Kroz iglene uši me zavlačiš, na slamku dohranjuješ, da preživim.
Poznaješ svaku moju karkiku, sve na srcu što leži mi, raštimava.
Kao inje si, dušu mi ne popušta, sljepljena, duboko urezuješ tragove.
Na svakoj grani duše mi, mrazom i maglom prikrivena si, ne odlaziš.
Znaš duša mi ranjiva, dopireš do najsitnijeg korjenja, srčanih korita.
Ne želiš da se odmrznem, da u mene sunce dopire, u život povrati.
Ako ga doživim, shvatit ću istine, snaga tvojih laži prestat će.
Pravi smisao života doživjet ću kroz poljubce, a ne tvoje gušenje.
Zato na sve načine, za sebe me smrzavaš, u ledenicu pretvaraš.
Svaka kapljica radosti što na usne doleti, ti je zamrzneš, da je ne osjetim.
Život sa tobom mi postaje robija, kaznena uloga, teško mi pripada.
Shvati , naša veza ne postoji, silom me nećeš zadržati, samo izgubiti.
Tvoje su kandže razlog mojih ranjavanja, rasporena duša krvari iznutra.
Ne možeš me u kavezu držati, po potrebi dio mene uzeti, samljeti.
Hladnim osmjehom sve moje tuge prikrivaš, dok drugi gledaju,u duši se raspadam.
Samo je pitanje momenta, kad će sunce me rastopiti, leptir ću postati.
U jednom danu ću cijeli život da provaljam , sa omjehom i strašću da odigram.
Ako je suđeno da život proteče mi u jednodnevnom letu leptira, potpisujem.
Znam, taj dan ću u duši odnijeti , sve tvoje ledenice će prsnuti, jer odlazim.
Nikada nemoj me tražiti, iz čahure ledene izlazim, tragedija života će nestati.
O Bože hvala ti, što oči mi otvori, bar na trenutak da se radujem, u beharu probudim.
Neka se pupoljcima istinska ljubav proširi , da ih vjetrovi pčelicama ponude,rasprše
Tragične veze da se nikome ne dogode, da ljudi osjete vatrene strasti ljubavne.
Da se nikome ne dogode ljubavni ratovi, što bolove nasukaju u kući, na grudima.
Zato prije nego te nasukaju u životnom kavezu, pažljivo pozive prelistati.
Koje se igre iza tih čahura skrivaju, kakve sve zamke u njima se spremaju.
Igra povjerenja je davno ispuhala, ljudi su postali prevara, u očima laži prskaju
I onda poslije svih prelijepih ponuda, kad se otvori čahura, nastane PROVALIJA.
Poslije toga… teška su dizanja, iz provalije što prevarama MREŽA je satkana.
slatka obećanja, IZBLIJEDE, zaborave , nestanu nadanja, nego utonemo u hladne stijene, kratera previranja.
20.11.2011
12 i12 hrs
