ISTINA ODZVANJA…IZNUTRA NE MIRUJE
Istina odzvanja,iznutra ne miruje, pamet izluđuje, realnost raspršuje.
Neda mira noćima, da udahneš punim plućima,otjeraš surove strahove.
Jeza , uzburkano more nemira, zujanje u ušima dodatna prelamanja.
Čine te sve jačom , romantikom si rođena, putuješ pričama, opstaješ u slikama.
Kad god oči zaklopiš, sjeti se, prizvana mislima, putuješ mojim pjesmama.
Zvijezda mojih vrtova si, brzinom svjetlosti spajaš naše rukavce…obale.
Pogledom kroz dugu si plutala, fatamorgana mojih pjesama si,rađaš iznova.
Vodopad tvojih poriva, nasmijana…doziva, sirena si…opija najslađim notama.
Riječi ti mojom maštom caruju, strofe potpiruju… dozivaju, izazov pjesnika.
Suze zbog tebe osmjehom se valjaju, podsjećaju na tvoje ludovanje…uzdasi.
Čuperak što visi ti na očima, moja je amajlija, za mene posebno spremana, čuvana.
Ne boj se u duši tamnih oblaka, vjetar sam što raspiruje iznutra, naša čarolija.
Izvuci se iz svojih duševnih brloga, otvori dušu svjetlosti sa mojih usana da uđe.
Da ti magičnu laticu svemira, položim na grudi, da ustaješ jutrima sretna…vječita.
U svakom koraku, osmjehu, pogledu, željama, aura mira da te prati…obavija.
Tako opijena, vladat ćeš snovima, jureći brijegovima, iznad svih sprudova.
Breza si,Tanana… krošnju savila, život na sebe natovarila, ljubavlju razočarana.
Pokušavaš da ispraviš ogranke, da dopru do čarobne svijetiljke, udahnu života dah.
Pružam ti masku za sanjanje, da kroz maštu uživaš, odagnaš loše vibracije
Nasloniš na moje lutanje,dok riječima putuješ, budiš mi stihove, stavljaš u okvire.
Bez tebe, teško mogu da se radujem, osjetim suncem što obale miluje.
Bez tebe kiše su drugačije, gromovi sijevaju, žudnje u meni ne miruju.
Bez tebe praznina, sve isto …teško da opstane,bez tvoje čarobne flaute.
Smisao… vrti se kad sjajiš očima, prenosim te usnama,obliven tvojim mislima.
Sve što se dešava, naša je ludorija, otvorena galaksija ne doživljenih dodira.
Živim za tvoje poruke, što osvanu , ranim jutrima…pomrčine izbrišu na obzoru.
Nastavi svilenih konaca predstavu, dobili smo ulugu, romansa se probudila.
Mada nikad u naručju nisi mi spavala, žicom si strast prenosila, neprocjenljiva…
Kako se pronalazi ljubav, istražujemo zagonetni odgovor , pitanje kvizova.
Riječi, teško se prepoznaju , knjige… tope se u priče što nestaju, stihom ukrašavaju.
Ljubav… krhka paluba u borbi protiv uzburkanih valova, vjetrovima nemira.
Gašenje požara bez riječi ,svijećom tek izgorenih pisama, na stolu uspomena.
Na kaminu blijedog sjećanja…bez razumnog odgovora , čeka skrivena istina.
Nemoj me sada napustiti, sada kad spajamo obale,
Navodnjavajmo… pustinje… duševne… životne.
Otvorimo izvore, od tamo stižu poruke, sve će nam se vratiti,
U drugom životu… bit ćemo spojeni, princ i princeza u glavnoj ulozi.
29.10.2011
19 i 01hrs
