DOLAZIŠ IZ 8 DIMENZIJE

Tako bih u krilo te zavalio, da napijem se tvojih očiju, tvoga osmjeha do neba,

da ti prstima prošaram leđima , otvorim vatrene snopove, vulkane poguram.

Hvala ti na toj divnoj toploj , vreloj energiji što šćućurena čeka da se probudi , eksplodira, raznese sve oblake tame, radost izrodi, sa kojom si  stvorena.

 

Iz drugih sazvježđa putuješ , da u meni sve probudiš, novu dimenziju pretvoriš

Pronađoh ti smaragdne kapije iz kojih duša se napaja, nepregledna bašta stihova.

Čaroban osjećaj kada neko pokaže putove, iz baruštine izvuče zamrle tokove.

Nisi svjesna svojih vatrenih kočija, NE sumnjaj u snagu svojih vrtova.

 

Oslobodi  se svojih strahova, pod ključem skrivaš buntove, otvori te kapije.

Pokreni se iz zamrlog sazvježđa, istražuj druge galaksije on te očekuje…možda.

Ipak ti dolaziš iz 8 dimenzije, gdje ljubav je osnova i nikad ne umire.

Zato snovima pretražuj druge galaksije, MOŽDA… pronađeš njegovu kapiju.

 

Ako Vas zvijezde poprate, pa se možda upoznate, strasti privuku vas.

Znat ćete… u treptaju oka, istog trena, dal veza je uspostavljena.

Past ćeš mu u zagrljaj, ne opisivi osjećaj, pun pogodak lutanja .

Shvatit ćeš lutanja…Možda… zašto si stvorena, koja je tvoja uloga…

Zašto te šalje sazviježđe, da razbiješ granice, vrijeme novih stremljenja.

 

Neka te vodi tvoja energija, prati životne znakove, upoznaj  nove vrtove.

Sve dok druge ne otvoriš kapije , ne vidiš nove vrtove, slijepa ostaješ.

Živiš u nadi da ti super je , da bolje stvari ne postoje, sve iluzija je.

Al osjećaš… u tebi vrve porivi, što vuku te van galaksije, da odletiš…

Pomirišeš druge cvjetove, zapališ vatru u sebi, rodiš se u osnovi.

 

Ne boj se intergalaktičkog spajanja, sve je to sudbina

Ona je čekala, da sazriješ , vrati ti što zaslužuješ.

 

30.10.2011

19 i 00 hrs

 

 

 

 

ZAŠTO TE NEMA U DVORIŠTU SJEĆANJA

Zašto te nema u dvorištu sjećanja… da pomirišeš ruže za tebe sađene,

da osjetiš… u beharu tvoje ime kako pčele šapuću, krilima prozivaju.

Kada se ti pojavljuješ, cvrčci  tvoj dolazak najavljuju, flaute sviraju.

Tepihe od latica vjetrovi pred tebe polažu, osmjeh ti rastjeruje oblake.

Kao iz Basne dolaziš, vitezovi, željezni štitovi zbog tebe povorku spremaju.

Uskomešana bića, na prste se izdižu, tvoje  nasmijano lice da upiju , ne zaborave.

Rijetkost je dolazak tvoj u naše krajeve, prirodni fenomen , duplo proljeće.

Zato  svi… samo za taj dan se spremaju, tebi klanjaju, tvoju dušu osjete.

Svi pamte tvoje dobre vibracije, kad svakoj biljci si usne poklonila

Svakoj srni si savjet davala, svakoj ptičici note prepravljala, osmjehom ukrašavala.

Vjetar kroz tvoju kosu je svoje zube tupio da bi vrtove poslije ljubio.

Bila si oličenje dobrih djela i davanja, čovjek iz mašte… dobrica nesalomljiva.

A ja, kao u oblacima da stanujem, kad si pored mene , hladnih ruku stegnuta.

Obožavam da ti budem …baš tu… u svakoj prilici, potrčko, što sve želje ispunjava.

Maramicu što tvoja suza kanu… čuvam, podsjeća… kad si sretna se smijala.

Svakoj mojoj pjesmi si sate odvajala, na novo čitala, sebe mi poklanjala.

*TVOJE MEDENO ROSNO TIJELO*, rumenim usnama od sreće…na momente CVRKUĆE..

U dugoj haljini sa miliun mrežica , u tebi se velika tajna skrivala, teret…sudbina.

Pokušavala si nešto da mi otkriješ, al u momentu nijema si postala, bez razloga.

