MOJA… KRIŠOM SI

Bez obzira što pomišljaš, prevrćeš se grubim snovima, krišom čekam te.

Ma kako teško bilo ti, ne paniči , sigurno… mislima, straže oko tebe postavljam.

Gromila tovara na leđima… grudi vrve suzama , tvoja sam pokrivka, bdijem noćima.

Ma nije važno tko si, koliko imaš bisera, vrijednost duše je beskrajna.

Kada noći dovuku se… u sebe uvučeš se, mislima putuješ kanjonima nemira

Čekam te pod kaputom nježnosti… hrpom požude da obaspem usne ti dražesne.

Ne brini , tu… na svakom uglu sam, pogledom pratim te, žuborim ti venama.

Divan je osjećaj  kada poskakuješ kraj mene, strastveno putuješ mojim pričama

Čudna  energija što opija… podiže… izvlači iz ponora, vuče tvojim riječima.

Volim te krišom… pratim iz duševnog prozora, brišem maglu suzama.

Prepoznam u svakom trenu koji je pramen nemiran, dal  se trepavica savila

Koja je na tebi majica, što je bilo na usnama, dal je upareno sa cipelama

Jednostavno te krišom potkradam… u albume duše slike dovlačim snovima.

Svaki korak pratiš mi , u snovima  nogu podmećeš u svoje krilo navraćaš

Minut sa tobom vrijedniji, nego u raju godina, Bogom si poslana.

Molim te… putujmo spojeni, u jednoj energiji ma gdje se skrivali, maštu ukrašavali

Molim te ostani, značiš mi previše… KRIŠOM VOLI ME, zato postojim.

Skakućemo obroncima naših maštanja, pupovima izbija istina, slike oživljava

Mada miljama daleko si, u nekim sivim zonama razgrčeš gusto lišće opalo.

Na ledu izrezbarene poruke, preko zime da se ne zaborave, izblijede.

Bez maski  se upoznali, međusobno srca otvorili, sto godina prošlosti razotkrili.

Među nas su laži plasirali, lažne kosti pružali ali nismo poklekli, što više…

U nama slatka se požuda razbudila, polaganim uzdasima pričama se širila.

Volim te krišom, jer si to najmanje očekivala, u meni frenda tražila…snivala

A sada si skrivena pod alpama, iz snjegova potekla… snaga si proljetnjih cvijetova :Calibw� m
�h�theme-font:minor-latin;}

MOJA… KRIŠOM SI

Bez obzira što pomišljaš, prevrćeš se grubim snovima, krišom čekam te.

Ma kako teško bilo ti, ne paniči , sigurno… mislima, straže oko tebe postavljam.

Gromila tovara na leđima… grudi vrve suzama , tvoja sam pokrivka, bdijem noćima.

Ma nije važno tko si, koliko imaš bisera, vrijednost duše je beskrajna.

Kada noći dovuku se… u sebe uvučeš se, mislima putuješ kanjonima nemira

Čekam te pod kaputom nježnosti… hrpom požude da obaspem usne ti dražesne.

Ne brini , tu… na svakom uglu sam, pogledom pratim te, žuborim ti venama.

Divan je osjećaj  kada poskakuješ kraj mene, strastveno putuješ mojim pričama

Čudna  energija što opija… podiže… izvlači iz ponora, vuče tvojim riječima.

Volim te krišom… pratim iz duševnog prozora, brišem maglu suzama.

Prepoznam u svakom trenu koji je pramen nemiran, dal  se trepavica savila

Koja je na tebi majica, što je bilo na usnama, dal je upareno sa cipelama

Jednostavno te krišom potkradam… u albume duše slike dovlačim snovima.

Svaki korak pratiš mi , u snovima  nogu podmećeš u svoje krilo navraćaš

Minut sa tobom vrijedniji, nego u raju godina, Bogom si poslana.

Molim te… putujmo spojeni, u jednoj energiji ma gdje se skrivali, maštu ukrašavali

Molim te ostani, značiš mi previše… KRIŠOM VOLI ME, zato postojim.

Skakućemo obroncima naših maštanja, pupovima izbija istina, slike oživljava

Mada miljama daleko si, u nekim sivim zonama razgrčeš gusto lišće opalo.

Na ledu izrezbarene poruke, preko zime da se ne zaborave, izblijede.

Bez maski  se upoznali, međusobno srca otvorili, sto godina prošlosti razotkrili.

Među nas su laži plasirali, lažne kosti pružali ali nismo poklekli, što više…

U nama slatka se požuda razbudila, polaganim uzdasima pričama se širila.

Volim te krišom, jer si to najmanje očekivala, u meni frenda tražila…snivala

A sada si skrivena pod alpama, iz snjegova potekla… snaga si proljetnjih cvijetova.

Mogu se Francuzi na Mont Blan popeti, sve uvale nek pretraže, pronađu tragove

do tvoga srca put da pronađu, al samo moja ostaješ, kad me se poželiš, doletiš.

I ako mlada si, tvoji životni putovi na mojim grudima se križaju, dozivaju.

Prepusti se, krišom smo spojeni neka tako i ostane, maštanje lažne istine.

27.02.2012

22 i 00 hrs

.

Mogu se Francuzi na Mont Blan popeti, sve uvale nek pretraže, pronađu tragove

do tvoga srca put da pronađu, al samo moja ostaješ, kad me se poželiš, doletiš.

I ako mlada si, tvoji životni putovi na mojim grudima se križaju, dozivaju.

Prepusti se, krišom smo spojeni neka tako i ostane, maštanje lažne istine.

27.02.2012

22 i 00 hrs

azia

LJUBAV JE NEUNIŠTIVO KORJENJE

I ako daleko si, na momente osjetim, guši te… disanje preskačeš

Lupanje srca te na mene podsjeća, dok putujem mislima.

Zamišljaš … trenutcima ti sve kose pomrsim, lice zažarim.

Dovodim do ludila  nemirnim mislima, smiješ se u grudima.

Strast se spontano događa, izranja iz čarobnih  galaksija

Ma koliko nas daleko skrivali, mislima smo vezani, opijeni.

Mogu pokušat… izbrisat svo naše sjećanje, ljubav krvlju putuje.

I uvijek do srca svrati se… da sve upozori, da ljubav postoji.

Ma koliko je brisali, ispirali, na lomači spaljivali, ona opstaje

Šiklja gdje se najmanje nadaju, dopire u najsitnije dijelove svemira.

Iskrica, mada nevidljiva skrivena na usnama uvijek postoji,.

Sve jača je  što je više satiru, izranja poput masovnog korjenja

Od Boga je stvorena, da zaljubljene privlači, protuotrov ne postoji.

