Arhive za Januar 8, 2012


VITEZ PRED NJENIM VRATIMA

Kamena tvrđava među stijenama sklonjena, mnoge tajne skriva u sebi.

Pred starim željeznim vratima, urezbareno ime viteza, njegov povratak najavljuje.

Tu pred vratima silueta sklupčana, na licu brdo bolova ispisuje.

Strela u srcu viteza slomljena pred kapijom dodira, a ona , ona mu ne otvara.

 

Pored njega položno oružje, poskidao štitove, čeka vrata njene duše da se otvore.

ako treba on će kleknuti, prositi, samo da se njena volja dogodi, u zagrljaj poleti.

Sjećao se njenih usana , što su na njega čekati trebale, samo njegove postati.

Sjeća se  samo tračka usana, bljesak što nestade u suzama, dok je u boj kretao.

 

Osjećala se vatra strasti iznutra, mješavinom strahova, on je njena slabost neodoljiva.

Uzaludno borbeno prestrojavanje, otvorila je prozor, uključila hlađenje,da se vatre rasprše.

Odlazi, spušete glave , polomljenih kopalja, bez borbe , bez trunke dodira.

Nije mu jasno od kuda dolazi iznenadno hlađenje, prikrivaju protutnjale ponude.

 

Požuda u zraku, vrvi u njima,ne može se sakriti, previše očitih tragova.

No ipak…sve zvijezde određuju, prate ih što mi govore, signal neki da pošalju.

No strast ne postoji kad si sigurna nego kad je previše u zraku straha i nemira.

Biti samo zrnce na njenim usnama , ne dovoljno da se upali baklja nemirna…možda ,

možda princeza ga opet namami, osmjehom sa tvrđave prevari, dovuče pred vrata odaje.
Po nekad zločesta postaje, jer vlada njegovim strastima, drži na ivici požude,da ne odustane.

 

A on Vitez, srca mekanog pamuka, što popušta sve njene hirove, da dopre u njene odaje.

Stojeć pred njenim vratima , razmjenjuju poruke riječima, otkrivaju svoje porive.

Što bi bilo da ga pusti u odaje, kako bi se odvijala događanja, eh igra bez prekida.

Kad bi ga unutra pustila, možda se ne bi prepoznala kolika još u njoj postoji razloga

neispitana nepotrošena galaksija žudnje dodira, nježnosti, …čeka da se spoje energije.

Oni samo treba da prate znakove, jedno drugom da se prepuste, bez filozofije

 

Jer što bi bilo da se znaju životna događanja…Sve bi postalo živa dosada,

Ovako nas golica, svrbi, privlači ta amajlija

 

08.01.2012

21 i 30 hrs

PEPELJUGO SA OHRIDA

Suznim očima pratim te, odlaziš bez razloga, u meni rana ranjena.

U mraku svijetli zrno povratka… doći  ćeš, osjećam… ljubavne nade još rovare.

Na mene možeš uvijek, u svakom trenu računati , u moje vjetrove se pouzdati.

Mislima ću  zanjihati sve tvoje brodove, dam im potpore da zaplove.

Vode u smjeru tvojih stremljenja, na duši nosi me, kompas, čarobna amajlija.

 

Ne ide …bez naše dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.

S kim si takav si…energije se prelijevaju …zakon spojenih posuda u nama se razlijeva.

jer posebna si …bila i ostala kapetanica mojih brodova, jedrenjaka kroz  lutanja…

 Naravno, vrata ne otvaraj, jer slab sa ne tebe ,ostavi samo prozorčić tvojih ključeva

 da se bar mirisa po nekad napijem …nekako ruka na kvaki se zaljepila…ne popušta.

 

Ljubav ne može nestati il prestati, previše uloženo je osmjeha radosti i nemira.

Može proteći bezbroj godina, veza ne raskidiva, ne prestaje, ljubav sjedinjuje.

Nada širi se…duboko u srčanim granama… dok dušom cvrkuću zvončići sjećanja.

Radost je ljubav nepotrošiva… i volim je… Volim  te pepeljugo zrcalnog Ohrida.

 

Isplivala  pepljuga na površinu zrcalnog Ohrida, uzburkana riječima maštanja.

Stoji na vratima, držeći ključeve dodira, dal da otvori, valovima nemira popusti.

Dal vrijedno je zrnce strasti nekoliko sati ispijati, nego čitav život patiti.

Strah, prokleti strah, na dvije stolice naslanja, na grudima trnje i kamenje navlači.

 

Ne ide …bez dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.

 

07.01.2012

20 I 05 hrs

Blog na WordPress.com. | Tema: Motion od volcanic.
Prati

Get every new post delivered to your Inbox.