Trebam te, čekaonica u duši ne miruje, nadu potpiruje, možda dolaziš.
Nekako i vjetrovi oko mene što kolutaju, zavrću ruke raskinutim granama.
Treperenje stakala na oknima otvorenih, zaboravljenih prozora, klepeće,
Još veću buku raspršuje da se mješaju zvukovi nemira, čekanje ubija…
Cupkanje u mjestu, prodiru razmišljanja, vrtiš se u svakom obliku nemira.
Vidim te u svakom brošu na ženskim grudima, svezana bodljom se pridržavaš.
Lijepo te poželjeti… vidjeti, ne moguća misija,kao da iščupam kamen iz korjenja.
A kada te dobijem, ubuzme neka čarolija, igračka djetetu dugo skrivana, čekana.
Prepoznajem te u svakom zvuku gitare sa radija, što razliježe se dugim noćima.
U flauti si prikrivena, tvoja duša umjetnike očarava , pjesnike i slikare izluđuje.
I kada si u naručju svi te drugačije prepoznaju,na platno prenose,u kipove pretvore.
Sirena postaješ u romantičnim dramama, pepeljuga si, snjeguljica prikrivena.
Po nekad si obala, trnoružica, žalosna vrba si, sve do princezinih dvorova.
Za tobom vitezovi glave na panjeve polažu, samo da priđu ti, jer si nedokučiva.
Valjaš se strastvenim snovima, budiš se na grudima, bolest si u očima.
Opsesija ne odoljiva, ne odvojivi dio reklamnih postera, ženska ljepota iznutra.
Svaki tvoj pedalj je vrijedniji od mnogih bisera, jednostavno neodoljiva.
Ako u srce se zavučeš, lomiš ga, opet tvoja intuicija javljaš se pri kraju novih stihova.
Znaš da se tebi oni posvećuju, svakim treptajem srca si ih zaslužila
Jednostavno neodoljiva, požuda preostala, tvoja energija je nagrada, makar lebdjela mislima.
Hvala ti što si u srce mi se zarila, što dušom čaprkaš mi, izvireš u mojim očima.
Beskrajna si u snovima, prenosiš se stihovima, svugdje si prepoznatljiva.
Nema veze što budiš me noćima, nema veze što si razlog suznih sjećanja
Jednostavno si moja najbolja karika, prepuna suza i smjehova, ne izbježna terapija.
Jednostavno osjetiš kad si mi u mislima, dok izranjaš izvorima friških stihova.
Dolepršaš, neprimjetno, na leptirovim krilima, kao pelin raspeš se na grudima.
I onda sa rosom se pomješaš, na usne dovuku te kočije, ljekovito bilje postaješ.
Sve rane nestaju, bolovi se zagube, radost u duši rastvoriš, na tronu trajno ostaješ.
Ženo hvala ti.
15.12.2011
20 i 10 hrs
