VIDEO RECITACIJA http://youtu.be/YsKE4Ee8Sc4
Prikriveno bojim se, da kažem da volim je… da zaljubljen sam petnim žilama…
Samo zato što muškarac sam, a ranjiv do bola… kad me ne gleda, moja simpatija.
Obožavam kad me primjeti, nasmije se, pokazuje slatke znakove, šalje poruke.
Sav se rastopim, u leptira pretvaram, lepršam njenim usnama, energijom svemira.
Volim kada pozove me, sladoled kad mi ponudi, očima zaljubljenim izludi…
Potpisujem sve kazne i terete, nek na leđa natovare….vrijedi svih zatvora.
Nešto se u meni prelomi, srce se napije, natopi, a duša nasmješena zaplovi.
Rubom njenih usana, razbijem strahove provalija, u momentu oslobodim, probudim.
Njena strast je nezamjenljiva, medovina njenih usana, nemirom se potpisuje.
Kad bi netko nudio, da je trenutak zaboravim, bila bi to kazna neumoljiva.
Duša bi se slomila, na srcu pi nastali krateri, jednostavno bez nje ne postojim.
Iskrenost joj poklanjam, zavjetujem svoje stihove, da samo zbog nje ONI postoje.
Ljubav moja je iskrena, mada stidim se…. izranjaju moje slabosti, nemir rovari.
Ona ih osjeti, čarobne strasti energija, što plovi među nama, se sporazumjeva.
Kazati da volim je, usne utrnu, jezik zablokira, postajem mumija bez slogova.
Gubim se prostranstvima strahova, da me ne izbaci iz kofera, jedina…MOJA najdraža.
Najljepše pričamo dok šutimo, puštamo znakove očima da se dogovore.
Prikrivamo tragove, jedrimo uz obale, ljubav krstari, nama…bez pameti..
Nosim je na duši mojih sjećanja, tu je salivena… moje slabosti da prikriva.
Snaga razuma zbog nje je zbunjena… izgubljena, kompasima duše ONA šuruje .
Kada je netko pogleda, dobijem napad bjesnila, dobijam nagone vukova…
Preskočio bih najviše ograde, da je zaštitim, na trenutak ne izgubim.
Moja je vučica, urezala duši previše tragova, u svoje zamke me zavukla.
Nadgledam karavane….čopore što prolaze, da se netko ne zaleti.
U zraku je miris pregladnjelih vukova, za mene je stvorena i tako treba da ostaje.
10.02.2012
20 i 42 hrs
