Gledam te…glave spuštene hodaš i ne vidiš kako tope se proljeća.
Bila si cvijet što svakog opčinjava, zbog tebe su padale opklade.
Tebi su slali poklone, samo da ti se dodvore, tvoje strasti napiju.
Bila si simbol dražesne kneginje, primjer žene…ljubavi strastvene.
Dok se u tebi nije kula potopila, u ponor te povukla, podla prevara.
Nema te … zavučena u svojoj duši si i drobiš se, srce u prašinu pretvaraš.
Otvori prozore duše ti ranjene, nek iscure bolovi podlosti, bez jecaja.
Moraš podnijeti lomove što su te pratili, na ponoru si stajala…vagala.
Na noge osloni se, jedino preostalo, uzdignute glave prsi se, nek polude.
Stijena si Galaktička od koje se sve razbija, u tome je snaga ti najveća.
Nikad nemoj dozvoliti , da opet gaze te, sujetom hrane se u ne dogled.
Suviše rana u tebi se prikriva, treba ti svjetlosna godina , da ih istjeraš
Na moje rame osloni se, bit ću ti desna ruka, mislima, snovima, noćima…
Uvijek u meni ćeš imati, što mnogi mogu sanjati, prijatelja u nevolji, neprocjenljivo.
Bit ću karika koja te pokreće, iz blata , gliba, gdje su te gnječili… zavidni.
U meni možeš pronaći, suzu u oku što treba ti, od bola kad presušiš..
Samo da izdržiš, ako treba zajedno ćemo plakati, da se oporaviš.
Molim Boga …da pomogne ti, da snažna si, pronađeš u tunelu svjetlosti.
Signale prati, što život šalje ti, neki na mene podsjećaju, svijeće ću paliti…
Moraš da nastaviš, dovoljno snažna si, sjeti se… sunce na kraju čeka te.
Znam da ćeš izdržati, u mislima ću moliti,snagu ti davati… jer moja si, nadam se.
A onda… ako ti budem trebao, slobodno potraži me, starim mjestima prošetaj.
Uvijek ćeš u proljeće pronaći… cvijetnjak sa tvojim ružama dražesnim.
Za tebe sam, uvijek ih zalijevao, nadao… da ćeš možda… u meni se pronaći.
Ako osjetiš da sam ti potreban, potraži me …kao dašak proljeća oživi me.
Moja si pepeljuga za koju sam vezao tepihe iz mojih stihova, u trenu rađana.
Za tebe vrijedi čekati, da prođe svjetlosna godina, da se spojimo… miliun razloga.
Čarima vezan za tebe, iz prošlih života su pozivi, tko zna iz kojeg stoljeća.
Osjećam …vrijeme nas razdvaja, no to je pitanje momenta, na vrata kuca sudbina.
Nadam se… da će nas spojiti, u oblake ponijeti…da se volimo iznova..čarolija priziva.
To daje snagu mi ,da jutrima te dočikam , izlaskom sunca pretražujem sjećanja
Poručujem preko letećih konvoja, lastama da te upozore, u gnjezdu da čekam te.
Samo mrvica, mrvica fali da progledaš , iz tvoje duše ranjene da isploviš
Oči otvoriš, u zagrljaj mi poletiš, da ljubim te, nadoknadim sve što je protutnjalo
Zar ne vrijedi za to živjeti, nadati se, odricati, vjerujem… osjećam da dolaziš.
Sa mnom ćeš zaboravit bolove, upoznat ćeš samo osmjehe, za tebe čuvane.
Na dlanu ću ljubav ti nuditi, da rane ti iscjelim da sve zaboraviš, nek nestane.
Prestat ću pisati stihove , jer si se u meni stvorila iz moje mašte izronila.
01.11.2011
15 i 15 hrs