Otvori se , tu u našem vrtu poljskih cvijetova, pogledaj ruže tvoje, rajskih vrtova.

Sjeti se šetnje starim svijećnjakom, osmjeh sa lica nisi skidala, vosak si topila.

Toliko puta me trčkaranjem poljubila, okretala oko sebe praveći od haljine krugove.

Poželjela da te , zagrlim, podignem, na sav glas govorim da VOLIM TE.

Tolika sreća je bila u tebi, nemjerljiva … ne postoji mjerna  kazaljka.

Tamu u svjetlost si pretvorila, pupoljke u pjesmu uvezala, listovima treperila.

Zašto je sve to nestalo, što je u tvojoj duši izgorjelo, srce ti zarobilo, ne dišeš.

Tu sam, srce otvori mi, možda mogu te ipak razumjeti, moraš se odlediti.

Takva u tuzi ranjena, lomiš me kao krhku stijenu gromovima tvojih bolova.

A tako te želim vratiti, na lice osmijeh da povratim, da sretna se probudiš.

Možda je greška u meni, ne želiš me raniti, pa se žrtvuješ bez razloga.

Kaži mi, pismo napiši mi, u toj tišini nemoj me gušiti, puknut ću od krikova.

Ako postoji nada da se vratimo, u ono vječno… životno proljeće, javi mi.

Dolazim odmah, vjetrove ću sve povezati, da te u trenu prenesu mi.

Bit ćeš princeza mojih vrtova, buba mare za tebe gozbu će spremati.

Leptirovi u jednom danu svoj život će ti posvetiti… SAMO NASMIJ SE.

Otjeraj tužne sa duše ti strahove  , rastjeraj oblake, neka sunce uzme te.

A ja, klečim pred tvojim vratima, osjećam dolazak našeg proljeća…iznova.

30.10.2011

17 i 24 hrs

ISTINA ODZVANJA…IZNUTRA NE MIRUJE

ISTINA  ODZVANJA…IZNUTRA  NE MIRUJE

 

Istina odzvanja,iznutra ne miruje, pamet izluđuje, realnost raspršuje.

Neda mira noćima, da udahneš punim plućima,otjeraš surove strahove.

Jeza , uzburkano more nemira, zujanje u ušima dodatna prelamanja.

Čine te sve jačom , romantikom si rođena, putuješ pričama, opstaješ u slikama.

 

Kad god oči zaklopiš, sjeti se, prizvana mislima, putuješ mojim pjesmama.

Zvijezda mojih vrtova si, brzinom svjetlosti spajaš naše rukavce…obale.

Pogledom kroz dugu si plutala, fatamorgana mojih pjesama si,rađaš iznova.

Vodopad tvojih poriva, nasmijana…doziva,  sirena si…opija najslađim notama.

Riječi ti mojom maštom caruju, strofe potpiruju… dozivaju, izazov pjesnika.

Suze zbog tebe osmjehom se valjaju, podsjećaju na tvoje ludovanje…uzdasi.

Čuperak što visi ti na očima, moja je amajlija, za mene posebno spremana, čuvana.

Ne boj se u duši  tamnih oblaka, vjetar sam što raspiruje iznutra, naša čarolija.

 

Izvuci se iz svojih duševnih brloga, otvori dušu svjetlosti sa mojih usana da uđe.

Da ti magičnu  laticu svemira, položim na grudi, da ustaješ jutrima sretna…vječita.

U svakom koraku, osmjehu, pogledu, željama, aura  mira da te prati…obavija.

Tako opijena, vladat ćeš snovima, jureći brijegovima, iznad svih sprudova.

 

Breza si,Tanana… krošnju savila, život na sebe natovarila, ljubavlju razočarana.

Pokušavaš da ispraviš ogranke, da dopru do čarobne svijetiljke, udahnu  života dah.

Pružam ti masku za sanjanje, da kroz maštu uživaš, odagnaš loše vibracije

Nasloniš na moje lutanje,dok riječima putuješ, budiš mi stihove, stavljaš u okvire.

 

Bez tebe, teško mogu da se radujem, osjetim suncem što obale miluje.

Bez tebe kiše su drugačije, gromovi sijevaju, žudnje u meni ne miruju.

Bez tebe praznina,  sve isto …teško da opstane,bez tvoje čarobne flaute.

Smisao… vrti se kad sjajiš očima, prenosim te usnama,obliven tvojim mislima.

 

Sve što se dešava, naša je ludorija, otvorena galaksija ne doživljenih dodira.

