Prošlo je toliko vremena kako se nisi zavukla u dvorove maštanja.
Baš svakim zalaskom sunca očekivah tvoje nasmijane oči, da izrone,
da medene usne šapnu slatkim glasom…opiju, da se radujem…
odskačem od zemlje , humorom napijem…pjevušeć dočekujem.
Pa da , na mrvicu mi riječi poklanjaš , skrivaš se iz svakog oluka
da te moja sjena ne zahvati, da te ne opije moja poruka.
Samo tvoja pojava vrtovima mašte beharom krošnje nanizava
Latice cvijeća odišu tvojim slikama, vjetrovi natrpani tvog osmjeha.
Bajka se neka dešava…meni razigrana, za moje želje stvarana
U njedrima sklupčan strahujem, da bajka ne nestane… vrata zalupi.
U svakom godišnjem dobu dio si proljeća , lepršava …moja pletenica
Na konju si u mojim maštama… griva lepršava, daljinama pozdravlja.
Vodama caruješ, skrivena ribama, prepoznatljiva sirena rječnih bukova.
Izaziva, nas nesretnike… strastvenih istraživača, korita ljubavnih izvora.
Sa tobom će … o tebi su… o tebi će uvijek bajke kružiti beskrajne…
Preko sedam gora i planina, preko jezera i dolina do tvojih visina
No proći mnoge zamke troglavih zmajeva, trebać će srce viteza.
Za tebe se isplati ginuti , makar i u maštama, u kose ti zavlačiti.
Kako te teško imati, bar na trenutke usne ti rastapati, sanjati
Na grudima tvojim ,preživljavati…strasti tvoje se napiti
A onda , neka me nose vezanih čvorova struje morskih valova.
Uvijek ćeš za mene ostati, sirena , ne dokučiva , mojom maštom stvarana.
06.10.11
20 i 33 hrs
