Tako bih u krilo te zavalio, da napijem se tvojih očiju, tvoga osmjeha do neba,
da ti prstima prošaram leđima , otvorim vatrene snopove, vulkane poguram.
Hvala ti na toj divnoj toploj , vreloj energiji što šćućurena čeka da se probudi , eksplodira, raznese sve oblake tame, radost izrodi, sa kojom si stvorena.
Iz drugih sazvježđa putuješ , da u meni sve probudiš, novu dimenziju pretvoriš
Pronađoh ti smaragdne kapije iz kojih duša se napaja, nepregledna bašta stihova.
Čaroban osjećaj kada neko pokaže putove, iz baruštine izvuče zamrle tokove.
Nisi svjesna svojih vatrenih kočija, NE sumnjaj u snagu svojih vrtova.
Oslobodi se svojih strahova, pod ključem skrivaš buntove, otvori te kapije.
Pokreni se iz zamrlog sazvježđa, istražuj druge galaksije on te očekuje…možda.
Ipak ti dolaziš iz 8 dimenzije, gdje ljubav je osnova i nikad ne umire.
Zato snovima pretražuj druge galaksije, MOŽDA… pronađeš njegovu kapiju.
Ako Vas zvijezde poprate, pa se možda upoznate, strasti privuku vas.
Znat ćete… u treptaju oka, istog trena, dal veza je uspostavljena.
Past ćeš mu u zagrljaj, ne opisivi osjećaj, pun pogodak lutanja .
Shvatit ćeš lutanja…Možda… zašto si stvorena, koja je tvoja uloga…
Zašto te šalje sazviježđe, da razbiješ granice, vrijeme novih stremljenja.
Neka te vodi tvoja energija, prati životne znakove, upoznaj nove vrtove.
Sve dok druge ne otvoriš kapije , ne vidiš nove vrtove, slijepa ostaješ.
Živiš u nadi da ti super je , da bolje stvari ne postoje, sve iluzija je.
Al osjećaš… u tebi vrve porivi, što vuku te van galaksije, da odletiš…
Pomirišeš druge cvjetove, zapališ vatru u sebi, rodiš se u osnovi.
Ne boj se intergalaktičkog spajanja, sve je to sudbina
Ona je čekala, da sazriješ , vrati ti što zaslužuješ.
30.10.2011
19 i 00 hrs
