Prosila si da te obasipam strastima, obećanjima , voljela laži u pismima.
Nisi marila što su to sve fikcije, mašta, ne zasitne igrarije, vode u provalije.
Sve kratke momente što smo profućkali, da je opet vratiti, opet uživati.
Znam da nije žao ti, sve što uložila si, dio srca prepoznala, nisi ni sanjala.
Raspirivala žudnju si igrama, po mome tijelu što čeka te u rosi maštanja.
Neka prsti zamjene uloge sa riječima, pređi na djela tvojim usnama…tražila si.
Rastrošno prokockali obilje vremena, da se igra rasplamsava, bez granica poigrava.
Sjeti se večeri kad si se najmanje nadala na mojim grudima si zaspala.
Kroz kosu voljela si prstiće, usne na vratu, što raspale iskrice, tvoje požude.
Dosta je bilo stihova , praznih maštanja, često si govorila,da ponudim razmjenu.
U strasti nema mucanja ili jesi il nisi ,sva u strasnim dubinama tjelesnih upijanja.
Stvoreni smo za ovaj tren, da otkrijemo dal je laž u maštama i pjesmama.
Kao da si osjećala da stiže potjera, lovci na glave obećanih nevjesta, su krenuli.
Svo ovo nismo planirali, požar izazvali, teško ga kontrolirati, opekline vrebaju.
Dal je pametno još dublje se zavlačiti, u duši se pretraživati, nasukati.
Zato možda bolje je samo trenutke zapisati, duboko ih zakopati… prikriti.
Jer ako nam otkriju prevare, poslat će potjere, teško im se sakriti.
Pometi brezovom metlom preostale tragove, da nas psi ne otkriju.
Svo lišće na kojem smo ležali, spali, neka kroz pepeo nestane,tragove rasprše.
Za tobom će biti potjera jer su te drugom čuvali, a meni si ljubav dijelila.
Mi se ne smijemo viđati, u strasti sve više tonuti, nećemo izaći, vrelo je.
U jutro pred zoru , spali sve naše poruke, prikrij preostale tragove.
Sva tinta nek nestane, prebaci se u maštanje, nek strast se prikrije.
Neka zatrpaju snjegovi sve naše travnjake, gdje smo se ljubili
Ako te budu tražili , mećavu ću naručiti, vjetrove zamoliti, da ih zamrzne.
Speri sve obale na kojim smo sanjali, bujicom mulja natopi ih, da nestanu.
Svim pticama što su svjedočile, dok smo se spajali, na jug pošalji ih.
Zametni sve moguće tragove na koje naiđeš, u podrum zaborava spremi ih.
Tko zna čime nas mogu povezati, DNKa pretraživati, pokušaju dokazati.
A onda kroz maštu možeš me potražiti, u stihovima šifre otkriti, otključati.
Kada se smire svi potresi, nestane bura vjetrova, oblaci zagube planinama.
Možda opet me pronađeš, poruku pošalješ, a ja kao dijete se radujem
Što ću te opet vidjeti, prositi , da me uzmeš strastveno, da ne zaboravim.
Umjetničke duše nemaju mira, sa vjetrovima dolete… u magli se istope
Bojama duge sastave…pa rasprše… sve bez texta ostave.
24.11.2011
16 i 30 hrs