Ljubavlju… srna je pobjegla iz kandži smetova, žudi na tvojim grudima,

Priziva jelena da je pronađe, rogovima razbuca sve bolove u njedrima.

Vrijeme se otvorilo, da ih spoje nakon dugog vremena željnog iščekivanja.

Putujmo zajedno vječito…kroz nevidljive misije, ne ostavljamo tragove.

Zaljubljenih  se vene uvezale, krv su davno pomiješale, čudo nastaje.

Dokaz smo da je mašta ne umoljiva, sve kapije otvara, u snovima rovari.

Razmjenjujemo se strastima, putujemo u grudima,na jastuku i  kroz stanice.

Slika smo svakog proljeća što krošnjama behara na našu sreću podsjeća.

I ne mogu nam ukinut proljeće, izbrisati sve cvijetove, zatrti behare trešanja

Naša se sreća događa, na daljinski sve probleme riješava, bez tragova.

Džaba im sva moguća oprema, hakeri nam ne mogu pasworde probiti

Uvijek će strast među nama jedno drugo posjećivati, snove ukrašavati.

Ne dajmo  naše maštanje, zamolimo vjetrove da otpušu tragove

Neka se behar rasprši, u što više nemirnih duša zarije

Na našu ljubav nek podsjeća, kako prekrasno  je voljeti.

Čarobna formula življenja dio je naših kodova, nikada neće nestati,

Bez obzira koliko nas rasturali, veza mislime opstaje i putuje.

Ljubav je pahulja iz koje nastaje lavina… srcem, dušom u grudima.

20.02.2012

22 i 12 hrs

SUSRET U POSTOJNI

Rođena  u planinama snjegova, strujanje vjetrova kose joj češljalo

Mrazevi usne joj rumenilom naškrabale, iz srži  Jasena duša joj satkana.

Skakuće obroncima lutanja, rođena da bude princeza njegovih maštanja.

Na stanici u Postojni,dešavanja, u treptaju požuda se razmjenila, osmjeh otkriva.

Stanicom bruji, guranje, topot vlakova, javljaju…šumom dolazi pregršt zvukova

Na starom zidu svjetiljka, ispod koje je stajala, slika starog sata bez svjetala

Razmjenjivanje pogleda, siktanje strasti u očima, igra kockara tko gubi a tko dobiva.

Čuperci i njene kikice ,slatke obrve su  otkrivale, koliko žudi upoznat se.

Postojnska stanica, mjesto sretanja, sva se u sivilo zavila, pojava sve ukrašava.

Crna jaknica i miris njenih čuperaka, još uvijek lebdi u slatkim mislima

Crveni džemper boja njenih usana, slika je što se teško zaboravlja.

Vesela djevojčica, napokon se približila, na dohvat ruke je pristigla.

U uglu, željezna korpa na kojoj je sjedila, noge prekrižila, šalom obmotana.

Od kuće je pobjegla, na sastanak da pristigne, prikriva preostale tragove.

Riješila je da mu se otvori, pokaže sve što je dugo skrivala, požudu od strahova.

Sebe jedva je kontrolirala, nervozno usne grickala, jer ga je željela.

Onako mlada, raščupane kose, dugog crvenog džempera, u njegove oči je buljila.

Gutala svaku riječ starog romantika, pjesnika …oko grudi joj spetljao stihove.

Samo je maštala, kada će da je zagrli, na vrat slatku pusu položi, čarolija.

Slađe je kad se poljubac na prevaru dobije, duša zahvali, na iznenadnoj nagradi.

Jednim dijelom voli ga, drugim ga odguruje, da joj se u srce na zaglavi

Premlada je da mu se otvori, tko zna što je sve smislio, da je iskoristi.

Ona je mlada slovenka, privučena stihovima pjesnika, prevara uspjela

Zato se sakrila, boji se slabosti, da mu se ne podari, poslije kasno je.

Ljubav u mašti, slatko se uvalila, mrvama preostala,jer su između kameni svatovi

U oblacima živi, nesvjesna koliko se uvukla, najmanje bolna je istina

Zato je ona forsira, ne želi da prizna što u srcu je otkrila, da je ranjiva.

Koliko je tek njegovih livada duše oprašila, posijala poljskog cvijeća sjemenje.

A stanica u Postojni, i dalje ispraća vlakove, na zidu…njihovih imena grafiti putuju.

Ljubav se izrodila, u glavi…mećavama njegove mašte zaglavila, stihovima putuje.

A ona tamo iza ugla u suzama, prstrašena boji se njegovih pjesničkih podvala.

A tako u srcu je duboko kandže zario, mlada je… preboljet će, škola je životna .

Znao bi u magli je pronaći iz živog pjeska izvući… a kamo li na slici prepoznati.

A tako kratko  se susreli, zagrljaj razmijenili, usne … samo su žudili.

I onda je nestala, izbrisala sve tragove, bez pozdrava u noći nestala

Ostala nedovršena priča zaljubljenih tragova na susret da podsjeća.

17.02.12

22 i 42 hrs

PLAMEN STAROG SVIJEĆNJAKA

Sjećaš se starog svijećnjaka, mirisa borova, fijuka vjetrova…ljubavna predigra.

Oči smo zatvarali,kad ljubav smo tražili, na grudima nježnost prosijavali.

Na nebu bezbroj tragova,meteori naših stihova, protokoli duševnih izljeva .

Najslađe greške pravišmo, u bezdanu strasti plovišmo, skrivajuć tragove.

Sebe smo lagali, da sve to se dešava, opijeni tragovima lažljivih usana.

Sve manji je oprez u nama, pokazujemo javno na duši tragove otrova.

Ne svjesni da ljubavi smo robovi, u trenu opijeni, zaluđeni …postali

San smo zagubili, lutajuć noćima, vezanih ruku do dolaska proljeća.

Jutrima zvijezde zamiru, sa obzorja nestaju, brišu se svi naši tragovi.

Zametemo sve putove, kojim smo se kretali, da se tragovi prikriju.

Kod križanja naših putova, ruke teško puštamo, blokade na usnama.

Zar tako brzo trenutci prolete ,strastvene ljubavi tragovi se istope.

No čekam te, čim noći dovuku se, naših prozora spuste se zavjese.

Bit ću u krošnji naših požuda, na ogranku strasti što izaziva u nedogled.

Prikriveno budemo trošili, satima što fijuču u prolazu do naših brloga.

Prekrasna nas spojila energija, otvorila nam prostore svemira, ne uzalud.

Isti se stopili brojevi, životna spojila nas tombola, nemoguća misija.

Jednom smo uplatili, osjećali… da se susret približava, mašta iz filmova.

