Kad slomljen sam, izgubljen …potražujem pojas za spašavanje
U svijetu podlosti i prevara, treba mi tvoja potpora, u grudima.
Grube igre se protežu životnim liticama bez oslonca, panika.
Pravi put do tebe, vodi preko terena istine, klizavim slovima.
Toliko loših stvari oko nas vrti se, sve je prepuno podvale.
U tebi vidim spas, baci pojas za spašavanje, pirane nadolaze.
Budi mi oslonac, kad je duša slomljena, u srcu i grudima od nemira.
Vrati me od pogrešnih odluka, izvuci me iz nevolja, usnama dodira.
Ti poznaješ načine, kako prevladati strahove, da ne potonem.
Sve loše vijesti što dolaze ti brišeš sekundom istine, gorpadne planine
Daješ mi nadu, da vratim se, podignem iz blatnjavog hodnika,
Krenem ka tvojim grudima, čeka me ljubavna poruka, korpicom dodira.
Prepoznajem tvoje tajne znakove, što šalješ ih mislima stihova.
Utjeha si dalekim morima, dok me vjetrovi prevrću hridima.
Pužem slašću tvojih slogova, navučen , ovisan od prvog kontakta.
U tebe slijepo vjerujem, amen si svih mojih razloga, božija nagrada.
Duboko u oceanu života, moja si čarobna stijena, pjenušava sirena.
Nošena si strujama da do mene doploviš, na obalu izvučeš, položiš.
Od tog momenta si u mojim mislima , snovima, stihovima dodira.
Zaluđen sam tvojim dražima, omamljen stihovima, izluđen slikama.
Sa tobom skupljam divne uspomene, postaješ dio moga bića svemira.
Jer kad ponirem, patim, na koljenima krvarim, samo u tebe nadu polažem.
U mom životu si postala moja sjena, pratiš me i kad te nema, dugim noćima.
U isto vrijeme si mojih stihova majka… ljubavnica i divna žena, udaljena.
Meni moj život preostaje, da maštam prepun iluzije, putujem uzburkanim morima
Plašim se, da te izgubim, na duši rane nanosiš,teška srca puštam te da otploviš.
Prolaznost životnih iluzija, tema je romantičnih pjesnika, al rovariš u grudima.
U mreži ribarskoj ostajem zapleten stihovima maštanja, tu si me privukla.
Što više bježim…pokušavam, sve više vraćam se, da te iz mašte ne izgubim.
Kapljicama mi suze na dušu dolijevaš, volim te kad me noćima ne ostavljaš.
Pišeš mi… u svakom si peru moga maštanja, tintom strasti se prikrivaš.
A ja, gutam te…gutam obiljem stihova, polažem u korice mojih iluzija, lutanja.
Osuđen sam da budeš zarobljena u grudima, sluđen beskrajem maštanja.
Ne odsanjana, veza je skučena, čeka da se otvori istina, vrtlogom dodira.
31.01.2012
21 i 23
