašta iz filmova.

Kratak rok nam je ostao, dok se ne zatvori galaksija, izgube sva maštanja.

Zato trošimo vrijeme ne uzalud, poklonimo jedno drugom srca poruke.

Jednom u životu se ovakve stvari dogode, iskrenu strast kroz ljubav zarobe.

Volim te ženo bez ikakvih poklona, uzmi me, u grudi uvuci  bez tragova.

Potrošimo ovo što je preostalo, pamtimo jedno drugo kroz dodire.

Uspomene… dugo će da kolaju venama, progurati suze u očima,

Samo će uzdah da poprati sva divna sjećanja, iz našeg albuma lutanja.

16.02.2012

19 i 18 hrs

DUŠU SMO PRODALI U BESCJENJE

 Na kliskom ledu životnih kretanja,  kližemo bez rukavica, uzbuna.

Ledeni plikovi na usnama, javljaju mmmm…igra nije bezbjedna

Prže strasti tonama, opekline postoje…pameti da opominju.

Žestoki, zaludjeli kockari, rone ponorima ljubavi smišljene.

 

Treptaj slasti košta previše, reda pogreške… čekaju naplate.

DUŠU SMO PRODALI, potkupili sitni pokloni, tepanje i par stihova.

Kao balavce nas igra zavela, slatkišima uzela..prolaznim otrovom opila.

Ovisnost se zavukla rastura, trčimo do našeg sretanja, ah maštanja.

 

Rubom kanjona vagamo strahove, da se veza prikrije, ne procuri.

Dal smo pogriješili, u bescjenje prepustili sitnim strastima maštanja.

Prekasno da ne bude, kad se duše zaljube pa otvore…rasprše.

Tad pamet ne postoji, sebična postaje, ponosno pokazuje  tragove.

 

Čudno je naše sretanje, što isti nas vjetar na ogranku zarobi…ugrabi.

Dal sam te zaslužio, u zvijezde te digao, rizično ranjavanje.

Ovo naše lutanje, pod kontrolom je maštanja, al iščekuje istina…

Kada te ugledam, što će se desiti, kako reagirati, eksplozija u meni.

 

Iste stvari proživljavaš ali ih bolje prikrivaš, da na svjetlost izađu.

Kad me sjeta razuzme, misli me odnose…  tvoje slike mi poklone

Hladnoće mi ništa ne mogu, dok  skrivena si u njedrima

Divan je osjećaj, da pazim te, moja si svetinja što preuzima.

 

Ljubav moja si, ožiljak u grudima, opija, obuzima do ludila.

Dal te zaslužujem, pitanje putuje, provocira duboka razmišljanja

Čarobna frula nas spojila, zlatna ribica sastanak zakazala, ah sudbina.

Samo jednu želju smo dobili i ostvarili, treperimo sve do svitanja.

Prepiremo se mislima, čavrljamo snovima, popuštamo sirovim strastima.

Hraniš me na mrvice, dodaješ na kapljice, igra ti odgovara, nema rizika.

Sreća… daljina među nama kontrolira zbivanja, dozira tiha dešavanja.

Vrijeme kuha, skuplja ne oborive dokaze, telepatija rovari u nama.

A još jučer bijah slomljen bez tebe na grudima, sudbina nas uvezala.

 

Držimo pod kontrolom sva naša tepanja, slatke stihove guramo u korice.

Možda jednoga dana, nekome to bude izazov, prelista sve naše tragove

Žutoj štampi pokloni, razotkrije ludovanje, no… bit će to samo sjećanje.

Vrijeme će pokazati, koliko smo  voljeli, il samo maštali, al ostaje…

Ostaje…ne izbrisivo sjećanje, spomenari …na adresi požutjelih korica.

15.02.2012

22 i 52 hrs

NJENO SRCA KUCA RUBOVIMA JEZERA

 

Njeno srca kuca  rubovima jezera, gdje bosa šeće….zanesena mislima,

A TAKO MALO MI VJERUJE, kaže da druge postoje…da nisam iskren i varam je

LJUBOMORA JE KOBNA I U MAŠTAMA, najveće, STRASTVENE ljubavi rastura.

Nastupa period SUŠE bez stihova, NAIVNIM I PREVARENIM budi BOL U GRUDIMA.

Poslije onako prekrasnog dana punog osmjeha…Valentinovo u grudima

Na leđa Vam se natovari, istrese mećava, ne zasluženih optuženičkih tovara,

zato jer je to njena odluka, nešto u njoj je otvorilo bolne kratere.

Pa onda na vas istresa drvlje i kamenje, a niste svjesni što se događa.

Saviti glavu, bolove u grudima lomiti da se mećava progura, rasprši.

Valjda se sve dešava sa razlogom, takva je sudbina…njoj se pobjeći ne može.

I uvijek se pravilo potvrdi, ako srce otvoriš, jedva… puno nekih strahova

Rane Vas iglama, razbucaju sve što ste se otvorili, patite nesvjesni razloga.

Jako je tužan osjećaj kada Vas izbace iz doma stihova, gdje ste srce i dušu grijali opijali

Gdje ste svaki moment žurili.. da se razumjete očima bez i trunke dodira.

Gdje ste tugu i radost zajedno dijelili, o problemima pričali, ćakulali.

A onda, onda Vas tako bace pred vrata da cvilite, za koščicu osmjeha da molite.

Iz srca me hladno odgurnula, povjerenje izgubila, kaže da je ranjena.

Da… tako je najlakše, sve tajna je, a ja da se razvaljujem koje kakvim mislima.

Bolno je… ostavalja ne izbrisive tragove, DA SE DALJE PUTUJE, dio sudbine.

Tako se moralo desiti, postavit jasne granice, postaju bolne ako se prelaze.

Ona me ljubavlju kali, pretvori u vulkane nemira pa baci na dno zaleđenog jezera

Očigledno.. naišao sam kad nije trebalo, na meni se kola slomila, na meni prelama.

Ni kriv ni dužan rane zacjeljujem… suzama pokušavam razum da otkrijem

Al ne ide , nema logike da shvatim njene razloge, pa sa tugom putujem.

Al znate što tješi me, ona znakove zaljubljenosti pokazuje jer VOLI ME.

DA VOLI ME , STVARNO VOLI ME, stalo joj do naših susreta.

a U GRUDIMA UHH, U GRUDIMA I SREĆA I BOL SE SUSREĆU razmjenjuju razloge…

pružaju  šanse da se potopi duše prebrode, valjda ćemo uspjeti, treba čekati.

15.02.2012
08 i 55 HRS

VALENTINOVO U NAMA

 

Kažu… dan zaljubljenih danas je, a mi… već godinu furamo našim morima.

U čemu je tajna naših otrova, što drugi za njima žude… tragajuć bez krajeva.

Jednostavno se pronađe energija, što zatvori krugove, oko srca se vatra razigra.

Zaljubljeni smo od prvog susreta, do današnjih dana vjetrometina i poroka.

Neka prate nas, naše poruke čitaju, u stihovima se pronalaze, uživat će…

Shvatit će kako je malo potrebno da se ljubav otkrije, bez lažnih likova.

Ako ti stalno njen osmjeh pred očima putuje, usne joj osjećaš… blizu si.

Samo nastavi, tragaj do izvora njenih vrtova, razgrći sve smetove.

Provaljuj silne prtine, što ti pred noge guraju, samo da odustaneš.

Vidjet ćeš, njena vatra je sve snažnija, magnete osjećaš preko vjetrova

Privlači te i kad si u snovima, kad budan si, ne znaš što je istina, pa luduješ.

U svakom cvijetu prepoznaješ njene slogove, sa dugom se dopisuje.

Šalju ti znakove… do njenog srca te navode, a ti…lebdiš krilima.

Valentinovo… tada shvatit ćeš, svakim danom u tebi putuje i raduje.

Ispod svakog kišobrana njene usne prepoznaješ, svaki čuperak na nju podsjeća.

Snjegovi kad padaju ,pahuljice se u njen osmjeh pretvaraju, dozivaju.

Svaka rijeka što protiče njenim imenom sve odzvanja, stotine razloga.

Cvrkut ptica njeno ime ti poklanja, da dozove te trenutkom buđenja.

Znači ti baš sve , poklanja pregršt životnih razloga, temeljna je podloga.

Kada osjetiš da vlada ti mislima, da znači ti više od svih protutnjalih proljeća

Kada puno ne pričate  i sve razumijete, šapćete očima, bez trunke kajanja.

Da bez nje nema smisla bilo što započeti, jer u svakom biću je složena

Sve na nju podsjeća, da je cijeli život tvoj ona začarala, slatka magija obuzima.

Dosta je i zrno mjeseca da te ona očara, razvali sve tvoje logike… nemaš kompasa

Ljubav je u istinu stvorena, kad digne te u oblake, ne znaš koja si galaksija.

Sve u grudima pjesma je, u svakom licu njene oči prepoznaješ

Svaki dolazak vjetrova… njeno ime odzvanja u njedrima… da trebaš je.

Dok šetaš ulicom , ona te spominje sa tobom razgovara, mada daleko je.

Valentinovo… zbrka u ušima, vatra u grudima, da ona je… od jutra proziva.

Pa zašto samo danas slaviti valentinovo, kad zaljubljen sam odavno

Svakim danom joj poklanjam stihove što do njenog srca putuju.

Pečatom usana pisma vraća mi, mene je probudila i svijeta zombija.

Zbacio sam sve ledene okove, vulkan  sam obiljem njenih tragova

Volim je… volim je zbirkom stihova, u snovima, na usnama, do neba…

Dovoljan razlog svakodnevnog Valentinova u nama… što ne popušta.

14.02.2012 VALENTINOVO

07 I 27 hrs

SMJENJUJU SE TRAGOVI

 

Na panju naše povijesti, dovela me mislima  poruka da čekam te.

Gledam opadaju listovi, cvrkut ptica putuje, a ti ne dolaziš.

Smjenjuju se tragovi, sunce krošnje probija, u meni trema je vidljiva.

Dal ćeš nešto priznati, srce mi povrijediti, bojim se, našeg raskida.