Kratak rok nam je ostao, dok se ne zatvori galaksija, izgube sva maštanja.

Zato trošimo vrijeme ne uzalud, poklonimo jedno drugom srca poruke.

Jednom u životu se ovakve stvari dogode, iskrenu strast kroz ljubav zarobe.

Volim te ženo bez ikakvih poklona, uzmi me, u grudi uvuci  bez tragova.

Potrošimo ovo što je preostalo, pamtimo jedno drugo kroz dodire.

Uspomene… dugo će da kolaju venama, progurati suze u očima,

Samo će uzdah da poprati sva divna sjećanja, iz našeg albuma lutanja.

16.02.2012

19 i 18 hrs

DUŠU SMO PRODALI U BESCJENJE

 Na kliskom ledu životnih kretanja,  kližemo bez rukavica, uzbuna.

Ledeni plikovi na usnama, javljaju mmmm…igra nije bezbjedna

Prže strasti tonama, opekline postoje…pameti da opominju.

Žestoki, zaludjeli kockari, rone ponorima ljubavi smišljene.

 

Treptaj slasti košta previše, reda pogreške… čekaju naplate.

DUŠU SMO PRODALI, potkupili sitni pokloni, tepanje i par stihova.

Kao balavce nas igra zavela, slatkišima uzela..prolaznim otrovom opila.

Ovisnost se zavukla rastura, trčimo do našeg sretanja, ah maštanja.

 

Rubom kanjona vagamo strahove, da se veza prikrije, ne procuri.

Dal smo pogriješili, u bescjenje prepustili sitnim strastima maštanja.

Prekasno da ne bude, kad se duše zaljube pa otvore…rasprše.

Tad pamet ne postoji, sebična postaje, ponosno pokazuje  tragove.

 

Čudno je naše sretanje, što isti nas vjetar na ogranku zarobi…ugrabi.

Dal sam te zaslužio, u zvijezde te digao, rizično ranjavanje.

Ovo naše lutanje, pod kontrolom je maštanja, al iščekuje istina…

Kada te ugledam, što će se desiti, kako reagirati, eksplozija u meni.

 

Iste stvari proživljavaš ali ih bolje prikrivaš, da na svjetlost izađu.

Kad me sjeta razuzme, misli me odnose…  tvoje slike mi poklone

Hladnoće mi ništa ne mogu, dok  skrivena si u njedrima

Divan je osjećaj, da pazim te, moja si svetinja što preuzima.

 

Ljubav moja si, ožiljak u grudima, opija, obuzima do ludila.

Dal te zaslužujem, pitanje putuje, provocira duboka razmišljanja

Čarobna frula nas spojila, zlatna ribica sastanak zakazala, ah sudbina.

Samo jednu želju smo dobili i ostvarili, treperimo sve do svitanja.

Prepiremo se mislima, čavrljamo snovima, popuštamo sirovim strastima.

Hraniš me na mrvice, dodaješ na kapljice, igra ti odgovara, nema rizika.

Sreća… daljina među nama kontrolira zbivanja, dozira tiha dešavanja.

Vrijeme kuha, skuplja ne oborive dokaze, telepatija rovari u nama.

A još jučer bijah slomljen bez tebe na grudima, sudbina nas uvezala.

 

Držimo pod kontrolom sva naša tepanja, slatke stihove guramo u korice.

Možda jednoga dana, nekome to bude izazov, prelista sve naše tragove

Žutoj štampi pokloni, razotkrije ludovanje, no… bit će to samo sjećanje.

Vrijeme će pokazati, koliko smo  voljeli, il samo maštali, al ostaje…

Ostaje…ne izbrisivo sjećanje, spomenari …na adresi požutjelih korica.

15.02.2012

22 i 52 hrs

NJENO SRCA KUCA RUBOVIMA JEZERA

 

Njeno srca kuca  rubovima jezera, gdje bosa šeće….zanesena mislima,

A TAKO MALO MI VJERUJE, kaže da druge postoje…da nisam iskren i varam je

LJUBOMORA JE KOBNA I U MAŠTAMA, najveće, STRASTVENE ljubavi rastura.

Nastupa period SUŠE bez stihova, NAIVNIM I PREVARENIM budi BOL U GRUDIMA.

Poslije onako prekrasnog dana punog osmjeha…Valentinovo u grudima

Na leđa Vam se natovari, istrese mećava, ne zasluženih optuženičkih tovara,

zato jer je to njena odluka, nešto u njoj je otvorilo bolne kratere.

Pa onda na vas istresa drvlje i kamenje, a niste svjesni što se događa.

Saviti glavu, bolove u grudima lomiti da se mećava progura, rasprši.

Valjda se sve dešava sa razlogom, takva je sudbina…njoj se pobjeći ne može.

I uvijek se pravilo potvrdi, ako srce otvoriš, jedva… puno nekih strahova

Rane Vas iglama, razbucaju sve što ste se otvorili, patite nesvjesni razloga.

Jako je tužan osjećaj kada Vas izbace iz doma stihova, gdje ste srce i dušu grijali opijali

Gdje ste svaki moment žurili.. da se razumjete očima bez i trunke dodira.

Gdje ste tugu i radost zajedno dijelili, o problemima pričali, ćakulali.

A onda, onda Vas tako bace pred vrata da cvilite, za koščicu osmjeha da molite.

Iz srca me hladno odgurnula, povjerenje izgubila, kaže da je ranjena.

Da… tako je najlakše, sve tajna je, a ja da se razvaljujem koje kakvim mislima.

Bolno je… ostavalja ne izbrisive tragove, DA SE DALJE PUTUJE, dio sudbine.

Tako se moralo desiti, postavit jasne granice, postaju bolne ako se prelaze.

Ona me ljubavlju kali, pretvori u vulkane nemira pa baci na dno zaleđenog jezera

Očigledno.. naišao sam kad nije trebalo, na meni se kola slomila, na meni prelama.

Ni kriv ni dužan rane zacjeljujem… suzama pokušavam razum da otkrijem

Al ne ide , nema logike da shvatim njene razloge, pa sa tugom putujem.

Al znate što tješi me, ona znakove zaljubljenosti pokazuje jer VOLI ME.

DA VOLI ME , STVARNO VOLI ME, stalo joj do naših susreta.

a U GRUDIMA UHH, U GRUDIMA I SREĆA I BOL SE SUSREĆU razmjenjuju razloge…

pružaju  šanse da se potopi duše prebrode, valjda ćemo uspjeti, treba čekati.

15.02.2012
08 i 55 HRS

VALENTINOVO U NAMA

 

Kažu… dan zaljubljenih danas je, a mi… već godinu furamo našim morima.