Živim za tvoje poruke, što osvanu , ranim jutrima…pomrčine izbrišu  na obzoru.

Nastavi  svilenih konaca predstavu, dobili smo ulugu, romansa se probudila.

Mada nikad u naručju nisi mi spavala, žicom si strast prenosila, neprocjenljiva…

 

Kako se pronalazi ljubav, istražujemo zagonetni odgovor , pitanje kvizova.

Riječi, teško se prepoznaju , knjige… tope se u priče što nestaju,  stihom ukrašavaju.

Ljubav… krhka paluba u borbi protiv uzburkanih valova, vjetrovima nemira.

Gašenje požara bez riječi ,svijećom tek izgorenih pisama, na stolu uspomena.

Na kaminu blijedog sjećanja…bez razumnog odgovora , čeka skrivena istina.

 

Nemoj me sada napustiti, sada kad spajamo obale,

Navodnjavajmo… pustinje… duševne… životne.

Otvorimo  izvore, od tamo stižu poruke, sve će nam se vratiti,

U drugom životu… bit ćemo spojeni, princ i princeza u glavnoj ulozi.

 

29.10.2011

19 i 01hrs

 

ZBIRKA SI MOJIH NEMIRA

Sve strasti izviru iz nemira, iz jastuka vezenih pupoljcima  livada.

Kapljice strasti laticama žubore, prevarom prolaznike zavode.

Krcata škrinja… vrelinom usana putuje… namamljuje, priziva

Da  otvore  ćoškove  kojima putuju stihovi… ne otkriveni.

 

Uzmi me kad poželiš, snovima krasit ću želje ti skrivene

Ispunit ću, davna obećanja pisana, na salveti  ružom tvojih usna.

NIKAD nemoj poreći što smo doživjeli, jer makar i mašta puka je

U njoj smo strasno uživali, skriveni, pješčanim kulama sklonjeni.

 

Shvatit ćeš, bez riječi se najslađe skrivati, pod krošnjama.

Provedi me rukavcima duševnih lutanja, mskirani listovima.

Bez kompasa, istražujmo slatke zalihe , dok ne presuše

Iskustvima tjerajmo zablude, bez razloga strahovi  da se ne izrode.

 

Ne zaboravi, najbolja si u kartama ljubavi, bar u mojim pjesmama.

Zbirka si mojih nemira, roman si mojih lutanja, u pjesmama najslađa.

Vezani tvojih repova vlasima  , vjetrovima da strast se ne rasprši ,ne zagubi

Nastavi, još dugo nastavi ,ne odustaj, dok duga u nama se šepuri.

 

28.10.2011

03 i 04 hrs

 

VUKU VLAKOVI …VAGONE LJUBAVI

VUKU VLAKOVI …VAGONE LJUBAVI

Beharom propupalo  proljeće naše ljubavi, srcima se šepuri.

Sitnicama  presretni, grozdovima strasti napučeni podrumi.

Vuku  nas vlakovi …vagoni ljubavi …pretovarenih strasti  ćupovi

Skrivenih igrica mladosti… bezbroj stanica nestrpljivo dočekuje…

Nježna si kao dašak vjetra na usnama, pepeljuga si mojih stihova.

Slijep od tvojih izvora, kamčim još trenutaka ne preglednih dodira.

Obožavaš kad krhku  te obuzmem, odjednom na plaži osvaneš

Razgolićena, znojna, pješčana korita, godi ti vatra ljubavna… ne ukrotiva.

U svitanje svakog jutra šapućeš, budiš proljećem dodira.

Otvaraš prozore da izlete , protutnjaju kočije vatrene,

pošalješ konje na ispašu  što noćima za nas su strepili.

Noćima smo jezdili, od vrhova strasti i požude, treperili

Umor naša strast ne prepoznaje, otvara nove stranice listova.

Nakuplja se prepuna knjiga stihova, talog boli  na dnu čaše nestaje.

Na dlanu mi tvoje srce guguče,  oblacima mašte istina se razgolićuje

Navučeni , ovisni jedno na drugo, šašavim smijehom odzvanjaju zidovi.

Što je naše približilo galaksije, da se tako nasukaše na strasne izvore.

Svaki moment je vrijedio, što smo ga zdušno trošili, duše napajali.

Jer među nama…  ne postoji  kopija , samo plamen i vatra iskrena

Zato smo noćima na tepihu  … odlijetali iznad svih pokora… magija.

Volim kad me zavodiš, kad tepamo …iskrena , predaja energija.