Gdje si sada ti, dal si mu se vratila, u glavi milun kombinacija  se razlijeva.

Drhtaji u meni dječaka strahom prigušuju, neke loše naznake pokazuju.

Nema razloga da postaneš prošlost mojih stihova, jer osnovna si prehrana.

Od kuda dolaze svi tu crni znakovi, koprca se bezbroj strahova, grizem usnama.

Grizem nokte, gazam se po prstima da se probudim, iz snova boli iskočim.

Ljubav sam ti iz sebe nemilice prenosio, zavlačio u snove ti, da me zavoliš.

Možda postao naporan, oprosti mi nije loša namjera, volim te ženo predivna.

A sada,neka slutnja razara, znojni dlanovi, suze u očima, kada više dolaziš.

Jednostavno ne vidim razloga, da postanem dio tvog prošlog izloga

Sretan bio sam, što imah te… na trenutke za sebe, prekrasnim maštama.
Dozvoljavala si da jezdim ti na grudima, dok ne zaspeš da šapćem ti stihove.

I kad ljubim te sretan sam, bez obzira što  mašta je, dio mene si postala.

Odjednom čujem škripu točkova, iz taksija si iskočila, trčiš koracima oprosta.

U meni se smjenjuje nevera, grašci znoja dopiru do usana, pratim ti sjaj u očima.

Dolaziš… u zagrljaj skačeš mi, bez teksta ostavljaš, sreću  očima povraćaš.

Objašnjavaš da voliš me, da mašta u javnost prenese se, dosta je bilo čekanja.

Okrećem te bez prestanka, novu starnicu naše sudbine ti si okrenula

Posula si prah da otjeraš sve zle duhove, što nam iza leđa rovare.

Volim te ženo, ma koliko bila u mojim mislima, stvarnost si doselila

I sada…mada nemam te, svakodnevno jašem kočijama maštanja.

Hvala ti…maštu si spasila u realnost je ugurala, na trenutak oživjela.

Krenimo, slike su realnije, duge na usnama postoje, da i dalje zavode.

12.02.2012

14 i 44 hrs

TIHE MISLI NADANJA

Tišti danima, praznina na obzorju…primjećujem, samo oblake duša preuzima.

Pretražujem hodnike, njene okice da ugledam, da dobace tihe misli nadanja.

Privjesak u grudima, vozika se trošnim mislima, posebna kočija za nju spremana.

Ti blještavi biseri pometnju prave danima… dušom se provlače rukopisi požude.

Kao da me sustigla kazna grijehova, otrova i požuda,mislima prizivam, da javi se.

 

Ljubit… samo ljubit  želim je kroz ćutanje, sve dok u meni nasmješena stanuje,

Dok svi spavaju, mi u klupko zavijeni…čarolijom skriveni, častimo se strastima.

Prišla bi, u mene se zavukla, usnama čaroliju požude prenosila, brdo dodira.

Mmm ,da mi je tu kraj tebe… da te milujem očima, dok hladan tuš  te oblijeva.

 

Ruke te ne bi dirale, maštom bi te osvajao, vatru iz njedara potpirivao.

Na tvoja ramena usne bih prislonio, kroz vlažnu kosu ti se vatreno privlačio.

Nakon toga napunjene razbarušene  duše u realnost vratimo, skakutanje na prstima.

Dok smješkom na licu okolici čudno zvučimo, sretnike u duši rijetko susreću.

 

Kad osmjeh te sustigne, mašta na tvojoj adresi zastaje, podsjeća na pjesnika…

A ti onako lepršava , šetkaš na prstima  vrećama osmjeha na usnama…uživaš.

A stihovi.. traže svoje uzane prolaze da provuku se kroz granitno kamenje.

Ljubim te i uživaj, ne brini… u našim dušama skrivajmo prekrasne tragove.

Da ih ne nanjuše, privuku pa provale podle lisice, ratrgnu plotove skrovišta.

 

Tihe misli nadanja putuju, poručuje….najavljuje sudina, poplavom stihova.

I sada… dok gitarom žice prebirem, klavirom slažeš tonove, prosljeđuješ.

Melodija  stvara se,  simfonijom putuje, nestvarna događanja najavljuje.

Ne dozvolimo da nam zamute izvore maštanja, što izviru  u našim grudima.

 

Ulicom kad poskakuješ, misli te zaokupe, ne brini, radost sam na ramenu.

Uvijek sam pramen u kosi ti nemiran, suza sreće u očima… da te podsjećam.

Dio mog duha sa tobom putuje, sreću na leđa ti tovari, leptir postaješ.

Ne zaboravi, putuješ mislima, veza ne prestaja.. žuborom stihova opstaješ.

 

12.02.2012

12 i 22 hrs

 

SKRIVENA KAMERA SI U MOJIM MISLIMA

Skrivena kamera u mojim mislima, putuje venama sve presnimava.

Uvod na koricama mojih stihova će glasiti, dokazivati da ONA je

Vjeverica mojih stihova, nestrpljiva na panju kestena poruke čuvala

ispisivala poruke… da zime dolaze, prije snjegova surovih da se pojavim,

Ona otvara sve moje pasworde, provaljuje osmjehom moje kodove.

Od prvog dana je skužila da mi je potrebna…zarazila krznom njenog dodira.

Zauzet će posebno mjesto na zidu gdje moje oči spavaju, za nju stražu čuvaju.

Ruž sa njenih usana… otkrivena prevara, međunarodna istraga se pokrenula.

DNK njenih tragova se ispituje, nepobitno sa mojim stihovima povezuje.

Dokazuje da veza je postojala, gromadama tragova duboko u krvi putuje.

Do srca urezala tragove, na duši ispisane poruke, da bez nje dalje ne idem.

Puste želje u nama, sudbinska preklapanja od prvog kontakta mislima.

Jedno smo drugom prenosili, poklanjali maštanje, da snovima putuje.

Spajali smo putove, naklonjene sudbine, prošlih života naslijeđe.

Zato smo čvrsto vezani, prestenom romantičnih stihova , zakletva.

Svakog momenta ona osjeća što je u mojim mislima, dal sretan sam,

Dal su suze izgorenih bolova, niz lice ostavile tragove, da podsjete.

Ona je skrivena kamera mojim mislima, sve pred osjeća usnama.

Uvijek spremna me dočeka, u sekundi sve moje boli otjera…mislima.

Izobilje njenih zavučenih prikrivenih odraza, na nju me podsjeća.

Postala je moje maštanje, svakodnevna potjera, nemiri noćima.

A tako je obična… prelijepa, i kad je u suzama, voli me… to otkriva.

A tako priželjkujem da to je istina, da nisam opčinjen njenim dugama.

al pusto maštanje stihova, laže me i ubjeđuje da ostanem zaljubljen.

Nek potrage istražuju neka je pretraže, nikada neće je otkriti i time ih razdvojiti.

Nikada nikada, tajna je ispod vatrenih lavina, u koju samo srodne duše zalaze.

Jedno drugom na srce usne polože, pa tako vatreni, vulkanima šalju poruke

Da duboko dole u toplim grudima postoji tajna nikad ne otkrivena.

12.02.2012

10 i 11 hrs

LJUBAV IZJAVITI…BOJIM SE

VIDEO RECITACIJA   http://youtu.be/YsKE4Ee8Sc4

Prikriveno  bojim se, da kažem da volim je… da zaljubljen sam petnim žilama…

Samo zato što muškarac sam, a ranjiv do bola… kad me ne gleda, moja simpatija.

Obožavam  kad me primjeti, nasmije se, pokazuje slatke znakove, šalje poruke.

Sav se rastopim, u leptira pretvaram, lepršam njenim usnama, energijom svemira.

Volim kada pozove me, sladoled kad mi ponudi, očima zaljubljenim izludi…

Potpisujem sve kazne i terete, nek na leđa natovare….vrijedi svih zatvora.

Nešto se u meni prelomi, srce se napije, natopi, a duša nasmješena zaplovi.

Rubom njenih usana, razbijem strahove provalija, u momentu oslobodim, probudim.

Njena strast je nezamjenljiva, medovina njenih usana, nemirom se potpisuje.

Kad bi netko nudio, da je trenutak zaboravim, bila bi to kazna neumoljiva.

Duša bi se slomila, na srcu pi nastali krateri, jednostavno bez nje ne postojim.

Iskrenost joj poklanjam, zavjetujem svoje stihove, da samo zbog nje ONI postoje.

Ljubav moja je iskrena, mada stidim  se…. izranjaju moje slabosti, nemir rovari.

Ona ih osjeti, čarobne strasti energija, što plovi među nama, se sporazumjeva.

Kazati da volim je, usne utrnu, jezik zablokira, postajem mumija bez slogova.

Gubim se prostranstvima strahova, da me ne izbaci iz kofera, jedina…MOJA najdraža.

Najljepše pričamo dok šutimo, puštamo znakove očima da se dogovore.

Prikrivamo tragove, jedrimo uz obale, ljubav krstari, nama…bez pameti..

Nosim je na duši mojih sjećanja, tu je salivena… moje slabosti da prikriva.

Snaga razuma zbog nje je zbunjena… izgubljena, kompasima duše ONA šuruje .

Kada je netko pogleda, dobijem napad bjesnila, dobijam nagone vukova…

Preskočio bih najviše ograde, da je zaštitim, na trenutak ne izgubim.

Moja je vučica, urezala duši previše tragova, u svoje zamke me zavukla.

Nadgledam karavane….čopore što prolaze, da se netko ne zaleti.

U zraku je miris pregladnjelih vukova, za mene je stvorena i tako treba da ostaje.

10.02.2012

20 i 42 hrs

ROĐENDAN SI U MEĆAVI

Video recitacija: http://www.youtube.com/watch?v=luHqm8mQccg

Ščućuren na mećavi…čekam… ona se pojavi…ispod šubare oči sjevaju.

Ne mogu da dočekam da pozove me, da se u njedra zavalim

osluškujem na grudima ritmove… željne slatkih dodira, mojih usana.

Stigla je…na promrzlim usnama ledenica ledena, u pomoć doziva,proziva.