U čemu je tajna naših otrova, što drugi za njima žude… tragajuć bez krajeva.

Jednostavno se pronađe energija, što zatvori krugove, oko srca se vatra razigra.

Zaljubljeni smo od prvog susreta, do današnjih dana vjetrometina i poroka.

Neka prate nas, naše poruke čitaju, u stihovima se pronalaze, uživat će…

Shvatit će kako je malo potrebno da se ljubav otkrije, bez lažnih likova.

Ako ti stalno njen osmjeh pred očima putuje, usne joj osjećaš… blizu si.

Samo nastavi, tragaj do izvora njenih vrtova, razgrći sve smetove.

Provaljuj silne prtine, što ti pred noge guraju, samo da odustaneš.

Vidjet ćeš, njena vatra je sve snažnija, magnete osjećaš preko vjetrova

Privlači te i kad si u snovima, kad budan si, ne znaš što je istina, pa luduješ.

U svakom cvijetu prepoznaješ njene slogove, sa dugom se dopisuje.

Šalju ti znakove… do njenog srca te navode, a ti…lebdiš krilima.

Valentinovo… tada shvatit ćeš, svakim danom u tebi putuje i raduje.

Ispod svakog kišobrana njene usne prepoznaješ, svaki čuperak na nju podsjeća.

Snjegovi kad padaju ,pahuljice se u njen osmjeh pretvaraju, dozivaju.

Svaka rijeka što protiče njenim imenom sve odzvanja, stotine razloga.

Cvrkut ptica njeno ime ti poklanja, da dozove te trenutkom buđenja.

Znači ti baš sve , poklanja pregršt životnih razloga, temeljna je podloga.

Kada osjetiš da vlada ti mislima, da znači ti više od svih protutnjalih proljeća

Kada puno ne pričate  i sve razumijete, šapćete očima, bez trunke kajanja.

Da bez nje nema smisla bilo što započeti, jer u svakom biću je složena

Sve na nju podsjeća, da je cijeli život tvoj ona začarala, slatka magija obuzima.

Dosta je i zrno mjeseca da te ona očara, razvali sve tvoje logike… nemaš kompasa

Ljubav je u istinu stvorena, kad digne te u oblake, ne znaš koja si galaksija.

Sve u grudima pjesma je, u svakom licu njene oči prepoznaješ

Svaki dolazak vjetrova… njeno ime odzvanja u njedrima… da trebaš je.

Dok šetaš ulicom , ona te spominje sa tobom razgovara, mada daleko je.

Valentinovo… zbrka u ušima, vatra u grudima, da ona je… od jutra proziva.

Pa zašto samo danas slaviti valentinovo, kad zaljubljen sam odavno

Svakim danom joj poklanjam stihove što do njenog srca putuju.

Pečatom usana pisma vraća mi, mene je probudila i svijeta zombija.

Zbacio sam sve ledene okove, vulkan  sam obiljem njenih tragova

Volim je… volim je zbirkom stihova, u snovima, na usnama, do neba…

Dovoljan razlog svakodnevnog Valentinova u nama… što ne popušta.

14.02.2012 VALENTINOVO

07 I 27 hrs

SMJENJUJU SE TRAGOVI

 

Na panju naše povijesti, dovela me mislima  poruka da čekam te.

Gledam opadaju listovi, cvrkut ptica putuje, a ti ne dolaziš.

Smjenjuju se tragovi, sunce krošnje probija, u meni trema je vidljiva.

Dal ćeš nešto priznati, srce mi povrijediti, bojim se, našeg raskida.

Gdje si sada ti, dal si mu se vratila, u glavi milun kombinacija  se razlijeva.

Drhtaji u meni dječaka strahom prigušuju, neke loše naznake pokazuju.

Nema razloga da postaneš prošlost mojih stihova, jer osnovna si prehrana.

Od kuda dolaze svi tu crni znakovi, koprca se bezbroj strahova, grizem usnama.

Grizem nokte, gazam se po prstima da se probudim, iz snova boli iskočim.

Ljubav sam ti iz sebe nemilice prenosio, zavlačio u snove ti, da me zavoliš.

Možda postao naporan, oprosti mi nije loša namjera, volim te ženo predivna.

A sada,neka slutnja razara, znojni dlanovi, suze u očima, kada više dolaziš.

Jednostavno ne vidim razloga, da postanem dio tvog prošlog izloga

Sretan bio sam, što imah te… na trenutke za sebe, prekrasnim maštama.
Dozvoljavala si da jezdim ti na grudima, dok ne zaspeš da šapćem ti stihove.

I kad ljubim te sretan sam, bez obzira što  mašta je, dio mene si postala.

Odjednom čujem škripu točkova, iz taksija si iskočila, trčiš koracima oprosta.

U meni se smjenjuje nevera, grašci znoja dopiru do usana, pratim ti sjaj u očima.

Dolaziš… u zagrljaj skačeš mi, bez teksta ostavljaš, sreću  očima povraćaš.

Objašnjavaš da voliš me, da mašta u javnost prenese se, dosta je bilo čekanja.

Okrećem te bez prestanka, novu starnicu naše sudbine ti si okrenula

Posula si prah da otjeraš sve zle duhove, što nam iza leđa rovare.

Volim te ženo, ma koliko bila u mojim mislima, stvarnost si doselila

I sada…mada nemam te, svakodnevno jašem kočijama maštanja.

Hvala ti…maštu si spasila u realnost je ugurala, na trenutak oživjela.

Krenimo, slike su realnije, duge na usnama postoje, da i dalje zavode.

12.02.2012

14 i 44 hrs

TIHE MISLI NADANJA

Tišti danima, praznina na obzorju…primjećujem, samo oblake duša preuzima.

Pretražujem hodnike, njene okice da ugledam, da dobace tihe misli nadanja.

Privjesak u grudima, vozika se trošnim mislima, posebna kočija za nju spremana.

Ti blještavi biseri pometnju prave danima… dušom se provlače rukopisi požude.

Kao da me sustigla kazna grijehova, otrova i požuda,mislima prizivam, da javi se.

 

Ljubit… samo ljubit  želim je kroz ćutanje, sve dok u meni nasmješena stanuje,

Dok svi spavaju, mi u klupko zavijeni…čarolijom skriveni, častimo se strastima.

Prišla bi, u mene se zavukla, usnama čaroliju požude prenosila, brdo dodira.

Mmm ,da mi je tu kraj tebe… da te milujem očima, dok hladan tuš  te oblijeva.

 

Ruke te ne bi dirale, maštom bi te osvajao, vatru iz njedara potpirivao.

