Čudne su iskre u tvojim očima, dolaze iz nekih čarobnih područja,
neotkrivenih izvora, što privlači maštanje da kamči i navraća iznova.
Kriva si…što si me načela, tvoja energija dopire iznutra,skakuće kao košuta.
Ostavlja nemirne tragove, zaluđene, nemirne vragolanke da za njom pojure.
Predivno s tobom je čuti se, natapaš duševne kratere, brazde raspucale.
Ne skrivaš praskove gejzira u sebi… toplotom skrivenih, na izvora čekanja.
Nakon svakog chatanja, čudna se probude strujanja, halabukom iskrenog osmjeha.
Zadojen uživam pregrštom dešavanja… momentima razgovora, mislima, što si poslala.
Kada pričaš mi što si radila… tijekom dana kakve si slastice pripremala, a još djevojčica
Preslatko uvijek se zavlačiš u mene, privučeš me , ne namjerno u tajne odaje.
Raspiruješ mi ne dozvoljeno lutanje, upaljene baklje vjetrovima lepršaju do tebe.
A onda se zaustavim na medenim usnama, tako blizu mi, da ih skoro osjećam.
Čudne su iskre u tvojim očima, u trenutku mi nastane promaja, zaluđenih mislima.
Pokušavam se nekako na zemlji držati, da te ne uvrijedim, na nekoj distanci prikriti.
Ta daljina me nekako spašava, daleko si od tjelesnog dodira, zato se borim sa mislima.
Uspjevam na momente, hladnom vodom se smiriti, no kontra efekt je, vatra si u meni.
Šaljem ti slatke pozdrave, i kad spavaš oni dopiru do tebe, u snove se zavlače i šapću ti.
Povratni odgovor stiže u snovima, doletiš brzinom mjeseca što vodu dolijeva žudnjama.
Oblizujem usnama pozive, dok sanjam, slatka obuzimaju maštanja, stvarna si, bez dodira.
Nedokučiva naša preklapanja, nema veze, neka se dešava, slatka simfonija dodira mislima.
03.12.2011
22 i 33 hrs