Pomoć potražuje da usne cjelujem, utopljavam, bez prestanka.

N A MOJ ROĐENDAN STIGLA JE, srce joj zahvaljuje, ona je posebna.

Krzno oko vrata se zaledilo od silnih udara mećave, noći sulude.

Po koji pramen tamne grive zabjelio… zvrk mladosti… se šepuri van šubare.

Isčekuju moje dodire, da provučem prste kroz repove, ruse kose čupave.

Osmjeh promrzlog lica, zaleđen…svjetlećim očima proziva, traži nježnosti.

Da uzmem je u naručje… odvedem sa okrutne vjetrometine, duševnih proloma.

Izvučem iz silnih snjegova, da postane moja robinja, NAJDRAŽA PRATILJA.

Možda jednog dana osvane IZJAVA …ovjerena suzama kod notara, ŠTO je istina.

Da… kriva je za sve moje stihove  bez dodira, dragih tragova, u duševnim šumama.

Izgleda… potrebno je svaki dan ponavljati, ljubiti, maziti, stihove pisati, klečati …

da MOŽDA…samo možda pomisli da je ipak nekome u grudima… srce svoje zavarila.

MOŽDA… možda je onda probudi tiha reakcija iznutra, splavom nemira…

Potakne suze za mene čuvane, nikada dorečena, priznata, LJUBAV u grudima.

Otpušimo prepiranja, idemo lagano… praviti prtinu među smetovima maštanja…

Ljubav neka ostane u tragovima, da podsjeća da nekada je bila, postojala.

Osjećam  riječi ti, grcaš u suzama, gorčina zabranjenih ljubavnih tragova…

Pustimo snjegove neka vatre priguše, do proljeća neka tinjaju, prikrivaju…

a onda… tko zna kakvi behari se razbude i razgoliće plodove, mašte skrivene.

Kapljica tvoje suze ne zavrijeđuje da procuri, na srce teret navali, da ne spavaš noćima

Dođi… na grudi nasloni se, rođendan starom jarcu je na pomolu, treba da slavi se …

tako i treba divna moja slabosti, putuj bez duševnih tereta, najpametnija odluka.

Na pamet nije mi da povrijedim …nekoga tko je duboko u mene zašao…

razotkrio sve moje tragove što o meni govore, kako plačem i smijem se kad volim.

Zabranjeno volim a to boli …na obje strane plikovi opominju, što sve može da se dogodi.

Hvala ti na snovima, uljuljavan tvojim riječima… al si me lancem privezala,

pa klečim i kamčim za mrvicu tvoga osmjeha il dodira, vraćeno ti u stihovima

Voljet ću te bona na daljinski i tu mi baš ništa ne možeš i tako će ostati…

Neka se nareda 10 kineskih zidova… bit ćeš moja u mislima, dovoljna je nagrada.

Sinoć rekla si…  što je u zraku ostalo ne može se izbrisati i to je najvrijednije…

Možda to treba da se zagubi… da naručim vjetrove da izbrišu vatre u nama, skrivene.

Do tada… možda odlutaju svi vlakovi, na peronu propušteno ostane, bez glasa utone.

No hvala ti… svjetlost si bila i ostala u u grudima ranjenim, da se nikada ne ugasiš…

08.02.2012 Prve minute moga rođendana

00 i 08 hrs

ŠPANJOLKA CRNOG UVOJKA

Vatrena crnokosa, smeđih očiju, kristalnog crnog uvojka…španjolka.

Ritam tijela kotao valova… uzburka, otopli najhladnije krajeve, otvara prozore.

Otapa guste snježne nanose, probudi krvi ledene, u trenu sve opije, izaziva lavine.

Ostavština vatrenih mistika, što dušama plamene jezike raznosi, bez dodira.

 

Medovina si vrelih stihova, u trenu ih porađaš…zaslađuješ bez dodira.

Bljeskom me zavedeš, okrećeš… pitanja ne postavljam, totalno predajem.

Tvoj korak… ritam u grudima, usne čarolija, priviđenje si iznutra.

Tango u raskošnim njedrima, ispijam opijum usana, bez predaha.

 

I ako si španjolka, u srcu ti valcer putuje, na mene  zaraze prenose.

Sjetih se Bečkog Valcera, tad si me vodila preko proplanka tvojih dodira.

Tijelo uz tijelo…opijum ritmova, vatrice dodira…robinja si svih stihova.

Pa eto sada nastaju, guraju se da iscure, tvome srcu se dodvore…

 

Žubore stihovi, promaja duše navire, u srce zalazi, treperi… ušima filharmonija.

Lepršava haljina… Divna…na tebi prepričava, zbori čipkama iz tvojih krajeva,

Majčino nasljeđe voliš da prenosiš, ponosna princeza si planinskih krajeva.

Sva ljepota duše ti osmjehom skrivena putuje, prenosiš…mislima IZLUĐUJE.

 

Sretan je onaj kome se daruješ, jako dobro te poznajem, putuješ mojim snovima.

Kao da smo jedrili miljama, preko oceana zaljubljenih  duša krajeve tražili.

Čarobna ciganko, vatrena u srcu i grudima, ljepota si španjolskih magija.

A mene… sreća je poslužila, mrvičak sebe si poklonila, makar kroz plesove dodira.

 

Krasotica, smeđih očiju, amforo  južnih polova, stoljećima sazrijevaš.

Nosi me… hrani dugom čarobnih  ritmova, vatrenih kočija si vlasnica.

Cvijet u kosi, tvoja amajlija, po tome si poznata…pozovi po nekada.

Rado ću svratiti, zaplesati, crne…ruse kose ljubiti, pa što nas obuzme…obuzme.

05.02.2012

22 i 02 hrs

ADRESA TVOJIH USANA

 

Čekam te… na plaži kod glatkog kamena gdje si ležala, noćima ljubila.

Trube sa prolaznih brodova smjenile su kazaljke satova, starih krovova.

Valovi, nemirni valovi, i kapljice mora na grudima, ispod savijenih borova i maslina.

Osjećam… miris tvoje kože osjećam… donosi južina, lepršava, na tebe podsjeća.

 

Sa razlogom polijeću pitanja, do tvojih dvorova, razigrani na plaži šapću valovi.

Pjena spominje tvoje osmjehe, oblizujuć kamenje, vraća sjećanje tvojih dodira

Kako dugo si me voljela podno maslina, razbarušena kosa preko medenih usana.

Svaki trenutak smo podkradali od skrivenih pogleda, u žbunju se skrivali.

 

Usnama, usnama si moje tajne otkrivala, sve brave otvarala, ljetna čarolija.

Školjke za tebe sam izranjao dok si spavala… osmjehom prikrivena, vreća stihova.

Kroz iglice borova sunce  ti se udvaralo, dok sam sa te strasno ljubio …

Sjaj u tvojim očima je najljepša nagrada što još putuje mislima sjećanja.

 

Bikini si voljela …ben na tvojim grudima, ulje na leđima, spojevi usana, ludnica.

Šetnja pješčanom plažom, zagrljaj rukama, vreli dlanovi …razmjena poruka.

U momentu smo osvajali vrhove, na kamenu, pod borovima do jutarnjih cvrčaka.

Preko dana smo spavali, snagu pregrštom skupljali,da bi nas noći praznile.

 

Svako jutro, baš svako jutro, skidao sam paučinu sa tvojih usana, jutarnja vragolija.

To si obožavala, dugo sočno ispijanje strasti sa usana, umjesto kave il čajeva.

Često si pjevala dok sam snivao,  izmoren na tvojim grudima, prekrasna sjećanja.

A sada,  daleko si… negdje u svojoj duši kraj jezera, slike albuma prelistavaš.

 

U Alpama skrivena si… možda blizu si, Francuskom rasipaš sjećanja, naših bivanja.

Po nekad javi se… pismom sa pečatom usana… adresa …meni je poznata.

Lagano blijedi naše druženje, svaki kutak skrivanja, strasti  ispod maslina i borova.

Ipak hvala ti, za svo protutnjalo strujanje, brujanje tijelima, što žuboriše noćima.

 

Uvijek ćeš biti u mojim mislima, možda blijedit ćeš, al ostaje trag tvojih usana.

Ostaje vrelina na grudima, ostaju pune korice stihova, da na tebe podsjeća.

Stihovi iz duše u trenutcima osvoje, u sekundama izviru …jedva stižem zapisati.

Kad navale, vodopad stihova je u grudima što si ih usnama probudila odavno…

 

Kad budeš čitala ove stihove, neka ti srce zaigra, strast probudi, mrvičak oluje najavi.

A ako ne ide, okreni list, imaš ti u sebi još toliko zlatnog grumenja što čeka otkrivanja.

Budi strpljiva…možda pronađeš sličnog iz svoga sjećanja, da te opet osvaja.

Princeza si… prekrasnih navika, no sreća u ljubavi je lutrija, što često nadu izvara…

05.02.2012

12 i 01 hrs

PISMA PUTUJU

Šaljem ti pismo… žubori kroz potoke, pronalazi tvoje obale tragove.

Razbarušena  maštama, mirišljiva koverta… u boci za tebe je spremljena.

Zbog tvojih slika u očima, dan mi se presvlači noćima, nemirko dodira postajem.

Mislima putujem, dolaze vjetrovi, sa tvojih krovova pristigli, šumovi prošlosti.

Jeza tijelom razuzima, skupljam rasute tragove da ih vjetrovi ne rasprše.

 

Mistično vrijeme povezuje naše svjetove, nevidljiva razlika, treperi krilima.

Ponekad su minute, kao ropstvo godina, dok ne zavladaš  maštom u grudima.

U tvojoj košulji još uvijek skakućem, na usne prislanjam, osjećam mirise.

Jutrom  bos i gol iščekajuć tvoje pozive, predajem se, trenutcima snivanja.

 

Zbog tebe  bacam poglede kroz prozore sudbine, budim u oblacima.

Stalno sam u mašti, na tvojim usnama, il slika jave  je prevrtljiva.

Ne svjestan da si me očarala, stanje bunila, dio si mojih lutanja.

Puštam te da  opijaš, na lancu vučeš me, po nekad škrto pusu udijeliš..