Na tvoja ramena usne bih prislonio, kroz vlažnu kosu ti se vatreno privlačio.

Nakon toga napunjene razbarušene  duše u realnost vratimo, skakutanje na prstima.

Dok smješkom na licu okolici čudno zvučimo, sretnike u duši rijetko susreću.

 

Kad osmjeh te sustigne, mašta na tvojoj adresi zastaje, podsjeća na pjesnika…

A ti onako lepršava , šetkaš na prstima  vrećama osmjeha na usnama…uživaš.

A stihovi.. traže svoje uzane prolaze da provuku se kroz granitno kamenje.

Ljubim te i uživaj, ne brini… u našim dušama skrivajmo prekrasne tragove.

Da ih ne nanjuše, privuku pa provale podle lisice, ratrgnu plotove skrovišta.

 

Tihe misli nadanja putuju, poručuje….najavljuje sudina, poplavom stihova.

I sada… dok gitarom žice prebirem, klavirom slažeš tonove, prosljeđuješ.

Melodija  stvara se,  simfonijom putuje, nestvarna događanja najavljuje.

Ne dozvolimo da nam zamute izvore maštanja, što izviru  u našim grudima.

 

Ulicom kad poskakuješ, misli te zaokupe, ne brini, radost sam na ramenu.

Uvijek sam pramen u kosi ti nemiran, suza sreće u očima… da te podsjećam.

Dio mog duha sa tobom putuje, sreću na leđa ti tovari, leptir postaješ.

Ne zaboravi, putuješ mislima, veza ne prestaja.. žuborom stihova opstaješ.

 

12.02.2012

12 i 22 hrs

 

SKRIVENA KAMERA SI U MOJIM MISLIMA

Skrivena kamera u mojim mislima, putuje venama sve presnimava.

Uvod na koricama mojih stihova će glasiti, dokazivati da ONA je

Vjeverica mojih stihova, nestrpljiva na panju kestena poruke čuvala

ispisivala poruke… da zime dolaze, prije snjegova surovih da se pojavim,

Ona otvara sve moje pasworde, provaljuje osmjehom moje kodove.

Od prvog dana je skužila da mi je potrebna…zarazila krznom njenog dodira.

Zauzet će posebno mjesto na zidu gdje moje oči spavaju, za nju stražu čuvaju.

Ruž sa njenih usana… otkrivena prevara, međunarodna istraga se pokrenula.

DNK njenih tragova se ispituje, nepobitno sa mojim stihovima povezuje.

Dokazuje da veza je postojala, gromadama tragova duboko u krvi putuje.

Do srca urezala tragove, na duši ispisane poruke, da bez nje dalje ne idem.

Puste želje u nama, sudbinska preklapanja od prvog kontakta mislima.

Jedno smo drugom prenosili, poklanjali maštanje, da snovima putuje.

Spajali smo putove, naklonjene sudbine, prošlih života naslijeđe.

Zato smo čvrsto vezani, prestenom romantičnih stihova , zakletva.

Svakog momenta ona osjeća što je u mojim mislima, dal sretan sam,

Dal su suze izgorenih bolova, niz lice ostavile tragove, da podsjete.

Ona je skrivena kamera mojim mislima, sve pred osjeća usnama.

Uvijek spremna me dočeka, u sekundi sve moje boli otjera…mislima.

Izobilje njenih zavučenih prikrivenih odraza, na nju me podsjeća.

Postala je moje maštanje, svakodnevna potjera, nemiri noćima.

A tako je obična… prelijepa, i kad je u suzama, voli me… to otkriva.

A tako priželjkujem da to je istina, da nisam opčinjen njenim dugama.

al pusto maštanje stihova, laže me i ubjeđuje da ostanem zaljubljen.

Nek potrage istražuju neka je pretraže, nikada neće je otkriti i time ih razdvojiti.

Nikada nikada, tajna je ispod vatrenih lavina, u koju samo srodne duše zalaze.

Jedno drugom na srce usne polože, pa tako vatreni, vulkanima šalju poruke

Da duboko dole u toplim grudima postoji tajna nikad ne otkrivena.

12.02.2012

10 i 11 hrs

LJUBAV IZJAVITI…BOJIM SE

VIDEO RECITACIJA   http://youtu.be/YsKE4Ee8Sc4

Prikriveno  bojim se, da kažem da volim je… da zaljubljen sam petnim žilama…

Samo zato što muškarac sam, a ranjiv do bola… kad me ne gleda, moja simpatija.

Obožavam  kad me primjeti, nasmije se, pokazuje slatke znakove, šalje poruke.

Sav se rastopim, u leptira pretvaram, lepršam njenim usnama, energijom svemira.

Volim kada pozove me, sladoled kad mi ponudi, očima zaljubljenim izludi…

Potpisujem sve kazne i terete, nek na leđa natovare….vrijedi svih zatvora.

Nešto se u meni prelomi, srce se napije, natopi, a duša nasmješena zaplovi.

Rubom njenih usana, razbijem strahove provalija, u momentu oslobodim, probudim.

Njena strast je nezamjenljiva, medovina njenih usana, nemirom se potpisuje.

Kad bi netko nudio, da je trenutak zaboravim, bila bi to kazna neumoljiva.

Duša bi se slomila, na srcu pi nastali krateri, jednostavno bez nje ne postojim.

Iskrenost joj poklanjam, zavjetujem svoje stihove, da samo zbog nje ONI postoje.

Ljubav moja je iskrena, mada stidim  se…. izranjaju moje slabosti, nemir rovari.

Ona ih osjeti, čarobne strasti energija, što plovi među nama, se sporazumjeva.

Kazati da volim je, usne utrnu, jezik zablokira, postajem mumija bez slogova.

Gubim se prostranstvima strahova, da me ne izbaci iz kofera, jedina…MOJA najdraža.

Najljepše pričamo dok šutimo, puštamo znakove očima da se dogovore.

Prikrivamo tragove, jedrimo uz obale, ljubav krstari, nama…bez pameti..

Nosim je na duši mojih sjećanja, tu je salivena… moje slabosti da prikriva.

Snaga razuma zbog nje je zbunjena… izgubljena, kompasima duše ONA šuruje .

Kada je netko pogleda, dobijem napad bjesnila, dobijam nagone vukova…

Preskočio bih najviše ograde, da je zaštitim, na trenutak ne izgubim.

Moja je vučica, urezala duši previše tragova, u svoje zamke me zavukla.

Nadgledam karavane….čopore što prolaze, da se netko ne zaleti.

U zraku je miris pregladnjelih vukova, za mene je stvorena i tako treba da ostaje.

