Sjeti se našeg proplanka, kućice među brezama, iskrivljeni obruč oluka od udara vjetrova, proziva.
Stari panj kestena na kojem si rado sjedila, mene ljubila, strastima usne listala, jesenjim krošnjama prikrivala.
Kroz jesen nekako skriveno plutali, po suhom lišću poskakivali, mladost budili.
sve kao bajka se vrtila, priča što vrvi u nama, još uvijek , tu je ,negdje proziva u grudima
Kaži… otvori se…piši mi što što kod tebe pobuđuje glazba i okolni prizori prirode
Žarko osjećam, željno iščekujem tvoje stihove da se mojima pridruže.
Neka riječima izroni poljeće , kad procuri tvojim grudima ,postaješ djevojčica nemirna ,
željna ludovanja, žudnje preklapanjem riječima,otvorimo izvore naših maštanja.
Sve je samo energija koja te obuzima prepoznaj je u sebi i neka te zarobi.
Želim da se opustiš i zavučeš u svoje duboke kratere tamo skrivaš prignječene stihove
znam da čekaju da se pojave, sve se u redove guraju, da ih pustiš napolje.
Tako sam siguran riječi vriju u tebi,osjećam ih osjećam, plašiš se, opasni su to krateri.
Vjeruj u sebe …samo otvori se, zaplivaj zracima čarobnog maštanja….
Plašiš se u podsvjesti vatrenih plodova, zatežeš uzde, dal predaleko si otišla ?
Jer pod kontrolom želiš držati svoja duboka, strastvena skrivena strujanja.
Umaraš se bezveznim stvarima, umjetnost traži lutanja u nepoznate predjele.
Sjeti se kako se otkineš u transu slikanja, imaš tu žicu umjetničkog stvaranja.
Želim da zajedno stvorimo tako jasne, slikovite stihove koji jako puno govore.
Znam… osjećaš da polako, polako uvlačim te u stihove, jednom nogom zagaziš,
a ja, uporan naravno , na starome panju , mjestu našeg sretanja… čekam iznova.
Vidim te …gaziš, laganim korakom prolaziš tunelom visećih krošanja,
Nošena strašću prošlih događanja, vatra u mislima , izvlači stihove
bliže se i zajedno stvaraju vrtloge, treseš se , bojiš se tragova .
Nestrpljivo izletim…vičem na tebe, ubit ću te…opusti se
stihove prepusti neka rovare, neka putanje stvaraju da se nama ne umaraju
Fališ mi, zrnce fališ mi, da zaveslaš, uhvatiš riječi , raspustiš misli i maštanje
niz rijeku pustiš ih neka zaplove …svoje igre igraju, proljeća razotkrivaju.
Plašiš se prepuštanja, dal si u sigurnim rukama…pjesnika romantika.
Imaš moju riječ …riječ strastvenog pjesnika, vodit ću te na ivice slapova tvojih stremljenja
da upoznaš se i kako si ranjiva, kroz behare da putuješ, novu strast riječima upoznaješ.
Sjećam se tvojih riječi i prvog sastanka, u sebi se pitala:
Kad budeš pored rijeke šetala, na mjestu gdje smo se mimoišli one večeri
Žudnja u tebi tražila pitanje…hoću li opet svratiti da te potražim, kratko ćeš zastati,
na kratko slušati, žubor rijeke upijati dok čekaš me, na panju starog kestena.
Žudim za momentom da opet svratiš kod kestena, nadu podariš,stidljivo osmjehom pozdraviš
Osjećam strah ti u grudima, prišla bi, možda me poljubila ljuljaju strahovi , dal da pobjegneš,
pa se pitaš u sebi, dal si to uopće trebala , da svratiš tu kod panja starog kestena.
Čekaonica u meni razvaljuje, osjećam tvoje vatrene tragove, kroz lišće opijaju,
navode da sve priznam ti, dovoljno bi bilo za početak , samo ruke da spojimo,
onako kao prva ljubav da se kroz priču upoznamo, gledamo sjaj u očima što sve u detalje otkriva.
Al sve je u tebi , tako si plašljiva, ranjiva , nešto te guši u grudima, plašiš se svojih slabosti,
a tako rado bi svratila , tu kraj mene vrijeme potrošila osmjesima slabost prikrivala.
Ne nisi ti slučajno zalutala, tvoja unutarnja želja što noćima te proganjala, te dovela
Na svaki način si tražila razloge da se vratiš do našeg izvora, strahovi …strahovi u tvojim grudima.
Ne možeš u grudima vječno skrivati, oni moraju poteći, u slapove da se pretovre,
poderu svo kamenje u prolazu, do mirne uvale u duši… rijeku riječi navode.
Izbjegavaš da se mašti prepustiš, malo ti fali da osvojiš vrhove, upoznaješ svoje temelje
onda nema kraja tvojim slikama ,iz tih slika praskom dolijeću vulkanski stihovi,
tinjaju u tebi, umjetnost ne poznaje suzdržavanje, od srca je otkidanje….zakidanje.
Bolno odrastaš, Fikciju i maštu doživljavaš, plašiš u javi da se pojave, ukažu tragovi.
Nemoj o tome da razmišljaš, ako treba da se desi lavina svojim putem će valjati sve što zahvati,
ali kad se ohladi ostaje samo kamenje, iz kojeg teško da niknut će korjenje
Plašiš se strasti među nama, da se ne probudi …jer zacrtali smo granice i to ostaje ,
Ako želimo da stvorimo ZAJEDNO stihove, onda je to ludinica max prepuštanje
otkrivanje svih svojih željica, snova, skrivenih igrica, možda strastvenih dodira.
Samo zavuci se u svoje maštanje pa kuda nas odvede to pjesničko lutanje
Kroz stihove otkrivas skrivene namjere koje na kraju svedeš u zadate granice kad se sve zavrsi
samo na taj način pjesma će jaka ispasti, prepuna naboja,a kvalitet na kraju …bez daha ostavlja.
29.12.2011
17 i 17 hrs