 

Sve si okrenula, naglavačke pišem, čitam stihove, napuhavam korice.

Zbog tebe prolazim duševne mećave, probijam nanose duboko u grudima

Bez splavova razbucam poplave, daješ mi snagu valova, sanjajuć tvoje obale.

Sudbina provjerava naše vezove, od vjetrova da ne popuste, na pučini izgube.

 

Pitam se, zašto se zagube pisma stihova, pečatom suza vezana.

Sudbina krpi šavove… dijeli karte bez asova, približava datume dodira.

Sastojak suza prikrivenih grijehova, rasprešnih kroz pustinje traženja.

Oaza ostaješ ne pokoriva, a stihovi, putuju…zamućeni dinama pješčanih vjetrova.

 

Sve u meni si rastvorila, srce  ukrasila, probudila… topiš na usnama, bez dodira.

Predah  se… bez nekih uvjeta, presretan što u naručje si me primila.

Zato pišem ti, svakim danom iskrene stihove, koverte mirišljive odašiljem.

Najbolje si dešavanje srca romantika, dok upija eho sa tvog proplanka.

 

Sretnik na licu odraz je tvojih darova, kroz maštu si poslala, zrno poljubca.

Nebeske energije zvijezdama spajale, strast probudile… vrijedilo je čekati.

Da se ljubav probudi,  vatre nam ujedini, da se strasti izrode, prepoznaju

Tajne su postale istine, vidljive na našim licima, ogledalo ljubavi  poručuje.

 

I opet bi da je potrebno , pretraživali kutke svemira,  čekali otvor sazvježđa.

Da se kroz sudbine slože datumi, da nam proljeće ljubavi udovolji, pa sjedini.

Da Duša izrodii mlade listove, e zato, zato ti pišem stihove, moj daleki svemire.

Neka pristignu koverte… na pragu tvom nek pričaju, da te probude… pa doletiš.

 

A pisma… žubore i putuju, do tvoje adrese krče raslinje, što zapinje…

Čekaju da vrata se otvore… kroz  izlog maštanja da urone duše ti ranjive.

Dopuži kroz otvore srca ti spaljenog, od galaktičkih sunčevih strujanja

Samo ljubav može vratiti… rane zacijeliti… lebdi, lebdi na mojim grudima.

 

03.02.2012

21 i 11 hrs

 

GRIJESI ČAVRLJAJU USNAMA

Princeza si…vladaš  mojim tajnama, mojim tugama… brodom nemira, skrivaš me u njedrima.

Behar si slatkih trešanja, na mojim grudima, a ja tebi…  dubinom,  gdje si me zakopala.

O Bože dragi, tako malkice nam treba, samo nekoliko sati pustog otoka, da se otkrije…

Bez riječi mirno plovimo, usnama latice pijemo, najslađe volimo kad šutimo.

 

Sjediš u krilu, recitujem stihove, ljubim ti usne ritmom slogova, čarolija se odigrava

Lektor si mojih tekstova, šapat na usnama, zagrljaj do neba, prepun sreće i osmjeha.

Ne miruješ, stalno izazivaš, u tebi  čarolija ne spava i svaki put pokorava, poput izvora.

Odjednom porušiš mostove, obaraš balvane, otvaraš kapije… bez razloga

odlaziš.

 

U pepelu tvoga odlaska iskrice ostaše skrivene ne ugašene, podsjećaju na tebe.

Čudnim putovima si lutala čarobnu ljubav tražeći , vraćajuć se ispod starog kestena.

Mislila si da je ovo među nama samo igra riječima, prolaznost stihova, a goriš iznutra.

Stotine poslova započinješ , samo da me zaboraviš, al moj osmjeh ti  sjeva u očima.

Nitko nezna koliko je lave između nas kuhalo… nahranilo stihove, korice napučilo.

 

Nitko nezna koliko smo vatre ugasili, na pola puta se vraćali, sebe preispitivali.

A ta igra među nama, u grudima je danonoćno rovarila, hranila snove nemira.

Ovisnici strujanja postali, bezžičnog koketiranja, tepanja toplim riječima bez dodira.

Dal to grijesi čavrljaju usnama, 100 razloga, a samo se probudila neobična simpatija

Dvoje super frendova, primakla kazaljka poklopljena,nakon godina čekanja.

Jedno drugom smo prenosili skriveno maštanje, al samo bez kamera, da nema dokaza.

 

Smijali  svojim ćudima, koje nismo poznavali… da ikako postoje, izazovi nemira.

Sjećam, kao jučer… tvojih suza, kako si ridala, govoreći da je razlog u tvojim grudima.

Samo si vrata zatvorila, izbacila me u bespuće, ukinula sve kartice komunikacije.

Na mene si svu strast svalila, da se hrvem sa bolom u grudima, bunar u suzama.

A znamo da je veza užasno jaka među nama , još iz prošlih stoljeća tragove prikriva.

Poleti, izvuci se iz tog pepela što guši te od prošlog odlaska, zadrži me  u mislima.

 

Željom dotakni me, neka se razbudi energija, dugo sputana u podrumu grcanja…bez raloga.

Žuboriš, dragocjeno trajanje ne miruje, podupire naše  uvezivanje, dok ne svane.

Suzama smo skrivali tragove, dok jesen ne izblijedi , snjegovi strasti zamrznu.

Laganje nam ne ide, zaorane  brazde dubokih strasti , za proljeće smo spremili.

 

Bez sjemena ljubavi , nema šanse da cvijeće  se probudi, izbiju čarobne latice.

a ja… u jarku života žuboreć ostajem da tugujem, sjećam se tvojih usna,

tvojih toplim riječima svezanih poklona, što nosim među koricama stihova.

Želja si mog života, moje duše si čarolija, skrivena daleko ispod jezera i planina.

Sve što treba da se desi neka preuzme sudbina, riječi su tvoga pozdrava.

Moje suze , na tvojim grudima potekle su duboko iz duševnih podruma.

Ako treba da se ljubav probudi, neka se uzburka lavina, valjda ima razloga

Ako se možda udalje dvije dugo spajane sudbine, neka i tako ostane.

Al naši, samo naši ostaju stihovi, neizbrisani tragovi, bar će to da postoji.

02.02.2012

22 i 22 hrs

POJAS ZA SPAŠAVANJE

Kad slomljen sam, izgubljen …potražujem pojas za spašavanje

U svijetu podlosti i prevara, treba mi tvoja potpora, u grudima.

Grube igre se protežu životnim liticama bez oslonca, panika.

Pravi put do tebe, vodi preko terena istine, klizavim slovima.

 

Toliko loših stvari oko nas vrti se, sve je prepuno podvale.

U tebi vidim spas, baci  pojas za spašavanje, pirane nadolaze.

Budi mi oslonac, kad je duša slomljena, u srcu i grudima od nemira.

Vrati me od pogrešnih odluka, izvuci me iz nevolja, usnama dodira.

 

Ti poznaješ načine, kako prevladati strahove, da ne potonem.

Sve loše vijesti što dolaze ti brišeš sekundom istine, gorpadne planine

Daješ mi nadu, da vratim se, podignem iz blatnjavog hodnika,

Krenem ka tvojim grudima, čeka me ljubavna poruka, korpicom dodira.

 

Prepoznajem tvoje tajne znakove, što šalješ ih mislima stihova.

Utjeha si  dalekim morima, dok me vjetrovi prevrću hridima.

Pužem slašću tvojih slogova, navučen , ovisan od prvog kontakta.

U tebe slijepo vjerujem, amen si svih mojih razloga, božija nagrada.

 

Duboko u oceanu života, moja si čarobna stijena, pjenušava sirena.

Nošena si strujama da do mene doploviš, na obalu izvučeš, položiš.

Od tog momenta si u mojim mislima , snovima, stihovima dodira.

Zaluđen sam tvojim dražima, omamljen stihovima, izluđen slikama.

 

Sa tobom skupljam divne uspomene, postaješ dio moga bića svemira.

Jer kad ponirem, patim, na koljenima krvarim, samo u tebe nadu polažem.

U mom životu si postala moja sjena, pratiš me i kad te nema, dugim noćima.

U isto vrijeme si mojih stihova majka… ljubavnica i divna žena, udaljena.

 

Meni moj život preostaje, da maštam prepun iluzije, putujem uzburkanim morima

Plašim se, da te izgubim, na duši rane nanosiš,teška srca puštam te da otploviš.

Prolaznost životnih iluzija, tema je romantičnih pjesnika, al rovariš u grudima.

U mreži ribarskoj ostajem zapleten  stihovima maštanja, tu si me privukla.

Što više bježim…pokušavam, sve više vraćam se, da te iz mašte ne izgubim.

 

Kapljicama mi suze na dušu dolijevaš, volim te kad me noćima ne ostavljaš.

Pišeš mi… u svakom si peru moga maštanja, tintom strasti se prikrivaš.

A ja, gutam te…gutam obiljem stihova, polažem  u korice mojih iluzija, lutanja.

Osuđen sam da budeš zarobljena u grudima, sluđen beskrajem maštanja.

Ne odsanjana, veza je skučena, čeka da se otvori istina, vrtlogom dodira.

 

31.01.2012

21 i 23

ZAVELA ME STRUNAMA

Ljubav se svijećom teško prepoznaje, u sjeni se prikriva,

prepuna strahova.

Stidljivo, korak po korak duša se osvaja, markiraju tragovi,

da se put ne zaboravi.

Lagano na svjetlost se izlazi, prekrasnim osmjehom na usnama,

ljubav je stvorena.

Ne puštati je da odleti, nježno tepati na grudima, krhka je ,

lako lomljiva.

Kad bi naša veza istinski postojala, dal bi  vrata raja za nas se otvorila.

 

Tek tad bi uvidjela, svu strast osjećala, koju nikad nisi  doživjela ni u snovima.

Dal si za me stvorena , vjekovima čuvana,da me opet osvojiš, zaludiš, preobraziš.

Tuga bi se topila, sreća bi se rađala, dok lebdimo iznad naših maštanja.

Progledam kad te u prolazu ugledam, svakim trenom ovisnost u grudima otkrivam.