10.02.2012

20 i 42 hrs

ROĐENDAN SI U MEĆAVI

Video recitacija: http://www.youtube.com/watch?v=luHqm8mQccg

Ščućuren na mećavi…čekam… ona se pojavi…ispod šubare oči sjevaju.

Ne mogu da dočekam da pozove me, da se u njedra zavalim

osluškujem na grudima ritmove… željne slatkih dodira, mojih usana.

Stigla je…na promrzlim usnama ledenica ledena, u pomoć doziva,proziva.

Pomoć potražuje da usne cjelujem, utopljavam, bez prestanka.

N A MOJ ROĐENDAN STIGLA JE, srce joj zahvaljuje, ona je posebna.

Krzno oko vrata se zaledilo od silnih udara mećave, noći sulude.

Po koji pramen tamne grive zabjelio… zvrk mladosti… se šepuri van šubare.

Isčekuju moje dodire, da provučem prste kroz repove, ruse kose čupave.

Osmjeh promrzlog lica, zaleđen…svjetlećim očima proziva, traži nježnosti.

Da uzmem je u naručje… odvedem sa okrutne vjetrometine, duševnih proloma.

Izvučem iz silnih snjegova, da postane moja robinja, NAJDRAŽA PRATILJA.

Možda jednog dana osvane IZJAVA …ovjerena suzama kod notara, ŠTO je istina.

Da… kriva je za sve moje stihove  bez dodira, dragih tragova, u duševnim šumama.

Izgleda… potrebno je svaki dan ponavljati, ljubiti, maziti, stihove pisati, klečati …

da MOŽDA…samo možda pomisli da je ipak nekome u grudima… srce svoje zavarila.

MOŽDA… možda je onda probudi tiha reakcija iznutra, splavom nemira…

Potakne suze za mene čuvane, nikada dorečena, priznata, LJUBAV u grudima.

Otpušimo prepiranja, idemo lagano… praviti prtinu među smetovima maštanja…

Ljubav neka ostane u tragovima, da podsjeća da nekada je bila, postojala.

Osjećam  riječi ti, grcaš u suzama, gorčina zabranjenih ljubavnih tragova…

Pustimo snjegove neka vatre priguše, do proljeća neka tinjaju, prikrivaju…

a onda… tko zna kakvi behari se razbude i razgoliće plodove, mašte skrivene.

Kapljica tvoje suze ne zavrijeđuje da procuri, na srce teret navali, da ne spavaš noćima

Dođi… na grudi nasloni se, rođendan starom jarcu je na pomolu, treba da slavi se …

tako i treba divna moja slabosti, putuj bez duševnih tereta, najpametnija odluka.

Na pamet nije mi da povrijedim …nekoga tko je duboko u mene zašao…

razotkrio sve moje tragove što o meni govore, kako plačem i smijem se kad volim.

Zabranjeno volim a to boli …na obje strane plikovi opominju, što sve može da se dogodi.

Hvala ti na snovima, uljuljavan tvojim riječima… al si me lancem privezala,

pa klečim i kamčim za mrvicu tvoga osmjeha il dodira, vraćeno ti u stihovima

Voljet ću te bona na daljinski i tu mi baš ništa ne možeš i tako će ostati…

Neka se nareda 10 kineskih zidova… bit ćeš moja u mislima, dovoljna je nagrada.

Sinoć rekla si…  što je u zraku ostalo ne može se izbrisati i to je najvrijednije…

Možda to treba da se zagubi… da naručim vjetrove da izbrišu vatre u nama, skrivene.

Do tada… možda odlutaju svi vlakovi, na peronu propušteno ostane, bez glasa utone.

No hvala ti… svjetlost si bila i ostala u u grudima ranjenim, da se nikada ne ugasiš…

08.02.2012 Prve minute moga rođendana

00 i 08 hrs

ŠPANJOLKA CRNOG UVOJKA

Vatrena crnokosa, smeđih očiju, kristalnog crnog uvojka…španjolka.

Ritam tijela kotao valova… uzburka, otopli najhladnije krajeve, otvara prozore.

Otapa guste snježne nanose, probudi krvi ledene, u trenu sve opije, izaziva lavine.

Ostavština vatrenih mistika, što dušama plamene jezike raznosi, bez dodira.

 

Medovina si vrelih stihova, u trenu ih porađaš…zaslađuješ bez dodira.

Bljeskom me zavedeš, okrećeš… pitanja ne postavljam, totalno predajem.

Tvoj korak… ritam u grudima, usne čarolija, priviđenje si iznutra.

Tango u raskošnim njedrima, ispijam opijum usana, bez predaha.

 

I ako si španjolka, u srcu ti valcer putuje, na mene  zaraze prenose.

Sjetih se Bečkog Valcera, tad si me vodila preko proplanka tvojih dodira.

Tijelo uz tijelo…opijum ritmova, vatrice dodira…robinja si svih stihova.

Pa eto sada nastaju, guraju se da iscure, tvome srcu se dodvore…

 

Žubore stihovi, promaja duše navire, u srce zalazi, treperi… ušima filharmonija.

Lepršava haljina… Divna…na tebi prepričava, zbori čipkama iz tvojih krajeva,

Majčino nasljeđe voliš da prenosiš, ponosna princeza si planinskih krajeva.

Sva ljepota duše ti osmjehom skrivena putuje, prenosiš…mislima IZLUĐUJE.

 

Sretan je onaj kome se daruješ, jako dobro te poznajem, putuješ mojim snovima.

Kao da smo jedrili miljama, preko oceana zaljubljenih  duša krajeve tražili.

Čarobna ciganko, vatrena u srcu i grudima, ljepota si španjolskih magija.

A mene… sreća je poslužila, mrvičak sebe si poklonila, makar kroz plesove dodira.

 

Krasotica, smeđih očiju, amforo  južnih polova, stoljećima sazrijevaš.

Nosi me… hrani dugom čarobnih  ritmova, vatrenih kočija si vlasnica.

Cvijet u kosi, tvoja amajlija, po tome si poznata…pozovi po nekada.

Rado ću svratiti, zaplesati, crne…ruse kose ljubiti, pa što nas obuzme…obuzme.

05.02.2012

22 i 02 hrs

ADRESA TVOJIH USANA

 

Čekam te… na plaži kod glatkog kamena gdje si ležala, noćima ljubila.

Trube sa prolaznih brodova smjenile su kazaljke satova, starih krovova.

Valovi, nemirni valovi, i kapljice mora na grudima, ispod savijenih borova i maslina.

Osjećam… miris tvoje kože osjećam… donosi južina, lepršava, na tebe podsjeća.

 

Sa razlogom polijeću pitanja, do tvojih dvorova, razigrani na plaži šapću valovi.

