dal sjećaš se… mladalačkih rolanja, ludovanja, igre bez granica.
Brzine kojim smo trenutke trošili, u rizične igre zavlačili.
Naša viđenja okolnih pravila činila se kao zatvorska udruga.
Od koje bježašmo čak i u mislima, da trenutke nam ne razori.
Dal Sjećaš se slatkih plodova…svih naših događanja, uživanja.
U svakom trenutku bili obdareni osmjehom na usnama.
Dal sjećaš se svijećnjaka, recitacije pjesama, nagorjela zavjesa…
Nepregledna livada slatkih igrica, pune duše, srčanog nemira… lupanja.
Koliko je samo snova protutnjalo našim maštama, tisuće brodova.
Bezbroj luka, u koje smo prečesto svraćali, delfine prozivali.
Svakodnevno sjajne ideje izvirale u nama, znali smo, veza je prekratka.
Zato sladore ubrzano smo trošili, bez vremenskih zona putovali.
Od trenutka do trenutka Živjeli , beskonačnim noćima izazova.
Tračali za ruke vezani, indijanskim trakama, krv zaljubljenih miješali.
Ispijanje usnama suza radosnica, koliko samo ne zaboravnih razloga.
Teško u jednu kutiju sabiti, sklupčati, sva dražesna duševna preklapanja.
Sada, kad sklopimo oči, naviru slatka sjećanja, protutnjalih godina.
Baš jučer dok bili smo mladi, toliko ispjevanih pjesama, miliun razloga.
Toliko divnih melodija duša je popila, toliko divnih trenutaka sjećanja.
Nedostatak vremena, ne dirnutih obećanja na policama ostalo… previše .
Bilo je rana i bolova, što ih bujicom sudbina na dušu nanosila, pritiskala.
Pa se upitamo koja je svrha bila življenja, lutanja, bolovanja i smijanja.
Čini mi se da svakog momenta mogu da vratim osmjeh u tvojim očima
Kojeg na mene si prenosila, noćima sjajila, vatrena strast se otkrivala.
Srastvena ljubav preplavljena arogancijom mladosti se šepurila, puna prkosnog ponosa.
Plamenovi pržiše trenutcima, dovodili do ludila, zanosili iznova.
A sad samo uspomene ostale, slike prijatelja nestaju požutjele
No trenutci naše opsesne zaraze ….zauvijek u duši rovarit će uz osmjehe.
I opet bi, al da može , da sigurno opet bi zajedno šumama lutali
Odvojeni od ljudske pakosti, prepušteni sebi i ne procjenljivoj prirodi.
Još jednom Hvala ti, sjećaš li se …nismo uzalud bezvrijedno vrijeme potrošili.
U nama je… na momente slike povrati, dok mrdnemo kapcima, ono se dogodi.
10.12.2011
13 i48 hrs