Prošle, bolne veze zaboravljam, u blatu ih zakopavam, srce otvaram i klečim  ti.

Šapat strasti se prelijeva, ulazi …duboko duboko natapa…rovari mislima,

Kad me pogledaš, kaži … dal osjećaš, kako grudima putuje magija lavina.

Tad bi dali sve , da sve tako ostane, da nam jutra ne kvare, otvaranjem prozora.

Zavela  me svojim strunama, tajnim tunelima, eho odjekuje bez prestanka.

Totalno, bez riječi na momente ostajem, grumen u grlu ne miruje, suzama ludujem.

Zavodiš me mislima, opijaš sonatama dodira, noćima bez prestanka se okrećem.

Svaku večer se pokrivam tvojim usnama nemira, bez trunke jorgana ludujem.

 

Međusobna traženja dovela do istog izvora, sve je sudbina predskazala.

Božija smo kreacija, duše pune vedrih tonova, raspršene  kroz stihove.

Još sam izgubljen u mislima, java mi se priviđa, ne izlazim iz košmara.

Tako, tako nježno me osvajaš, usnama dokazuješ, da… od uvijek ti pripadam.

Tako me usrećuješ kad zatvorenim okicama osmjeh podaruješ…poklanjaš.

Svaku večer se pokrivam tvojim usnama nemira, bez trunke jorgana ludujem.

Čim sa tobom krene prepiska, otvori se moje maštanje, ronimo kroz stihove.

Stobom u centar galaksije putujem, za naše gnijezdo prekrasno mjesto da pronađem.

A onda… sve što treba da se desi, preuzet će sudbina, pokazati nam putove izbora.

Vječno bi trebali da plovimo, dal u javi il maštama, bez odvajanja naših usana.

Divna si… prekrasna moja čarolija, čuvam te duboko u grudima…miliun razloga.

30.01.2012

20 i 30 hrs

ČAROBNA SI SAKSIJA

Tvoje srce potiče ljubavne, strastvene pupove da sa radošću izrone.

Čarobna si saksija, što romantičnu dušu napaja, tonama požuda.

Zalijevam ti korjenje svojim skromnim pjesmama, stihovima dodira.

Slatki korjen si u njedrima, dugme sreće na grudima, što osvaja.

Nedaš se da te osvojim, suuuuuper frenda priželjkuješ, mada izazivaš.

Tako i treba da ostane, to što to imamo u maštama savršenstvo je našeg odnosa.

U bašti ružinih pupova, orhideja si što se prikrala, žuborima prigrlila.

Jabuke, orhideje, i druge slučajne situacije na košulji stoje i smiju se…

Od svega toga zbir usana karizmatična  kombinacija, ostavlja tragove.

Hvala ti na dijeljenju duševnih grozdova  što izviru  na grudima.

Sve je muđu nama kristalno , iskreno bez vještačkih sladila.

Nikad te ne držim rukama …vezanimo smo usnama, snovima.

Možeš ti otići, sakrit se ispod 8 planina, al ostaješ trajna,

sjaj u očima, suza radosnica, med na usnama, moja lađarica.

Nježne riječi vežu nas maštama, tko kome pripada, iz kojeg razloga.

Možda, sada bi dali sve , da nas spoje u dvoje, puste niz valove.

Tada bi postala moja voljena, pahulja slasti na mojim usnama.

Bura nas nikad ne bi odvojila, samo bi strast raspirila.

I kad gradom prolazim , ništa ne vidim …samo siluete prolijeću

Jer ti si u mislima, vodilja događanja stihova, mašta ne raskidiva.

Kako dani prolaze, u meni zrije proljeće, srcem se utrkuje.

Više tuge ne poznajem, jer si me zarazila, osmjeh sreće uronila.

Kad bi se ostvarila naša slatka maštanja, istina bi strasti razotkrila.

Tad bi se pokazale, dal su tajne istine, il pusta mašta samo nama trguje.

Kad bi se ti budila, poljubcima dodira, sve bi se prepoznalo, razjasnilo.

Laži bi pokazale, dal tu ima istine, sve bi se  preokrenulo, šokiralo.

29.01.2012

14 i 20 hrs

SVAKIM TRENOM VIĐAM TE

VIDEO RECITACIJA na    http://youtu.be/q-93eGnSkpg

Svakim trenom viđam te… očima putuješ, na grudi stihove polažeš.

O tebi nitko ne zna gdje stanuješ, tko si, zašto u mome vrtu izničeš.

Ma da na sve načine pokušavaju, žele otkriti razloge našeg bivanja.

I dalje putujem, svakog utorka sačekujem ,na klupi naših dodira.

Svake noći si moja molitva, rame uz rame moljena …najiskrenija

Želja  posesivna, poručuje…da te nikada ne izgubim… zaboravim.

Pored tebe budit se, maštati, blago si svih rudnika, neuporediva

Dotaknut te usnama , makar kroz prozor stihova, pjesnička ludorija.

Osjećam, strasno osjećam, veza je buknula, ne raskidiva… priziva…

Tvoj pogled podupire, iz slika izviruješ, poručuješ… srce otvaraš.

Tu si me prikrila, od tuđih uvreda i dodira, braniš grudima.

A tako tužno je bez tebe, čavrljati… gledati filmove, čitati stihove.

Prekrasno bi bilo da si kraj mene, pročitaj knjigu sudbine, dal spominje.

Ima li šanse da nas zvijezde sastave, u krilo zavale, spoje strastima.

Koliko suza niz oluke je lutalo, najavljivalo tvoj dolazak, kišnim noćima.

Produkt si mojih maštanja, prekrasnih proljeća kroz pupoljke cvijetova.

Od kada upoznah te, srce moje tugu ne poznaje,kroz duge putuje.

Budim se sjajem u očima , Monaliza si mojih buđenja, rosa na usnama.

Od tog momenta u životu mi sve caruje, sa pjesmom bez strahova.

Zbog tebe pretražujem , parkove sjećanja, kamčim od izvora praštanja.

Lutam prostorima nadanja, da se vrata otvore, prepoznam osmjeh usana.

S razlogom si osnova mojih stihova, ljubav se gaji neopisiva, maštarska.

Postala si baza svih kemijskih spojeva, uspavanka moje duše u noćima.

Volim te ženo, i ako si ne osvojiva, čuvam nadu za sebe, nek putuje…nek putuje.

28.01.2012

20 i 30 hrs

NE MIČU KAZALJKE

Na  uglu čekanja, buket ruža na grudima tebe proziva.

Cupkam presretan, osmjeh na licu me otkriva, ljubav se rodila.

Ne miču kazaljke sat se ušutio, blokiraju dolazak, valjda tako je.

Postaješ vodilja, u srcu skrivena amajlija, od tvoje duše skrojena.

 

Na licu si sjaj u očima, dovučen  osmjeh sa tvojih brodova, da se raspjeva.

Vraćaš me iz tamnih planina, pališ svjetlo u očima, vezana čarolija.

Poslao sam romantične tekstove  iz ropstva da izvuku te… dovedu napolje.

Jer meni pripadaš po svim zakonima prirode,  nasloni se na mene.

Osjećam tvoj miris u ružama , glavni si satojak svakog pupoljka.

Sve strasti svijeta, tvojim osmjehom gospodare, šire zaraze neodoljive.

 

U mojim si pjesmama, davno, u prošlim životima začarala tragove

Da se ne pogube, veze što nas spajaju, na svijet radost donose.

U suzama stanuješ i kad sretan sam imam te i kad plačem dio si mojih razloga.

Čežnja si, iza svake zrake sunca prikrivena, doziva, skakuće obroncima maštanja.
Dovoljno je da te pogledam, sve u trenutku jasno je, ti meni pripadaš

 

Čekat ću, ako treba  godine, pjevatću i pisati stihove, zbog tebe oni postoje.

Da samo znaš koliko si me otvorila, bio sam šoljka u blatu prikrivena

Otvorila si krugove od sreće oko mene, sreća se pojavila, prijateljskim mislima.

Ti si me probudila, otvorila oči iz sivog sjenila, nabacila krila da poletim

Osjetim ljepotu života što okružuje, stalno mislim na tebe, slatki otrove.

Divno se osjećam kad si u mislima, nije bez razloga, putuj dalje mojim maštama.

 

Da samo znaš, kako si tajanstvena, na mojim usnama brdo tvojih tragova.

Rušim sve zidove , preokret pravim u MISLIMA, droga si u grudima postala.

Nikad ne zaboravi što smo se sreli u snovima, ništa se ne dešava bez razloga.

Poslan sam da te izvučem na obalu, pružim ti ruku prenesem poruku

Vrijedna si miliun prekrasnih galaksija, ostani što duže u mojim grudima.

 

Makar i mašta je, sa tobom su prekrasna rađanja, svih ovih stihova.

Hvala ti što tepaš mi i šalješ poruke, ne zamislivo koliko to vrijedno je.

NE MIČU KAZALJKE, MOLIM TE… UNUTRA PUSTI ME… DA DOŽIVIM TE

27.01.2012

21 i 31 hrs

ŽEDNA SI KAO PUSTINJA

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=whlUeu_XhmQ

Milujem ti tabane, gučeš, ljubim ti usne vatrene, cvrkuti u grudima.

Šapćem na uho ti najslađe željice, igramo se skrivenih maštanja.

Pokušavam da pogodim što u tvojim grudima stanuje, kako želiš me.

Ako pogodim, nagrada sljeduje, laži ne postoje …istina ne miruje.

 

Pjesma vrpolji se, visibaba priziva kroz snijegove …probudi se.

Po nekad bljesne žalosna vrba u tvojim očima, pritisla granama dodira,

žali se da tužno je proljeće, zaljubljeni nedostaju, ispod krošnje varanja,

što prikriva tragove, svojom sjenkom ih maskira , nitko ih ne vidi i ne dira.

 

Kažem joj da se izjada, na grudi nasloni… možda bolni tragovi  nestanu.

Žedna si kao pustinja najslađih dodira, žudiš noćima dal mi se otvoriti.

Dramatično iskrena, puna si dojmova, otkrivši svoje slabosti na mene.