Pjena spominje tvoje osmjehe, oblizujuć kamenje, vraća sjećanje tvojih dodira

Kako dugo si me voljela podno maslina, razbarušena kosa preko medenih usana.

Svaki trenutak smo podkradali od skrivenih pogleda, u žbunju se skrivali.

 

Usnama, usnama si moje tajne otkrivala, sve brave otvarala, ljetna čarolija.

Školjke za tebe sam izranjao dok si spavala… osmjehom prikrivena, vreća stihova.

Kroz iglice borova sunce  ti se udvaralo, dok sam sa te strasno ljubio …

Sjaj u tvojim očima je najljepša nagrada što još putuje mislima sjećanja.

 

Bikini si voljela …ben na tvojim grudima, ulje na leđima, spojevi usana, ludnica.

Šetnja pješčanom plažom, zagrljaj rukama, vreli dlanovi …razmjena poruka.

U momentu smo osvajali vrhove, na kamenu, pod borovima do jutarnjih cvrčaka.

Preko dana smo spavali, snagu pregrštom skupljali,da bi nas noći praznile.

 

Svako jutro, baš svako jutro, skidao sam paučinu sa tvojih usana, jutarnja vragolija.

To si obožavala, dugo sočno ispijanje strasti sa usana, umjesto kave il čajeva.

Često si pjevala dok sam snivao,  izmoren na tvojim grudima, prekrasna sjećanja.

A sada,  daleko si… negdje u svojoj duši kraj jezera, slike albuma prelistavaš.

 

U Alpama skrivena si… možda blizu si, Francuskom rasipaš sjećanja, naših bivanja.

Po nekad javi se… pismom sa pečatom usana… adresa …meni je poznata.

Lagano blijedi naše druženje, svaki kutak skrivanja, strasti  ispod maslina i borova.

Ipak hvala ti, za svo protutnjalo strujanje, brujanje tijelima, što žuboriše noćima.

 

Uvijek ćeš biti u mojim mislima, možda blijedit ćeš, al ostaje trag tvojih usana.

Ostaje vrelina na grudima, ostaju pune korice stihova, da na tebe podsjeća.

Stihovi iz duše u trenutcima osvoje, u sekundama izviru …jedva stižem zapisati.

Kad navale, vodopad stihova je u grudima što si ih usnama probudila odavno…

 

Kad budeš čitala ove stihove, neka ti srce zaigra, strast probudi, mrvičak oluje najavi.

A ako ne ide, okreni list, imaš ti u sebi još toliko zlatnog grumenja što čeka otkrivanja.

Budi strpljiva…možda pronađeš sličnog iz svoga sjećanja, da te opet osvaja.

Princeza si… prekrasnih navika, no sreća u ljubavi je lutrija, što često nadu izvara…

05.02.2012

12 i 01 hrs

PISMA PUTUJU

Šaljem ti pismo… žubori kroz potoke, pronalazi tvoje obale tragove.

Razbarušena  maštama, mirišljiva koverta… u boci za tebe je spremljena.

Zbog tvojih slika u očima, dan mi se presvlači noćima, nemirko dodira postajem.

Mislima putujem, dolaze vjetrovi, sa tvojih krovova pristigli, šumovi prošlosti.

Jeza tijelom razuzima, skupljam rasute tragove da ih vjetrovi ne rasprše.

 

Mistično vrijeme povezuje naše svjetove, nevidljiva razlika, treperi krilima.

Ponekad su minute, kao ropstvo godina, dok ne zavladaš  maštom u grudima.

U tvojoj košulji još uvijek skakućem, na usne prislanjam, osjećam mirise.

Jutrom  bos i gol iščekajuć tvoje pozive, predajem se, trenutcima snivanja.

 

Zbog tebe  bacam poglede kroz prozore sudbine, budim u oblacima.

Stalno sam u mašti, na tvojim usnama, il slika jave  je prevrtljiva.

Ne svjestan da si me očarala, stanje bunila, dio si mojih lutanja.

Puštam te da  opijaš, na lancu vučeš me, po nekad škrto pusu udijeliš..

 

Sve si okrenula, naglavačke pišem, čitam stihove, napuhavam korice.

Zbog tebe prolazim duševne mećave, probijam nanose duboko u grudima

Bez splavova razbucam poplave, daješ mi snagu valova, sanjajuć tvoje obale.

Sudbina provjerava naše vezove, od vjetrova da ne popuste, na pučini izgube.

 

Pitam se, zašto se zagube pisma stihova, pečatom suza vezana.

Sudbina krpi šavove… dijeli karte bez asova, približava datume dodira.

Sastojak suza prikrivenih grijehova, rasprešnih kroz pustinje traženja.

Oaza ostaješ ne pokoriva, a stihovi, putuju…zamućeni dinama pješčanih vjetrova.

 

Sve u meni si rastvorila, srce  ukrasila, probudila… topiš na usnama, bez dodira.

Predah  se… bez nekih uvjeta, presretan što u naručje si me primila.

Zato pišem ti, svakim danom iskrene stihove, koverte mirišljive odašiljem.

Najbolje si dešavanje srca romantika, dok upija eho sa tvog proplanka.

 

Sretnik na licu odraz je tvojih darova, kroz maštu si poslala, zrno poljubca.

Nebeske energije zvijezdama spajale, strast probudile… vrijedilo je čekati.

Da se ljubav probudi,  vatre nam ujedini, da se strasti izrode, prepoznaju

Tajne su postale istine, vidljive na našim licima, ogledalo ljubavi  poručuje.

 

I opet bi da je potrebno , pretraživali kutke svemira,  čekali otvor sazvježđa.

Da se kroz sudbine slože datumi, da nam proljeće ljubavi udovolji, pa sjedini.

Da Duša izrodii mlade listove, e zato, zato ti pišem stihove, moj daleki svemire.

Neka pristignu koverte… na pragu tvom nek pričaju, da te probude… pa doletiš.

 

A pisma… žubore i putuju, do tvoje adrese krče raslinje, što zapinje…

Čekaju da vrata se otvore… kroz  izlog maštanja da urone duše ti ranjive.

Dopuži kroz otvore srca ti spaljenog, od galaktičkih sunčevih strujanja

Samo ljubav može vratiti… rane zacijeliti… lebdi, lebdi na mojim grudima.

 

03.02.2012

21 i 11 hrs

 

GRIJESI ČAVRLJAJU USNAMA

Princeza si…vladaš  mojim tajnama, mojim tugama… brodom nemira, skrivaš me u njedrima.

Behar si slatkih trešanja, na mojim grudima, a ja tebi…  dubinom,  gdje si me zakopala.

