Poželim da me kao vražička dobrog srca… prepoznaš…doživljavaš u sebi.
Biće koje ti pomaže da se opustiš ,u auru svoju zavučeš pa razigraš,
Da sva sjajiš… na daleko osvjetljavaš, pokazuješ slijepima pored očiju….
kako je za sreću mala iskrica dovoljna, što hladne mrazeve u trenu u behare pretvora.
Želim ti srce otkopčati, osloboditi…iz ralja bolova izvući, svoju maštu presaditi.
Neka ti noćima pomaže, kad ti je najteže, što češće je upotrebljavaj, ne zakidaj.
Svrati u svoje odaje, kršne duše ti …u sebe uvučene, djevojčice skrivene.
Što gubi se u svojim snovima, razbarušena mašta se poigrava, oko srca skakuće.
U tebi je snaga ne mjerljiva, kada se daješ, daješ se najsitnijim atomima, takva si, jedinstvena.
Tvoja ljubav nema granice, svjetlosna godina malena je, toliko si ubjedljiva, al dirljiva.
Treba ti malo, samo iskrenog tepanja, žudnje na ramenu, noćnih šetnji kraj Dunava.
Sretna bila bi kad osjetiš da si nekome značenje, skromna , bila i ostala duša ti.
Možeš me uvijek poželjeti, samo očima pozovi me , kroz maštu sam u trenu na tvojim grudima.
Ljubi me onako kako si željela, trebala…dok uzimaš me kao sladoled što očarava.
Koristi me kao najslađe nektare, na uranku kad je najsočnije, cijelim danom da te obuzima.
Ne želim te mijenjati ni za kakve darove, blago silnih dvorova, rudnicima bisera.
Tvoja duša je prebogata, nadarena pepeljuga mojih si stihova, nikad pronađena, doživljena.
Često se upitam dal ludujem, kad ovolike pjesme ti posvećujem, kakva stvarna si…
Čudna je tvoja energija , što mi se žicom prenosi, porukama , mailova razastire.
Pokušavam da otkrijem u kom svijetu zapravo stanujem, adresa prikrivena
Pa odlučim da sve ovako protiče, prelijepo, prestrasno, neka u dušama stanuje.
26.11.2011
13 i 30 hrs