Stalno se smijuljila,još neprekidno tražila, šokirana da takve vatre postoje.

 

Zakopavam tragove  tajnama da nitko ne zaviri , tamo sam tvoj vitez na grudima

tepaš mi  do ranih jutarnjih prozivki, gnijezdom cvrkuću  dodiri.

Biti na brodu maštanja, doživjeti strasno grljenje, ringišpil tijelima,

strasni poljubci bez disanja,strastvenu sigurnost osjećaš u zvijezdama.

Kao na vrhu nebeskih planina, primam tvoje valove i imam svoje mišljenje.

 

Moja si u najljepšim oblicima maštanja, samo moja… skrivena tajna u grudima.

Ako se nekad sretnemo, bit će slatkog smijanja, pregrštom poljubaca, žudnjom dodira.

Nisi ti kriva… ENERGIJA JE POSLANA , iz prošlih vjekova rovarila, karike spajala…

i sve je veće vezanje, sa razlogom se spajaju korice iz životnog podruma sudbine.

 

Znam … sve se raširilo venama, i ako maštanje , polako nas uzima, slatka panika.

Pustimo valove, pustimo neka pretražuju korita, žuborimo kroz naše maštanje.

To nam nedostaje , a što će se dogoditi, na drugoj je strani obale… ne dokučive.

26.01.2012

21i 51 hrs

KANDŽE ROMANTIČNIH STIHOVA

Nasukani hridinama tekstova, u tišini guramo snovima…grumenje dodira.

Panorama plodova stihova  zrno su čarobnih pećina…budućih događanja

koje čuva i skriva romantična uvala, na pregrštu  praznih ne otkrivenih listova,.

Zarivene kandže romantika, trgaju dušu nemira, lutajući između mašte i dodira.

 

Čekajući  dolazak…njenu  pojavu, listovima dnevnika žuboriše uzdasi sa proplanka.

Nadajući  se, iznenadna pojava uzburkat  će stranice nemira… salve dodira.

Zavaravamo se moćnim mislima, ludost prebacuje preko obala, grizemo usnama.

Ova noć je kritična, izdržavam udare valova, njena jahta pristiže, izlazak sunca najavljuje.

 

Ona bježi  nemirnim morima,želi me , boji se priznati, bijeg od bola je zamka vječita.

Njena kazna i njen grijeh…neda joj mira noćima, boji se sidra u mojim grudima.

Bolje pobjeći, nego komadiće srca obrncima duše skupljati, svakodnevno se ranjavati.

 

Gradili smo snove , vodili ratove ,poljubcima zatrpavali rovove, u blato spuštali sjekire.

Ljubav u  proljeće, danima u beharu je, a s prvim kišama, izviru klizišta uraganom  gromova.

U trnju je veza odrastala, prepuna bolnih rezova, ogrebotina dubokih bezdana, provalija.

Na kraju, strast sve izbriše, usnama nasukani nekatari u sekundi promijene sve odraze.

 

Rovare, čaprkaju, skriveni u grudima,romanični porivi, kada se približe, tragove otkriju.

Svemir se otvara ,galaksija nastaje, za njih je stvorena, pregrštom maštanja.

Divno je svemirom lutati, na srodnu dušu naletjeti… teška utopija.

Princeza na štiklama, osmjeh mi podarila, preko palube, pronalazim se u žednim očima.

 

Tišina ukrašava uzdahe, što žubore do tajnih vatrenih skrovišta,

pedalj po pedalj  nestrpljenja krčka u nama, ne dozvoljava pauze.

Skrivena priče u nastavku stihova, ćule u grudima do sljedećeg buđenja.

Izazovi olako vatru upale ,plamen raspire… a što ako nas uhvate strahovi ???

 

Otvorit ćemo prozore, ljubav se u trenu događa, postaje uvala skrivenih brodova,

grotlo nemirnih vjetrova gruhaju kroz maštarske stihove , raznose poruke.

Ne, ne brini…tu sam na tvojim usnama, držim dlanove na grudima…šapćem im

neka mi dozvole malo nježnosti , da im pokažem tragove požude…da izlude.

 

Šapćeš  mi, da me želiš imati …predivno, bez daha ostajem…jeza prožima ,

gubim se od vreline udara kojem se nisam nadao kao viteza stihova,

povedi me proplancima maštanja neka obuzme  strast spontana.

Vatra je probila …sve šavove spalila, pucaju karike isprika, u nama lavina.
ona je vatrica u mojim grudima… nemirko svo vrijeme otima, ukrašava.

 

25.01.2012

18 I 18 hrs

 

POŽUTJELA KNJIGA DODIRA

http://youtu.be/bUNviRrE0kA

Na daljinski , u istom trenu… otvaramo srodne stranice, ubacujemo ključeve.

Zajednička šifra knjigu otvara, prostranstvo strasti rasprši u grudima.

I onda… lebdimo, nesvjesni međusobnih strujanja, božanska energija u nama.

Teško se odvojiti, no preduga spajanja, mogući uzrok su nepoznatih nus pojava.

Voljen biti  u naručju , makar na tren u strofi ljubavnih pjesama, ludorija.

Voljeti osmjeh jer si ne dodirljiva, samo u mašti skrivena od zlobnih pogleda,

Neopisiva privilegija…zbog tebe osmjeh izvire, otkriva koliko si dio mog svemira

Kapljica si  nektara izronila na mojim grudima, žestoke razloge raspirila.

Slučajnost se jednom dešava, poklapa, ali  previše slučajnih susreta u snovima,

pjesmama i uvezanih dokaza, čovjek se zamisli dal stvarno postoji sudbina.

Iščekuješ moment, da se polovi približe na najljepši način sastave…

puštate ljubavne dimove nek svoje raspršuju tragove, sve ima razloge.

Izluđuju  stranice, navode, pokazuju put do tebe, raspiruje strast  al i strahove.

Pospremaš  KNJIGU na policu.. uvjerena nećeš je često čitati, al crvi ne miruju…

Prolazom  u sobi, pogled se zasutavi, baš na njoj ostane , priziva… u naručje da uzmeš je.

Pa  lutaš stranicama dodira, opijena, nesvjesno, zarazom izvora  njenih listova.

U početku u šiframa, ukazuju oči nemira, dio piđame preko ramena,

jako zavodljiva, princeza mojih stihova  čeka sastanak na kraju korica.

Al daleko je, životna  knjiga beskrajna, traži svakodnevno upijanjem stranica.

Žudnjom otkrivamo tragove što vrelinom srca prolaze, makar i mašta je.

Meni  ne zamjenljiva, vrijedna svakog ne prospavanog gutanja…čitanja,

svake suze recitovanja… iz prikrajka… glazbom uzdaha začinjena…

prekrasna pojava njenog osmjeha u neopisivim rajskim oblicima obara.

Njen miris putuje kroz listove, tako slova usnama progovore.

Pitamo se kako zaustaviti valove ako krenu prebrzo, dal možemo vladati

Možemo…sve možemo zauzdati osmjehom duše vladati, susretu se nadati.

Skrivena na polici knjiga je dodira, od debelih korica satkana, praznih listova istina.

Svakim trenutkom žudimo, znatiželja razara, kako se sudbina odvija…

nastavak  ne miruje, preko listova se prebacuje, neizvjesnost dopisuje.

Nama je mrvica potrebna da srca razigra, uletimo među korice, život ne prestaje…

23.01.2012

22 i 42 hrs

KOPIJA SI MOJIH STRAHOVA ,ŽUDNJE I DODIRA

Trebat će jako, jako  puno vremena, izbrisati tragove , vatrenom strašću na srcu spržene.

Biljeg ostaje, da izvire…uvijek kod promjena vremena, da podsjeća strastvena uživanja,

kao princeza na njegovim grudima, na postolju vezenih stihova, kapljica na usnama.

I kako… kako izbrisati sve jasne tragove, bez imena, dok kodirane ćuće u grudima.

 

I kad budeš najsretnija il kad tišina obuzme, svratit ćeš  u vrtove stihova, da podsjete .

Pre često si uživala, na pjesničkim grudima sanjala, nježnosti samo u filmovima doživjela,

da postoji takva strast iz izloga maštanja, nikada nisi ni sanjala, meksička serija.

Nakon toga smijanje odjekuje, beskrajem duše ranjene, da prikriješ tragove, u dubini sabijene.

 

Ove iskrene dragulje strasti Tražiš  da sabije,u podrume da satjera

da ih romantičari ne osjete, možda vašu mentalnu vezu prepoznaju.

Vodolija kristalnog planiskog izvora, jako ranjiva, za ljubav krvari.

Dušom cijedi kapljice samo da osjete uzburkane slapove, druge polovine.

 

Odlaziš… kopija si naših strahova žudnje i dodira, tko zna iz kojeg si sazvježđa.

I ovu noć …bez tebe treba da prebole, ne mogu više, vučeš, živi pjesak si iz zasjede.

Bila i ostala tajna škrinja dodira,a ponoć otkucava odlaziš sa tužnih usana.

Ne okreći se na prošle stihove, govore, fraze il pitanja, sebe trebaš otvoriti u dubini zaviriti

 

jer da je tu il da si tu  filozofija bi NESTALA, tišinom bi strast zavladala, duboko zaronila.

Iz znatiželje, dragom voljom, zajedno do ivice bi dospjeli, uživali krajolicima maštanja

Prži igra kockara , budi se strast iskonska, trenutno preopasna, potrebna bježanja.

Putuješ, maštaš, sebe istražuješ , koje su tvoje granice

 

U momentima se ne prepoznaješ, u tuđoj si ulozi,  ne sopstvenoj granici.

Okrećeš glavu, navlačiš teške kapije, sa stotinu novih prepreka, brišeš sve  kontakte

Protjeruješ pjesnika iz svoje čahure, zidanjem granitnih zidova.
Razumno bojiš se, skoro ste jedno postali, u sekundi sve karte otkrili.

Preveliki ulozi iz džepova prozivaju, da pamet ne izgubiš, u zagrljaj odletiš.

Varka, zamka sve mašte je, iskušavaš njegove ponude, dal su iskrene ili samo koristoljubive.

