Sjedeć na terasi naših zbližavanja, ponijela me melodija starih hitova
*DO you need or love me * dušom mi odzvanjala, melodija starih džu boxova.
Ne svjestan tonova, paleta tekstova na pamet mi padala, u tvoje dvorište vodila.
Na moje grudi spustaš se kao pahulja vjetrom strasti nošena, dah ti nestaje,najavljuje.
Totalna predaja, dok žmarci putuju, nesvjesni vrelih potoka…tihog brujanja dva izvora.
Šapćeš… žudiš u mom zagrljaju biti ušuškana, treperiš, osjećaš , strast te obuzima,
Svaki dio tvoj meni pripada, ljubim te i želim, usne nijeme, žedne usana….
Nestajemo noćima kao jedinka,požuda razara, ogromna strast, igra prevelikih uloga.
Vrtlog ljubavi je beskrajan……tvoja sam , odvedi me…u transu si šaptala.
Reći da volim te pre skromna formula, zarovala si preduboko u tajne mojih podruma.
Vrtiš me ringišpilom vatrenih kočija , u trenu razbuktaš stihove, kao slijepca vodiš me.
Vidim ti u očima…osjetim , da bi me željela, ovaj moment ovaj tren, hvata panika.
Gdje bi nas dovela igra dva slijepa putnika, na brodu zakinutih ljubavnika.
Znam fali ti toplih riječi romantičnog udvaranja, tepanja u svakom trenu.
Fali ti dodira u svakoj sekundi tvoga bivanja, osjećaš ne stiže te nagrada.
Zato olako ulazim u tvoje dvorove, prstima kroz kosu šaljem ti poruke.
A ti…prepustila kormilo bez trunke kajanja, opijena ehom mojih stihova.
Toliko je dobro što postoji iluzija , strah nas hvata od stvarnosti…dal to je istina.
Ne zbog tebe,niti mene , nego plamena vulkanom što se roguši, erupciju priziva.
U mom liku princeza češ biti i ostati ,savršeno zadovoljno osjećati….
Drago mi da bar mogu te na ovaj način na tron dignuti , svime zaslužuješ,
A kad nudiš se…cijelim srcem i dušom daruješ, otvaraš sve teške kapije.
U tome si van galaktička jedinka, poslana da pronađeš zajedničkog putnika do vječnosti. Sretno ti, a sa moje strane kormilo broda za putovanje uvijek pružam ti.
06.11.2011
15 i 05 hrs
