VUKU VLAKOVI …VAGONE LJUBAVI
Beharom propupalo proljeće naše ljubavi, srcima se šepuri.
Sitnicama presretni, grozdovima strasti napučeni podrumi.
Vuku nas vlakovi …vagoni ljubavi …pretovarenih strasti ćupovi
Skrivenih igrica mladosti… bezbroj stanica nestrpljivo dočekuje…
Nježna si kao dašak vjetra na usnama, pepeljuga si mojih stihova.
Slijep od tvojih izvora, kamčim još trenutaka ne preglednih dodira.
Obožavaš kad krhku te obuzmem, odjednom na plaži osvaneš
Razgolićena, znojna, pješčana korita, godi ti vatra ljubavna… ne ukrotiva.
U svitanje svakog jutra šapućeš, budiš proljećem dodira.
Otvaraš prozore da izlete , protutnjaju kočije vatrene,
pošalješ konje na ispašu što noćima za nas su strepili.
Noćima smo jezdili, od vrhova strasti i požude, treperili
Umor naša strast ne prepoznaje, otvara nove stranice listova.
Nakuplja se prepuna knjiga stihova, talog boli na dnu čaše nestaje.
Na dlanu mi tvoje srce guguče, oblacima mašte istina se razgolićuje
Navučeni , ovisni jedno na drugo, šašavim smijehom odzvanjaju zidovi.
Što je naše približilo galaksije, da se tako nasukaše na strasne izvore.
Svaki moment je vrijedio, što smo ga zdušno trošili, duše napajali.
Jer među nama… ne postoji kopija , samo plamen i vatra iskrena
Zato smo noćima na tepihu … odlijetali iznad svih pokora… magija.
Volim kad me zavodiš, kad tepamo …iskrena , predaja energija.
Kad niti u mislima nema zrnce loših namjera, samo strast ne odoljiva.
Koja nam dođe… kao čahura duše spremna da eksplodira, sratsvena
Pa se gubimo , bez daha lutamo, slatka tajna razbuktala … u nama.
Hvala što dugim pismima svoje tople ljudske namjere prenosiš
U meni stvaraš strasnog čovjeka, što uživa u tajnim duševnim izletima .
Preispituje svoje granice i namjere, ne svjestan prolijetanja vremena
Osmjehom zaspe, uspavan čarobnim usnama, zanesen u mislima .
VUKU VLAKOVI …VAGONE LJUBAVI
Beharom propupalo proljeće naše ljubavi, srcima se šepuri.
Sitnicama presretni, grozdovima strasti napučeni podrumi.
Vuku nas vlakovi …vagoni ljubavi …pretovarenih strasti ćupovi
Skrivenih igrica mladosti… bezbroj stanica nestrpljivo dočekuje…
Nježna si kao dašak vjetra na usnama, pepeljuga si mojih stihova.
Slijep od tvojih izvora, kamčim još trenutaka ne preglednih dodira.
Obožavaš kad krhku te obuzmem, odjednom na plaži osvaneš
Razgolićena, znojna, pješčana korita, godi ti vatra ljubavna… ne ukrotiva.
U svitanje svakog jutra šapućeš, budiš proljećem dodira.
Otvaraš prozore da izlete , protutnjaju kočije vatrene,
pošalješ konje na ispašu što noćima za nas su strepili.
Noćima smo jezdili, od vrhova strasti i požude, treperili
Umor naša strast ne prepoznaje, otvara nove stranice listova.
Nakuplja se prepuna knjiga stihova, talog boli na dnu čaše nestaje.
Na dlanu mi tvoje srce guguče, oblacima mašte istina se razgolićuje
Navučeni , ovisni jedno na drugo, šašavim smijehom odzvanjaju zidovi.
Što je naše približilo galaksije, da se tako nasukaše na strasne izvore.
Svaki moment je vrijedio, što smo ga zdušno trošili, duše napajali.
Jer među nama… ne postoji kopija , samo plamen i vatra iskrena
Zato smo noćima na tepihu … odlijetali iznad svih pokora… magija.
Volim kad me zavodiš, kad tepamo …iskrena , predaja energija.
Kad niti u mislima nema zrnce loših namjera, samo strast ne odoljiva.
Koja nam dođe… kao čahura duše spremna da eksplodira, sratsvena
Pa se gubimo , bez daha lutamo, slatka tajna razbuktala … u nama.
Hvala što dugim pismima svoje tople ljudske namjere prenosiš
U meni stvaraš strasnog čovjeka, što uživa u tajnim duševnim izletima .
Preispituje svoje granice i namjere, ne svjestan prolijetanja vremena
Osmjehom zaspe, uspavan čarobnim usnama, zanesen u mislima .
NE ZABORAVI: Snaga si vjetrova moje mašte i sanjaranja,
što obuzima, raznosi vrletima pjesničkog izvora
Hvala ti iznova, do neba… neka se nastavi igra bez skrupula…
27.10.2011
11 i 11 hrs
