Što više te upoznajem, svoja razmišljanja odbacujem, otvaram nove stranice.

Gledao sam na druge vrijednosti, da bi me možda usrećile, varka skrivenih oblaka.

Tako malo, tako malo u džepu mi stajalo, tvoje srce od našeg susreta.

Tražih , lutanjem rudnike spokoja, bisera, zlata…  o dvorima viteškim sanjao.

 

Nemoj bogatstvo gledati očima proždrljivim, jer to su bolesti, koju sam prošao.

Nikog nije sreće upoznala jer mu u luci  jahta ležala, usamljena ljepotica.

Džaba im skupe slike, kristali, džaba svo drago kamenje, u banci spremljeno.

Kad u duši siromaštvo razara, potopljena duša  gorkim suzama ubija.

 

Koliko mrvica treba nam , da osmjeh na lice se povrati, sreća ukaže.

To nisu ni kule , ni novci, ni ruže ni brodovi a kamoli rudnici prokleti.

Nekad je sjaj u očima najdrža, najiskrenija , prepoznatljiva energija što opija.

A kada se te energije još prepoznaju, na daljinu još strastvenije djeluju.

 

 Na duši grozdovi strasti čekaju da se uberu, na srce polože, oprobaju.

Tako malo treba , baš krajičak , mrvica, zalogaj … zagrljaju čekanja.

Iskrice u nama ćule , koprcaju… da se porode, na GLADNE usne polože.

a onda vatra raspirena, vulkanom razigrana, noći u dane pretvara.

 

Kapljica  usana , dovoljna…makar maštom proslijeđena, al tvoja je…

Da budem u duši zadovoljen, u srcu prenapučen, od sreće skakućem.

Zato ne kvarimo naša maštanja, jesi daleko, no imaj me, željama.

Debelo ću ti sve vratiti, vatru u ušima raspiriti, da od sreće poludiš.

 

Od prvog osmjeha moja maza si, moja lutka, vjetar mojih stihova nikad uhvaćena.

Izlazak sunca si u mojim snovima, točak na duši mojih lutanja bez prekida.

Nekako s tobom sreću primjećujem, drugčije ponašam, stalno osmjehujem.

Sve oko mene , podiže, ništa ne nervira, postajem zaljubljeni robot u snovima.

Za mene vrhunac si što postojiš, na momente sreća si… potocima navire.

Malim sitnicama dojiš me, skriveno,u duši maštama… e to je razlog što postojim.

 

Jer kad sretnu te ugledam, makar na slikama, što snovima pošalješ

Znat ću da sam mrvica tvoga razloga življenja, da tuge otjeraš.

Da shvatiš , da možeš biti voljena i na druge načine kroz maštanja.

No u realnosti bori se, na zemlji ostani, a mene u pomoć pozovi,

Da ti otjeram sve ružne tragove, oko tebe što rovare.

 

Eh sada okreni se i upitaj… što sreća za tebe je…prepoznaj je…

 

 

 

27.11.2011

15 i 17 hrs