Kad niti u mislima nema zrnce loših namjera, samo strast ne odoljiva.

Koja nam dođe… kao čahura duše spremna da eksplodira, sratsvena

Pa se gubimo , bez daha lutamo, slatka tajna razbuktala … u nama.

Hvala  što dugim pismima svoje tople ljudske namjere prenosiš

U meni stvaraš strasnog čovjeka, što uživa u tajnim duševnim izletima .

Preispituje svoje granice i namjere, ne svjestan prolijetanja vremena

Osmjehom zaspe, uspavan čarobnim  usnama, zanesen u mislima .
VUKU VLAKOVI …VAGONE LJUBAVI

 

Beharom propupalo  proljeće naše ljubavi, srcima se šepuri.

Sitnicama  presretni, grozdovima strasti napučeni podrumi.

Vuku  nas vlakovi …vagoni ljubavi …pretovarenih strasti  ćupovi

Skrivenih igrica mladosti… bezbroj stanica nestrpljivo dočekuje…

 

Nježna si kao dašak vjetra na usnama, pepeljuga si mojih stihova.

Slijep od tvojih izvora, kamčim još trenutaka ne preglednih dodira.

Obožavaš kad krhku  te obuzmem, odjednom na plaži osvaneš

Razgolićena, znojna, pješčana korita, godi ti vatra ljubavna… ne ukrotiva.

 

U svitanje svakog jutra šapućeš, budiš proljećem dodira.

Otvaraš prozore da izlete , protutnjaju kočije vatrene,

pošalješ konje na ispašu  što noćima za nas su strepili.

Noćima smo jezdili, od vrhova strasti i požude, treperili

 

Umor naša strast ne prepoznaje, otvara nove stranice listova.

Nakuplja se prepuna knjiga stihova, talog boli  na dnu čaše nestaje.

Na dlanu mi tvoje srce guguče,  oblacima mašte istina se razgolićuje

Navučeni , ovisni jedno na drugo, šašavim smijehom odzvanjaju zidovi.

 

 

Što je naše približilo galaksije, da se tako nasukaše na strasne izvore.

Svaki moment je vrijedio, što smo ga zdušno trošili, duše napajali.

Jer među nama…  ne postoji  kopija , samo plamen i vatra iskrena

Zato smo noćima na tepihu  … odlijetali iznad svih pokora… magija.

 

Volim kad me zavodiš, kad tepamo …iskrena , predaja energija.

Kad niti u mislima nema zrnce loših namjera, samo strast ne odoljiva.

Koja nam dođe… kao čahura duše spremna da eksplodira, sratsvena

Pa se gubimo , bez daha lutamo, slatka tajna razbuktala … u nama.

 

Hvala  što dugim pismima svoje tople ljudske namjere prenosiš

U meni stvaraš strasnog čovjeka, što uživa u tajnim duševnim izletima .

Preispituje svoje granice i namjere, ne svjestan prolijetanja vremena

Osmjehom zaspe, uspavan čarobnim  usnama, zanesen u mislima .

 

NE ZABORAVI: Snaga si vjetrova moje mašte i sanjaranja,

 što obuzima, raznosi vrletima pjesničkog izvora

Hvala ti iznova, do neba… neka se nastavi igra bez skrupula…

 27.10.2011

11 i 11 hrs

 

 

DOLAZIŠ PRVIM LETOM ČEKANJA

Sjetim se, često tvojih poruka, mirisom patnji, bolova, razočarenja…  strahova.

Nasmiješena duša si, patiš u krletci, ženska robinja si…na križanju života zapela.

Znam …nisi  zvoncalo…daješ se svakim treptajem , nemjerljivo.

No  želiš gnijezdo od tepanja, nježnost izbledjela… zaboravljena sjećanja.

Žudiš mojim pjesmama, da te osvajam, ne svjesno izazivam,  budim izvore čekanja.

Da ljubim te, po vratu, sočna strujanja, ne izbježna jeza milovanja.

Vatra na ramenima, samo pogledom , dodirom mišlju raspirena.

Nikad dosta, toplog …obje ruke zagrljaja…strastvena…jabuka ubrana.

Očekuješ nagradu, za sva davanja, odricanja, žudnju, po nekad jecanja.

Osmjeh tijela priziva strasti …baš koliko treba, mrvicu duše da propjeva..

Da treperi tu na mojim usnama, na tebe da podsjeća, u praznini razmišljanja.

