http://www.youtube.com/watch?v=8Jjm7yWfdqY

Divan je osjećaj kada jutrom te baš ona prozove,probudi,

porukom dočeka, na usne preko mašte poljubac zaluta.

Kada u svakom trenu treperi mislima, šalje znakove

Da misli na tebe, ako ti nešto zatreba, da javiš se.

Iz ničega, u trenu, kroz jedan razgovor ona je postala moja tajna kutija

u koju sam svoje suze po nekada spuštao, duševne terete istovarao,

nesanicu razgrćo, preslušavao njene strahove, želje i maštanje.

Kao da smo iz prošlih života ponovo spojeni, ne vjerujući sudbini.

Znala je i osjećala u svakom trenu što mi srce govori, kako se osjećam.

Čitala je sve znakove sa mojih usana, iskre u očima, rumenilo obraza.

Sa njom sam uvijek šetao poljanama beskrajnih osmjeha, na to me navukla

Na neki divan način sudbina svezana,… a sve je tajna i tako i ostaje.

U trenu…tako duboko zatvorimo kaveze , pa lutamo beskrajem maštanja.

Prepustimo se bez kajanja, samo dodirom ruku, bez mrvice tragova na usnama.

Ne znam što joj se u momentu desilo, zatvorila je sve kofere pisanja

Bježi od mene, zatvara sve kapije kuda smo bježali, bez svjedoka lutali.

Osjetih , hvata je gušenje, bježi iz našeg kaveza, ostavlja tragove pozdrava.

Evo otvaram kavez da odleti, nešto je priziva da poleti, da se vine nebu pod oblake,

pa sagleda u svoje duševne bisage, treba joj vremena, neka uzme koliko  zatreba.

U suzama klečim i molim je, da bar preleti preko mojih krovova, na prozor sleti mi ,

nasmije me svojim medenim očima, nakon toga znat ću da nisam zaborav.

Glumio sam viteza, bez strahova, a grcao  nasmiješen u suzama,

Ne planirana namjera, zavukla se duboko do srčanog korjena.

Molim da javi se kada bude najteže, kada je najsretnija da djelimo maštanja.

Sa Njom su jedinstvena dešavanja, koja svakim treptajem tijela raspiruje.

Jer si bila si i ostat ćeš posebna, u mojoj duši, u mojim pjesmama.

Nemam pravo da te pritišćem, sve se dešava sa razlogom i ne želim silom ništa da naturam.

To ti i nije trebalo, da toliku vreću sebi i meni na leđa natovariš da se u duši patimo.

Grcam u mislima, baš grcam i pitam se dal dobro je iskreno otkriti svoje slabosti.

Al ostajem da glumim viteza, ne salomljivog, što potajno grca u suzama.

Al znam , da će se vratiti, opet mi šansu pružiti, da pišemo zajedno stihove.

Da lutamo našim poljanama, vrhuncima prekrasnog svemira maštanja

Bila je i ostala moja posebna galaksija, daleko je… al vrvi u mislima.

19.01.2012

17 i 20 hrs