Suznim očima pratim te, odlaziš bez razloga, u meni rana ranjena.
U mraku svijetli zrno povratka… doći ćeš, osjećam… ljubavne nade još rovare.
Na mene možeš uvijek, u svakom trenu računati , u moje vjetrove se pouzdati.
Mislima ću zanjihati sve tvoje brodove, dam im potpore da zaplove.
Vode u smjeru tvojih stremljenja, na duši nosi me, kompas, čarobna amajlija.
Ne ide …bez naše dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.
S kim si takav si…energije se prelijevaju …zakon spojenih posuda u nama se razlijeva.
jer posebna si …bila i ostala kapetanica mojih brodova, jedrenjaka kroz lutanja…
Naravno, vrata ne otvaraj, jer slab sa ne tebe ,ostavi samo prozorčić tvojih ključeva
da se bar mirisa po nekad napijem …nekako ruka na kvaki se zaljepila…ne popušta.
Ljubav ne može nestati il prestati, previše uloženo je osmjeha radosti i nemira.
Može proteći bezbroj godina, veza ne raskidiva, ne prestaje, ljubav sjedinjuje.
Nada širi se…duboko u srčanim granama… dok dušom cvrkuću zvončići sjećanja.
Radost je ljubav nepotrošiva… i volim je… Volim te pepeljugo zrcalnog Ohrida.
Isplivala pepljuga na površinu zrcalnog Ohrida, uzburkana riječima maštanja.
Stoji na vratima, držeći ključeve dodira, dal da otvori, valovima nemira popusti.
Dal vrijedno je zrnce strasti nekoliko sati ispijati, nego čitav život patiti.
Strah, prokleti strah, na dvije stolice naslanja, na grudima trnje i kamenje navlači.
Ne ide …bez dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.
07.01.2012
20 I 05 hrs