O Bože dragi, tako malkice nam treba, samo nekoliko sati pustog otoka, da se otkrije…

Bez riječi mirno plovimo, usnama latice pijemo, najslađe volimo kad šutimo.

 

Sjediš u krilu, recitujem stihove, ljubim ti usne ritmom slogova, čarolija se odigrava

Lektor si mojih tekstova, šapat na usnama, zagrljaj do neba, prepun sreće i osmjeha.

Ne miruješ, stalno izazivaš, u tebi  čarolija ne spava i svaki put pokorava, poput izvora.

Odjednom porušiš mostove, obaraš balvane, otvaraš kapije… bez razloga

odlaziš.

 

U pepelu tvoga odlaska iskrice ostaše skrivene ne ugašene, podsjećaju na tebe.

Čudnim putovima si lutala čarobnu ljubav tražeći , vraćajuć se ispod starog kestena.

Mislila si da je ovo među nama samo igra riječima, prolaznost stihova, a goriš iznutra.

Stotine poslova započinješ , samo da me zaboraviš, al moj osmjeh ti  sjeva u očima.

Nitko nezna koliko je lave između nas kuhalo… nahranilo stihove, korice napučilo.

 

Nitko nezna koliko smo vatre ugasili, na pola puta se vraćali, sebe preispitivali.

A ta igra među nama, u grudima je danonoćno rovarila, hranila snove nemira.

Ovisnici strujanja postali, bezžičnog koketiranja, tepanja toplim riječima bez dodira.

Dal to grijesi čavrljaju usnama, 100 razloga, a samo se probudila neobična simpatija

Dvoje super frendova, primakla kazaljka poklopljena,nakon godina čekanja.

Jedno drugom smo prenosili skriveno maštanje, al samo bez kamera, da nema dokaza.

 

Smijali  svojim ćudima, koje nismo poznavali… da ikako postoje, izazovi nemira.

Sjećam, kao jučer… tvojih suza, kako si ridala, govoreći da je razlog u tvojim grudima.

Samo si vrata zatvorila, izbacila me u bespuće, ukinula sve kartice komunikacije.

Na mene si svu strast svalila, da se hrvem sa bolom u grudima, bunar u suzama.

A znamo da je veza užasno jaka među nama , još iz prošlih stoljeća tragove prikriva.

Poleti, izvuci se iz tog pepela što guši te od prošlog odlaska, zadrži me  u mislima.

 

Željom dotakni me, neka se razbudi energija, dugo sputana u podrumu grcanja…bez raloga.

Žuboriš, dragocjeno trajanje ne miruje, podupire naše  uvezivanje, dok ne svane.

Suzama smo skrivali tragove, dok jesen ne izblijedi , snjegovi strasti zamrznu.

Laganje nam ne ide, zaorane  brazde dubokih strasti , za proljeće smo spremili.

 

Bez sjemena ljubavi , nema šanse da cvijeće  se probudi, izbiju čarobne latice.

a ja… u jarku života žuboreć ostajem da tugujem, sjećam se tvojih usna,

tvojih toplim riječima svezanih poklona, što nosim među koricama stihova.

Želja si mog života, moje duše si čarolija, skrivena daleko ispod jezera i planina.

Sve što treba da se desi neka preuzme sudbina, riječi su tvoga pozdrava.

Moje suze , na tvojim grudima potekle su duboko iz duševnih podruma.

Ako treba da se ljubav probudi, neka se uzburka lavina, valjda ima razloga

Ako se možda udalje dvije dugo spajane sudbine, neka i tako ostane.

Al naši, samo naši ostaju stihovi, neizbrisani tragovi, bar će to da postoji.

02.02.2012

22 i 22 hrs

POJAS ZA SPAŠAVANJE

Kad slomljen sam, izgubljen …potražujem pojas za spašavanje

U svijetu podlosti i prevara, treba mi tvoja potpora, u grudima.

Grube igre se protežu životnim liticama bez oslonca, panika.

Pravi put do tebe, vodi preko terena istine, klizavim slovima.

 

Toliko loših stvari oko nas vrti se, sve je prepuno podvale.

U tebi vidim spas, baci  pojas za spašavanje, pirane nadolaze.

Budi mi oslonac, kad je duša slomljena, u srcu i grudima od nemira.

Vrati me od pogrešnih odluka, izvuci me iz nevolja, usnama dodira.

 

Ti poznaješ načine, kako prevladati strahove, da ne potonem.

Sve loše vijesti što dolaze ti brišeš sekundom istine, gorpadne planine

Daješ mi nadu, da vratim se, podignem iz blatnjavog hodnika,

Krenem ka tvojim grudima, čeka me ljubavna poruka, korpicom dodira.

 

Prepoznajem tvoje tajne znakove, što šalješ ih mislima stihova.

Utjeha si  dalekim morima, dok me vjetrovi prevrću hridima.

Pužem slašću tvojih slogova, navučen , ovisan od prvog kontakta.

U tebe slijepo vjerujem, amen si svih mojih razloga, božija nagrada.

 

Duboko u oceanu života, moja si čarobna stijena, pjenušava sirena.

Nošena si strujama da do mene doploviš, na obalu izvučeš, položiš.

Od tog momenta si u mojim mislima , snovima, stihovima dodira.

Zaluđen sam tvojim dražima, omamljen stihovima, izluđen slikama.

 

Sa tobom skupljam divne uspomene, postaješ dio moga bića svemira.

Jer kad ponirem, patim, na koljenima krvarim, samo u tebe nadu polažem.

U mom životu si postala moja sjena, pratiš me i kad te nema, dugim noćima.

U isto vrijeme si mojih stihova majka… ljubavnica i divna žena, udaljena.

 

Meni moj život preostaje, da maštam prepun iluzije, putujem uzburkanim morima

Plašim se, da te izgubim, na duši rane nanosiš,teška srca puštam te da otploviš.

Prolaznost životnih iluzija, tema je romantičnih pjesnika, al rovariš u grudima.

U mreži ribarskoj ostajem zapleten  stihovima maštanja, tu si me privukla.

Što više bježim…pokušavam, sve više vraćam se, da te iz mašte ne izgubim.

 

Kapljicama mi suze na dušu dolijevaš, volim te kad me noćima ne ostavljaš.

Pišeš mi… u svakom si peru moga maštanja, tintom strasti se prikrivaš.

A ja, gutam te…gutam obiljem stihova, polažem  u korice mojih iluzija, lutanja.

Osuđen sam da budeš zarobljena u grudima, sluđen beskrajem maštanja.

Ne odsanjana, veza je skučena, čeka da se otvori istina, vrtlogom dodira.

 

31.01.2012

21 i 23