Divno je… stalno misliti na tebe, da sjećanja ne izblijede, ne nestanu.
Ogledalom trepere , pristižu poruke, ne svjesni čarobne formule… zablude.
U ormaru čuće tvoje prostirke, mirisne, tvoga tijela otisci, ćule na polici.
Krišom ih potkradam, na usne nanosim, tvojih dodira rado prisjećam….
Na terasi ljuljaška… tu si me ljubila, stihove moje prizivala…porađala.
Uživala…da tepam ti satima, razbarušena lepezom dodira pjesnika.
Žuborio oganj ti u očima, usnama strasti si spajala… u meni sjedinila.
Da bi me onda odvaliča u tajne tvoje kolibe, rasipala darove…
A ja… svaki put zanesen trenutkom vremena, potrošim sate u sekundama.
Život si trošila, mrzila šeme si, protokole kršila, nešto slutila da će se desiti.
Gutao sam tijelo ti dok mirno si spavala,duga na tvojim grudima se prelijeva.
Naviru riječi… potoci, kopne snjegovi… nagrnule pahulje ,presretne, slobodne.
U zanosu poklanjam ti stihove, nanovo izlaze iz mojih kotlova, predivna čarolija.
Sve mogli smo zajedno, osvajati vrhove, svijećom uzburkat čarolije.
U duši si datula, u čahuri medenoj prikrivena , izobilje slada napučila.
Samo te trebalo pronaći , na svoje dlanove položiti, upijati sladore.
Da sreća ne izlapi , dugo je čuvati, u njoj uživati, a ti…ne objašnjivo odlaziš.
Smisao… nema smisla ako nisi na grudima, bar trunčicom vrelih usana.
Tragom tvoga uzdaha, u svakoj kapi kiše putuješ, slapovima poručuješ.
U život vraćaš posrnule, rane zacijeljuješ… bila i ostala… mašta si.
Kako onda… bez tebe se buditi, dok grudima rovariš, mislima putuješ.
Ako treba klečatću, samo VRATI SE… teško je… tvoj lik …prazninom zamijeniti.
Utjeha si mojih slabosti, rominjaš cvijetovima mladosti, što rosom se poigrava.
NA daleko te otkrivaju, raznose proljetni vjetrovi, dok stražare skakavci.
U svakom zrnu pijeska pustinje žudnja tvoja putuje, prenosi poruke.
Kako te zaboravit, kad u svakoj sekundi postojiš, u svakoj noti prikrivaš.
Vrijeme će brzo isteći, neću da razmišljam,slutnjom nesreću da prizivam.
Čim zatvoriš sva vrata prošlosti, lomove duše zakrpiš, na peronu ću čekati.
Bit ću cvrčak na poljima,što ljubav svoju priziva, ukazuje kojim putem krenuti.
Satkana si raskošna…jedinstvena, kolaš mojim venama…neizbrisiva.
Razbuktiš u duši stoljeće, prizivaš proljeće , pupovima latice… e baš zato…zato te obožavam.
03.11.2011
19 i 01 hrs
