Žurno jutrima odzvanjaju priče, u slikama prikriven odgovor
Teške riječi zagušujem, da se vrata straha oborila ne bi .
Slučajnosti rješavaju zamke, kada se najmanje sluti.
Pa rasterete škripeće brane na grudima, što vrište.
Pismima nesvjesno otkrivamo karte, gubeći najvrijednije blago.
Šamari sudbine kaznama napučene, tek onda nas možda probude.
U sobi duše… zadimljena stvarnost se prevrće, tražeći odgovor…
A tako je ne bitno tko je u pravu, jer sujetom tonemo odavno.
Pečeno kestenje vrtim među prstima, na usnama vrelina požuda
Bademovim uljem podmazujem laži, maskiram, da ne posumnja.
Ranjen ćulim…doji me požuda, kajanje naručujem, ne izvjesna uloga.
Tuga me nekako shrvala, pritišće, sve je trebalo biti samo igrarija.
Velom tkanim prekriva me… njena mreža pauka, u sve moje porive zariva.
Savija me …u uglove pritišće, bez daha ostavlja da se probudi kajanje.
Toliko me pritisla, procurila istina, za nekoga bolna, za nekoga maštanja.
Teško mi priznati poraze, da sve bilo je …. igranje, bezobzirno krivudanje.
Predstava končanih lutaka , likove smo klackali, lažima zavodili.
Svezanih ruku, nevidljiva prevara, kroz maštu putuje, iskra krstarenja.
Sve fikcija, u mašti … razvaljene ograde, bez karika, obala popušta…
Samo slike ostale, na duši da zavare, u albume pretvore, požutjele listove.
A kad albume otkriju, zavuku se u naše uvale… životnim strastima proputuju
Konce neće povezati, jer smo u prošlim životima bili vjetrovi, omamljeni vrhovi.
Možda sve to u film pretvore, scenario drugih galaksija, na platno prebace.
Po nama će se neke igre igrati, uloge nemirnih romantičara… netko zavoljeti.
09.12.2011
22 i 18 hrs
