Odnijela si moje stihove …moje snove, moju strast i maštanje.
Zalaskom sunca rastopila…navukla pomrčinom nemire.
Grlom suze paraju , gorko me prisjećaju….tvoga nestanka.
Jedro si okrenula, u daljini nestala, mene izludila , slika titanika.
Bespomoćno trzanje…izbledjelih uspomena vraćanje u nedogled.
Dahom odnešena, strast u pomrčini davno izgubljena
Polomljen kristal, komadima ranjenog sjećanja rasprešen
Zuvijek pepelom vjetrova ……raznesena ljubav u nepovrat.
Drhtajima natopljene tuge, presahnula duša … iskrice prosijava…
Gorčinom Uspomene valjam … pišuć pjesme obroncima nesanice.
Potopom prolivene čaše, nasukane , stijenama žubore u nepovrat
a ja, šćućuren u duši pretražujem razlog … da se vratiš , lampe upališ.
Bez razloga nestala si… na kamenju satrvenom … bol žubori daljinama.
Voljeh te, u inat morskim psima,piranama životnog akvarija.
Zgužvan duboko u grudima …upoznah srce potopljeno tugom
Otvorena rana… kosti odvaja, danima …noćima… ne postoji razlika.
Naguravanje suza kraterima duše, nijemo , valjah sjećanja.
DA mogu… sve bih dao, ah moja bolna maštanja… Bar vratiti sebi,
Sve one trenutke ludovanja, ljubavnog zaslađivanja …ovisna navika
Koritom sjećanja, ljubav pretražujem, kamčeć…lažnu nadu ičekujem.
Da si bar najavila, da me pripremiš na tvoja jedrenja
Da spremim ti oproštaj dostojan tvoga stremljenja
Da ispratim te kao kraljicu godinama na balkonu čuvana
Jer si to zaslužila, a boli, boli odlazak bez riječi i razloga.
16.10.2011
21 i 33 hrs
