Umjetnička duša si, slikanje te uzdiže pa preporodi, dušu na platno prenosiš.
Sva maštanja u trenutku pretočiš, kao što mene nose stihovi, umjetnički darovi.
Voliš da se zadubiš, krstariš svojim maštama, prepričaš slikama, otključaš kofere
U kojim skrivaš svoja stremljenja, požude, razmišljanja, greške prohujalih lutanja.
Hvala medena hvala ti, često su tepali, predražesna si, srcu velika nagrada.
Neka te preuzmu topli vjetrovi da razbiješ strahove u sebi, neprestano te tješili,
Da kreneš putem što zaslužuješ, svakim djelićem krasnog bića u tebi, što ne miruje.
Da zaboraviš teške dane poniranja, propadanja, neka se u snovima zagube.
Ti bolji život zaslužuješ, mada su te bez razloga kažnjavali, dušu ti lomoli.
Rođena si da nose te na rukama, ljeta i zime uzburkaš, ljubavlju što prenosiš.
Sve preživljavaš, žilava krila si jastreba, što vrtlogu vjetrova odoljeva, prkosi visinama.
Biti na tvojim grudima, povlastica sretnika kojeg će srce odabrati, zaluditi.
Puzat će ti pod nogama jer si ga odabrala, život mu prevrnula, dušu nagradila.
Sirena bila i ostala, glasom duše što opija, žednog do izvora navodi, da ne poludi.
Stobom preživjet samo jedno lutanje, možda snovima moguća misija, maštanje.
U redu za tebe je čekanje, samo njegovo srce kod tebe prolazi, duga iščekivanja.
Za tebe… mrvica sreće je važnija, veća…nego brdo blaga u podrumu što izbija.
Tvoja ljepota je glad u očima što proganja iznova, žeđ izaziva…grudima trganje.
A kada se nasmiješ, sva svjetla pale se, svi znaju da dolaziš, bez tebe ništa ne ide.
Po nekad sumnjaš u svoje odluke, dal dovoljno jaka si, da zaploviš u nove nemire.
Treba ti samo mala podrška, jedna riječ da sve posloži, potvrdi tvoje razmišljanje.
E onda… sve otvoreno je, zaori najdubljim brazdama,uživaj letom punim plućima.
Pričaj nam svojim slikama, otvori najdublje čarolije, maštu nam ponukaj, razigraj.
Shvati da si jedinstvena rođena, možeš biti djevica il vodolija, ista je nagrada.
Biti kraj tebe , kad se otvoriš, karte raširiš, ježić u srcu si ostala, hvala ti.
Hvala medena hvala ti, često su ti tepali, drvo života neka se raširi,zaslužila si.
Umjetnička duša si, takva si rođena, odozgo poslana, da raznosiš poruke.
Slikanje te uzdiže preporodi, dušu na platno prenosiš, predstave započinješ.
Sva maštanja u trenutku pretočiš, kao nekog stihovi, umjetnički darovi.
Ruka ti što dotakne, svijetlošću zabljesne, Božiji darovi, nastavi, samo nastavi.
Hvala ti medena hvala ti, vodolija il blizanac ostani, samo nastavi da nas raduješ.
25.12.2012
19 i 21 hrs
