Šaljem ti pismo… žubori kroz potoke, pronalazi tvoje obale tragove.
Razbarušena maštama, mirišljiva koverta… u boci za tebe je spremljena.
Zbog tvojih slika u očima, dan mi se presvlači noćima, nemirko dodira postajem.
Mislima putujem, dolaze vjetrovi, sa tvojih krovova pristigli, šumovi prošlosti.
Jeza tijelom razuzima, skupljam rasute tragove da ih vjetrovi ne rasprše.
Mistično vrijeme povezuje naše svjetove, nevidljiva razlika, treperi krilima.
Ponekad su minute, kao ropstvo godina, dok ne zavladaš maštom u grudima.
U tvojoj košulji još uvijek skakućem, na usne prislanjam, osjećam mirise.
Jutrom bos i gol iščekajuć tvoje pozive, predajem se, trenutcima snivanja.
Zbog tebe bacam poglede kroz prozore sudbine, budim u oblacima.
Stalno sam u mašti, na tvojim usnama, il slika jave je prevrtljiva.
Ne svjestan da si me očarala, stanje bunila, dio si mojih lutanja.
Puštam te da opijaš, na lancu vučeš me, po nekad škrto pusu udijeliš..
Sve si okrenula, naglavačke pišem, čitam stihove, napuhavam korice.
Zbog tebe prolazim duševne mećave, probijam nanose duboko u grudima
Bez splavova razbucam poplave, daješ mi snagu valova, sanjajuć tvoje obale.
Sudbina provjerava naše vezove, od vjetrova da ne popuste, na pučini izgube.
Pitam se, zašto se zagube pisma stihova, pečatom suza vezana.
Sudbina krpi šavove… dijeli karte bez asova, približava datume dodira.
Sastojak suza prikrivenih grijehova, rasprešnih kroz pustinje traženja.
Oaza ostaješ ne pokoriva, a stihovi, putuju…zamućeni dinama pješčanih vjetrova.
Sve u meni si rastvorila, srce ukrasila, probudila… topiš na usnama, bez dodira.
Predah se… bez nekih uvjeta, presretan što u naručje si me primila.
Zato pišem ti, svakim danom iskrene stihove, koverte mirišljive odašiljem.
Najbolje si dešavanje srca romantika, dok upija eho sa tvog proplanka.
Sretnik na licu odraz je tvojih darova, kroz maštu si poslala, zrno poljubca.
Nebeske energije zvijezdama spajale, strast probudile… vrijedilo je čekati.
Da se ljubav probudi, vatre nam ujedini, da se strasti izrode, prepoznaju
Tajne su postale istine, vidljive na našim licima, ogledalo ljubavi poručuje.
I opet bi da je potrebno , pretraživali kutke svemira, čekali otvor sazvježđa.
Da se kroz sudbine slože datumi, da nam proljeće ljubavi udovolji, pa sjedini.
Da Duša izrodii mlade listove, e zato, zato ti pišem stihove, moj daleki svemire.
Neka pristignu koverte… na pragu tvom nek pričaju, da te probude… pa doletiš.
A pisma… žubore i putuju, do tvoje adrese krče raslinje, što zapinje…
Čekaju da vrata se otvore… kroz izlog maštanja da urone duše ti ranjive.
Dopuži kroz otvore srca ti spaljenog, od galaktičkih sunčevih strujanja
Samo ljubav može vratiti… rane zacijeliti… lebdi, lebdi na mojim grudima.
03.02.2012
21 i 11 hrs