OPREZ JE POŽELJAN… I TO SVE IMA LOGIKE

22.01.2012

14 i 00 hrs

GRCAM MISLIMA

http://www.youtube.com/watch?v=8Jjm7yWfdqY

Divan je osjećaj kada jutrom te baš ona prozove,probudi,

porukom dočeka, na usne preko mašte poljubac zaluta.

Kada u svakom trenu treperi mislima, šalje znakove

Da misli na tebe, ako ti nešto zatreba, da javiš se.

Iz ničega, u trenu, kroz jedan razgovor ona je postala moja tajna kutija

u koju sam svoje suze po nekada spuštao, duševne terete istovarao,

nesanicu razgrćo, preslušavao njene strahove, želje i maštanje.

Kao da smo iz prošlih života ponovo spojeni, ne vjerujući sudbini.

Znala je i osjećala u svakom trenu što mi srce govori, kako se osjećam.

Čitala je sve znakove sa mojih usana, iskre u očima, rumenilo obraza.

Sa njom sam uvijek šetao poljanama beskrajnih osmjeha, na to me navukla

Na neki divan način sudbina svezana,… a sve je tajna i tako i ostaje.

U trenu…tako duboko zatvorimo kaveze , pa lutamo beskrajem maštanja.

Prepustimo se bez kajanja, samo dodirom ruku, bez mrvice tragova na usnama.

Ne znam što joj se u momentu desilo, zatvorila je sve kofere pisanja

Bježi od mene, zatvara sve kapije kuda smo bježali, bez svjedoka lutali.

Osjetih , hvata je gušenje, bježi iz našeg kaveza, ostavlja tragove pozdrava.

Evo otvaram kavez da odleti, nešto je priziva da poleti, da se vine nebu pod oblake,

pa sagleda u svoje duševne bisage, treba joj vremena, neka uzme koliko  zatreba.

U suzama klečim i molim je, da bar preleti preko mojih krovova, na prozor sleti mi ,

nasmije me svojim medenim očima, nakon toga znat ću da nisam zaborav.

Glumio sam viteza, bez strahova, a grcao  nasmiješen u suzama,

Ne planirana namjera, zavukla se duboko do srčanog korjena.

Molim da javi se kada bude najteže, kada je najsretnija da djelimo maštanja.

Sa Njom su jedinstvena dešavanja, koja svakim treptajem tijela raspiruje.

Jer si bila si i ostat ćeš posebna, u mojoj duši, u mojim pjesmama.

Nemam pravo da te pritišćem, sve se dešava sa razlogom i ne želim silom ništa da naturam.

To ti i nije trebalo, da toliku vreću sebi i meni na leđa natovariš da se u duši patimo.

Grcam u mislima, baš grcam i pitam se dal dobro je iskreno otkriti svoje slabosti.

Al ostajem da glumim viteza, ne salomljivog, što potajno grca u suzama.

Al znam , da će se vratiti, opet mi šansu pružiti, da pišemo zajedno stihove.

Da lutamo našim poljanama, vrhuncima prekrasnog svemira maštanja

Bila je i ostala moja posebna galaksija, daleko je… al vrvi u mislima.

19.01.2012

17 i 20 hrs

VITEZ PRED NJENIM VRATIMA

Kamena tvrđava među stijenama sklonjena, mnoge tajne skriva u sebi.

Pred starim željeznim vratima, urezbareno ime viteza, njegov povratak najavljuje.

Tu pred vratima silueta sklupčana, na licu brdo bolova ispisuje.

Strela u srcu viteza slomljena pred kapijom dodira, a ona , ona mu ne otvara.

 

Pored njega položno oružje, poskidao štitove, čeka vrata njene duše da se otvore.

ako treba on će kleknuti, prositi, samo da se njena volja dogodi, u zagrljaj poleti.

Sjećao se njenih usana , što su na njega čekati trebale, samo njegove postati.

Sjeća se  samo tračka usana, bljesak što nestade u suzama, dok je u boj kretao.

 

Osjećala se vatra strasti iznutra, mješavinom strahova, on je njena slabost neodoljiva.

Uzaludno borbeno prestrojavanje, otvorila je prozor, uključila hlađenje,da se vatre rasprše.

Odlazi, spušete glave , polomljenih kopalja, bez borbe , bez trunke dodira.

Nije mu jasno od kuda dolazi iznenadno hlađenje, prikrivaju protutnjale ponude.

 

Požuda u zraku, vrvi u njima,ne može se sakriti, previše očitih tragova.

No ipak…sve zvijezde određuju, prate ih što mi govore, signal neki da pošalju.

No strast ne postoji kad si sigurna nego kad je previše u zraku straha i nemira.

Biti samo zrnce na njenim usnama , ne dovoljno da se upali baklja nemirna…možda ,

možda princeza ga opet namami, osmjehom sa tvrđave prevari, dovuče pred vrata odaje.
Po nekad zločesta postaje, jer vlada njegovim strastima, drži na ivici požude,da ne odustane.

 

A on Vitez, srca mekanog pamuka, što popušta sve njene hirove, da dopre u njene odaje.

Stojeć pred njenim vratima , razmjenjuju poruke riječima, otkrivaju svoje porive.

Što bi bilo da ga pusti u odaje, kako bi se odvijala događanja, eh igra bez prekida.

Kad bi ga unutra pustila, možda se ne bi prepoznala kolika još u njoj postoji razloga

neispitana nepotrošena galaksija žudnje dodira, nježnosti, …čeka da se spoje energije.

Oni samo treba da prate znakove, jedno drugom da se prepuste, bez filozofije

 

Jer što bi bilo da se znaju životna događanja…Sve bi postalo živa dosada,

Ovako nas golica, svrbi, privlači ta amajlija

 

08.01.2012

21 i 30 hrs

PEPELJUGO SA OHRIDA

Suznim očima pratim te, odlaziš bez razloga, u meni rana ranjena.

U mraku svijetli zrno povratka… doći  ćeš, osjećam… ljubavne nade još rovare.

Na mene možeš uvijek, u svakom trenu računati , u moje vjetrove se pouzdati.

Mislima ću  zanjihati sve tvoje brodove, dam im potpore da zaplove.

Vode u smjeru tvojih stremljenja, na duši nosi me, kompas, čarobna amajlija.

 

Ne ide …bez naše dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.

S kim si takav si…energije se prelijevaju …zakon spojenih posuda u nama se razlijeva.

jer posebna si …bila i ostala kapetanica mojih brodova, jedrenjaka kroz  lutanja…

 Naravno, vrata ne otvaraj, jer slab sa ne tebe ,ostavi samo prozorčić tvojih ključeva

 da se bar mirisa po nekad napijem …nekako ruka na kvaki se zaljepila…ne popušta.

 

Ljubav ne može nestati il prestati, previše uloženo je osmjeha radosti i nemira.

Može proteći bezbroj godina, veza ne raskidiva, ne prestaje, ljubav sjedinjuje.

Nada širi se…duboko u srčanim granama… dok dušom cvrkuću zvončići sjećanja.

Radost je ljubav nepotrošiva… i volim je… Volim  te pepeljugo zrcalnog Ohrida.

 

Isplivala  pepljuga na površinu zrcalnog Ohrida, uzburkana riječima maštanja.

Stoji na vratima, držeći ključeve dodira, dal da otvori, valovima nemira popusti.

Dal vrijedno je zrnce strasti nekoliko sati ispijati, nego čitav život patiti.

Strah, prokleti strah, na dvije stolice naslanja, na grudima trnje i kamenje navlači.

 

Ne ide …bez dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.

 

07.01.2012

20 I 05 hrs

SNOVI SKRIVENIH KOFERA PRED VRATIMA NAŠIH MAŠTANJA

Tako mlada a već slovenka, ključa se dočepala… zavukla u kofere maštanja.

Postala  punjenje moga lutanja, od nje mi zadravlje ništa na bolje ne ide .

Burni razgovori, dio su lutanja, lupanje vratima, strast se priziva iz nova.

U tom koferu naših skrivanja, događa se sve bez logike i očekivanja.

 

Na usne mi nešto stavila , opijen ostajem noćima, ludim za njenim čarima.

Složili smo nekako različite galaksije, iz kojih strasti samo proviruju…naviru,

Trenutci što duboko u sjećanju putuju,nikada nas napuštaju, koferom caruju.

Pod ključem ta noć, taj san, strašnim stražama se skrivaju , čuvaju…

 

Da se nešto slučajno ne pojavi, razotkrije tragove, romantika maštanje.

Ne smijem u kofer  ponovo pozvati, pustiti , ponijet ću  sjećanja , dokaze prikriti.

Premlada je, 33 razloga za skrivanje, 33 brave i kapije od nje me odvaja.

Daje samo mrvicu poriva…da se opijem, zaključan  u koferu maštanja.

 

Baciti ključ kofera, na dno morskog grebena, neka školjke ga zarobe,

algama sjećanja prekriju, neka se ribe prehranjuju, u dubini valova.

Znam …slaba je na moje pozive, ne dozvoljava da se približim, otvorim  kofere,

Prikrivenih školjki, izvor naših strujanja, kada obuzmu, postaje strasti robinja.

 

Želim ovaj moment, ovaj tren nasmiješen i probuđen, da kamčim malkice tepanja.

Il da bacim se pod hladne valove, da se u meni strast zaledi, u ledeni greben pretvori

Kriva je,  vatru mi sputava, na slamkicu dodaje kapljice, da se vatre ne razgore, i ne ugase.

Gotovo je , nemožeš je ugasiti, plamen je temelje salio, i sada polako dogorijeva.

 

Očekuje tople vjetrove da ga raspušu u plamen pretvore, ne boj se toplih vjetrova.

Možeš me mučiti, tražiti da sve zaboravim , al ne ide, u krvi je začeta magija,

tijelo sve više opija, nagoni na uzburkane valove, dok vjetrovi pjesme rađaju.

Možeš na sebe ledenice stavljati, al plamičak ostaje, ta vatra se nikada ne gasi.

 

U mašti ćeš mojoj počasno mjesto zauzeti, dok  u javi si super super prijateljica.

