Pitaju me što se to sa mnom događa,
kako u meni stalno žubori veselo proljeće.
Sve ne stvarno je… mašta slikama premotava,
iza svega nešto orginalno se prikriva…možda…
Blago…vrijednije od svih kristalnih rudnika.
Od kud meni svo to žuborenje, sva ta proljeća ,
Kanonada , hrljenje stihova i njihovih rađanja.
Što to u meni takvu žudnju priziva, navlači.
Kako vlakovi iz snjegova , donose igre parova.
Često je tema mojih dumanja, izazivanja.
Jednostavno ne znam od kuda te riječi izviru
One nisu dio mog životnog govora
Kao da se netko u mene prikrio, na uho šapće mi.
Pa me slike obuzmu, njenim osmjehom razuzmu.
Još kad me njena strela pogodi, vulkane zapali…
E onda nema više razmišljanja, krenu potoci…
Prepuni njene kose, mirisa, uzdaha, šaptanja.
Vidim je u koferu duše skučenu, suzama oblivenu.
Živo je blato za mene, sva me obuzme, potopi…
Onda mi dođe kao pepeljuga, u drugim slikama.
Ona je moja zabranjena jabuka, što priziva, namamljuje.
Prečesto klečah ispred njenih dvorova, vrećama pjesama
Kotrljajući osmjeh bi mi poslala, u srce strelom bocnula.
U kreletku me zatvorila da osjetim njene bolove…
Ona… moja je kazna, moj nemir, moj san… beskrajan.
Ona je posebna , ona je bistri smaragd prirode.
Njoj sam poklanjao stihove, virtualno varanje…
Rovari mojim mislima, titanik postaje moga maštanja
Ona plave je krvi čarolija, iz starih dinastija iznikla.
Ona… melem za dušu je, guše je vrata kamena.
Na vrhu tornja zmajeva, čeka dolazak viteza…vezana.
Princeza je planinskih izvora,pod sretnom zvijezdom rođena.
Iz kiše kroz maštu stvorena…pupove na mojoj duši zaljeva
Dolazi iz osme dimenzije, već dugo , dugo prizvana.
Iz mahovine da izvuče me, na svoj jedrenjak nasuka.
Zato me pitaju… što se to sa mnom događa,
kako u meni stalno žubori proljeće,
jer bez nje… samo pustinja ostaje da pravi lomove.
ZAKLJUČANA DJEVOJČICA U DUŠI JE
PREPUŠTA KORMILO BEZ TRUNKE KAJANJA
…ONA JE RAZLOG RENESANSE U MENE
18.11.2011
16 i 47 hrs