Pjesme mojih riječi će plutati,tvoje  zaboravi …ne voliš previše dokaza, makar i mašta je.

Bila si u mojim snovima , ležeć na stomaku me prizivala, u meni je panika zavladala.

Sa susjednog ležaja klečim molbama, bakarne boje trepte na tvojim grudima.

 

Samo leđa sam ti ljubio …ljubio , osjetio varnice  obostranih stujanja.

Iste snove si imala, kroz zube jedva si priznala, žudila , čekala moje dodire,

i san… nestane, prekine dešavanje, sve se u magli mraka rasprši, izbriše konekcija.

Prugasta , crno bijela košljula sa prugama, raskopčna na grudima, džins …ljetna ponuda,

 

Istog smo jutra zbunjeni ustali, o tome snu razmišljali, od kuda takve požude,

nakon samo dana poznavanja, na daljinu povezivanja, mašte… očito ne miruju.

Ne, neću te odbijati, u tome uživam, putujem ivicom laganja, vezom sigurnosnog konopca.

Posebna  vrsta si unutarnjeg pražnjenja, maštanja, često vrijednija nego na djelima,

 

ali uvijek smo na istoj granici u mašti možemo lutati ali se vraćamo u  svoje torove.

Samo da znaš, guza ti je prekrasna u snovima, grudima nanosiš usnama tragove.

Usne mi nisi nudila, ah da… legoh na leđa ti ,vrela bila si… vrela vrelcata,

i ništa više se ne sjećam… baš šteta, ostadoh bez poljubca, bez  završih dodira.

 

Tako mlada a Već slovenka, koja caruje mojim pjesmama, Od Salzburga do Neuma.

Zato se čuvaju tajne naših kofera, u kojima nema granica , igre su puka maštanja.

Moja si unutarnja, umjetnička, skrivena maštarska riznica, infuzija tvoja ne prestaje.

Pjesme romantične izviru, traže put kroz stijene i kamenje …iz duše što izvire,

na platno il tekstove ostavlja tragove, da se snovi, maštanja nikada ne zaborave.

05.01.2012

17 i 03 hrs

RUŽA STAKLOM PRELIVENA

Osmjehom se opijam, uživam… što postoji na drugoj strani galaksije

jedno divno srce , što voli da putuje, iz svoje čahure po nekad da izleti.

Daje mi snagu na kapljice… da ne odustanem, do njenih grudi putujem.

Malo, jako malo je ostalo, da otvorim njene kapije tvrđave skrivene.

 

ONA je  posebna… ruža rajskih vrtova, branim je od udara gromova, grudima.

Ne, nitko nemože da priđe joj, ona je opojna, vladarica čarobnim mislima.

Pokušavaju da otkriju do nje tajne prolaze, al im od ruke ne ide.

Pod zvonom… staklom je prelivena, duboko u srcu  srca skrivena.

 

Ruža slatkim  bodljama, urezuje tragove, misterija mnogih stihova… ne predvidiva.

Ipak  je ranjiva i pored obrane iza bodljikavih rovova, boji se podlih hirova.

Naravno… da treba je paziti, svaku bodlju prehraniti, bez njih će nestati.

 

Ona je  nepovjerljiva, zato ostavlja tragove da upozore, zlobnike otjera.

Strahuje da čarobne riječi ne iscure, pokažu njene strahove i slabosti.

Onaj tko se na bodlje nabije , kažnjen je…to zaslužuje,prelazi dozvoljene granice.

I ako staklom prelivena, odoljeva udaru podlih vjetrova, rosne kapi suzama razlijeva.

Ruža moja, dama je, obožava tepanje, satkana od stotine latica, jedinka stvorena.

 

Sa njom tango u duši obitava, strasan, prepun ritmova, očarava od prvog kontakta.

Okreće me svakim svojim treptajem, začarala me bez i jednog dodira, uzdaha.

Biti na njenim grudima, nemoguća misija, staklom prelivena, sirena slatkih otrova.

Fatamorgana je mnogih likova, pupoljak strastvenih požuda, meni ne dokučiva.

 

31.12.2012

12i12 hrs

KRAJ STAROG PANJA KESTENA

Sjeti se našeg proplanka, kućice među brezama, iskrivljeni obruč oluka od udara vjetrova, proziva.

Stari panj kestena na kojem si rado sjedila, mene ljubila, strastima usne listala, jesenjim krošnjama prikrivala.

Kroz jesen nekako skriveno plutali, po suhom lišću poskakivali, mladost budili.

sve kao bajka se vrtila, priča što vrvi u  nama, još uvijek , tu je ,negdje proziva u grudima

Kaži… otvori se…piši mi što što kod tebe pobuđuje glazba i okolni prizori  prirode

Žarko osjećam, željno iščekujem  tvoje stihove da se mojima pridruže.

Neka riječima izroni poljeće , kad procuri tvojim grudima ,postaješ djevojčica nemirna ,

željna ludovanja,  žudnje preklapanjem riječima,otvorimo izvore naših maštanja.

Sve je samo energija koja te obuzima prepoznaj je u sebi i neka te zarobi.

Želim da se opustiš i zavučeš u svoje duboke kratere tamo skrivaš prignječene stihove

znam da čekaju da se pojave, sve se u redove guraju, da ih pustiš napolje.

 

Tako sam siguran riječi  vriju u tebi,osjećam ih osjećam, plašiš se, opasni su to krateri.

Vjeruj u sebe …samo otvori se, zaplivaj zracima čarobnog maštanja….

Plašiš se u podsvjesti vatrenih plodova, zatežeš uzde, dal  predaleko si otišla ?

Jer pod kontrolom želiš držati svoja duboka, strastvena skrivena strujanja.

Umaraš se  bezveznim stvarima, umjetnost traži lutanja u nepoznate predjele.

Sjeti se kako se otkineš u transu slikanja, imaš tu žicu umjetničkog stvaranja.

Želim da zajedno stvorimo tako jasne, slikovite stihove koji jako puno govore.

Znam… osjećaš da polako, polako uvlačim te u stihove, jednom nogom zagaziš,

a ja, uporan naravno , na starome panju , mjestu našeg sretanja… čekam iznova.

 

Vidim te …gaziš, laganim korakom prolaziš tunelom  visećih krošanja,

Nošena strašću prošlih događanja, vatra u mislima , izvlači stihove

bliže se i zajedno stvaraju vrtloge, treseš se , bojiš se tragova .

Nestrpljivo izletim…vičem na tebe, ubit ću te…opusti se

stihove prepusti neka rovare, neka putanje stvaraju da se nama ne umaraju

 

Fališ mi, zrnce fališ mi, da zaveslaš, uhvatiš riječi , raspustiš misli i maštanje

 niz rijeku pustiš ih neka zaplove …svoje igre igraju, proljeća razotkrivaju.

Plašiš se prepuštanja, dal si u sigurnim rukama…pjesnika romantika.

Imaš moju riječ …riječ strastvenog pjesnika, vodit ću te na ivice slapova tvojih stremljenja

da upoznaš se i kako si ranjiva, kroz behare da putuješ, novu strast riječima upoznaješ.

Sjećam se tvojih riječi i prvog sastanka, u sebi  se pitala:

Kad  budeš pored rijeke šetala, na mjestu gdje smo se mimoišli one večeri  

Žudnja u tebi tražila pitanje…hoću li opet svratiti  da te potražim, kratko ćeš zastati,

na kratko slušati, žubor rijeke upijati dok čekaš me, na panju starog kestena.

 

Žudim za momentom da opet svratiš kod kestena, nadu podariš,stidljivo osmjehom pozdraviš

Osjećam strah ti u grudima, prišla bi, možda me poljubila ljuljaju strahovi , dal da pobjegneš,

pa se pitaš u sebi, dal si to uopće trebala , da svratiš tu kod panja starog kestena.

Čekaonica u meni  razvaljuje, osjećam tvoje vatrene tragove, kroz lišće  opijaju,

navode da sve priznam ti, dovoljno bi bilo za početak , samo ruke da spojimo,

onako kao prva ljubav da se kroz priču upoznamo, gledamo sjaj u očima što sve u detalje otkriva.

Al sve je u tebi , tako si plašljiva, ranjiva , nešto te guši u grudima, plašiš se svojih slabosti,

a tako rado bi svratila , tu kraj mene vrijeme potrošila osmjesima slabost prikrivala.

Ne nisi ti slučajno zalutala,  tvoja unutarnja želja što noćima te proganjala, te dovela

Na svaki način si tražila razloge da se vratiš do našeg izvora, strahovi …strahovi u tvojim grudima.

Ne možeš u grudima vječno skrivati, oni moraju poteći, u slapove da se pretovre,

poderu svo kamenje u prolazu, do mirne uvale u duši… rijeku riječi navode.

Izbjegavaš  da se mašti prepustiš, malo ti fali da osvojiš vrhove, upoznaješ svoje temelje

onda nema kraja tvojim slikama ,iz tih slika praskom dolijeću vulkanski stihovi,

tinjaju u tebi, umjetnost ne poznaje suzdržavanje, od srca je otkidanje….zakidanje.

Bolno odrastaš, Fikciju i maštu doživljavaš, plašiš u javi da se pojave, ukažu tragovi.

Nemoj  o tome da razmišljaš, ako treba da se desi lavina svojim putem će  valjati sve što zahvati,

ali kad se ohladi ostaje  samo kamenje, iz kojeg teško da niknut će korjenje

Plašiš se strasti među nama, da se ne probudi …jer zacrtali smo granice  i to ostaje ,

Ako  želimo da stvorimo ZAJEDNO stihove, onda je to ludinica max prepuštanje

otkrivanje svih svojih željica, snova, skrivenih igrica, možda strastvenih dodira.

Samo zavuci se u svoje maštanje pa kuda nas odvede to pjesničko lutanje

Kroz stihove otkrivas skrivene namjere koje na kraju svedeš u zadate granice kad se sve zavrsi

samo na taj način pjesma će jaka ispasti, prepuna naboja,a kvalitet na kraju …bez daha ostavlja.

29.12.2011

17 i 17 hrs