Tajna maštanja skrivenih bunarima,natopljenih ljubavnog prežderavanja.

Preživljavaš od uspomena, sve do  povratka, obećala si , sjećaš li se…

Dolaziš…prvim letom čekanja.

Volim repić, raslinje gustih uvojaka, vatra… mirisom vjetra u njima prigušena

Volim osmjeh strasti, dok tepaš mi  , lančanog sudara reakcija…

Volim kada me želiš potpuno, u sobi tvojih svijećnjaka, razbarušena.

Na jastucima, na podu … bez obzirna valjanja do umornih kapaka.

Ludorije na našoj plaži, istim snovima se valjali, znojem pijeskom natopljeni

Dat ću ti sebe kroz igru riječi i maštanja, kroz pjesme pune požuda

Svratit ću u tvoje snove, po nekad , ako poželiš biti svjetionik  dodira.

Budit ću te  osmjehom na usnama, nesvjesna da si me sanjala.

I ako daleko , imat ćeš me…baš  koliko zatreba… tvoja duša lutanja.

25.10.2011

20 i 21 hrs

VATRA NADE … JOŠ UVIJEK POSTOJI

Prelamaš se morima, dragulj si , skrivena , modrim dubinama.

Ime ti raznose fijuci vjetrova, tajna bila i ostala si… moja uspomena
Skriveni anđeo, il ne, činiš prelamanje raznosiš maštanje… igranje.

Odavno , prikrivaš stremljenja, mučiš …morske vukove, zavlačiš na pučine

 

Stobom se pričinjava ludilo, potonem pa vraćam  iznova

to boli , drži me …na kočijama jezdenja… oblacima nemira.

Oproštaji šušte daljinama, prosim  na gutljaje tvoje poglede.

Da mi na kragni ostaviš, usana tvojih tragove , ružom rumene.
 

Marija, ljubavi…nikad ne zaboravi, koliko srcem rovariš mi.

Priznaj…u tebi postoje …bar mrvičak tragovi, naših snjegova nanosi.

Sjeti se pogleda preko ramena, sjeti se vlaka što u magli nestaje.

Uplakana… tad si poslala , fijukom zimskih vjetrova, rastanak prizvala.

 

Bolno je… daleko si, znam u mislima da žudiš mi, osjetim.

Kako se približiti opet ti, drugu šansu pokloni mi, klečeći gladujem.

Možda, možda me budeš shvatila, zbog čega nas dave strahovi

Molim te, dobro razmisli, vrijedi se boriti zbog ljubavi…

 

Ostani… u našoj  luci boravi, zajedno jedra razvucimo

naši brodovi nek nose nas, bolno je biti sam, rastrzan.

Tuga potapa danima,dio si kormila razorila ,raznose valovi poruke

pustinja u duši nastaje, fatamorgana ne pomaže, uzalud lutanje.

 

Gukni… riječ pokloni mi, otjeraj zle duhove, naka bolove razore

Tvoja slika smiruje, ranu na grudima tvoja suza osmjehom izbriše

Kao da nikad nije postojala, kao bajka čini se izblijedjela.

U tebi sudbinu prepoznajem, uvijek izroniš , sireni si ,trebaš mi.

 

Moje tajne u tebi su skrivene, čuvaš ih u grudima spljoštene

Ne daš na tren da se pojave , na vatru našu te podsjete.

Moja ljubav si prva ostala, tebi sam gukao kroz  stihove

Vučeš uzdama nagone, na kapaljku pokazuješ tragove.

 

Ako …

I zrnce nade postoji, iskrice strasti tinjaju… molim te razmisli…

Nemojmo tragove zamesti , zbog tuđih priča biti  ranjeni.

Malo se otvorimo, povjerenje povratimo, jer druge smo slušali.

Pa ranjeni, u sekundi udaljeni,pa se odvojili, bez šanse za razgovor.

 

Odrastimo, stavimo karte na stolove, izbrišimo bolne polove

Zaplovimo razumnim morima, kad nas je strast predvodila

kad u sreći smo opijeni pjevali, NE ZABORAVI,

vatra nade u nama još uvijek postoji…šansu pokloni mi.

 

 

24.10.2011

19 i 19 hrs

 

 

VATRA NADE … JOŠ UVIJEK POSTOJI

JESEN U NAMA …SVE ZAČARALA

Čekam , omamljen… alejom lisnatih šumova … maštanja, dal je to istina.

Jesen …ukrašena šepuri se igrom listova, predskazanja iznova.

Dok slušam na Lijepom plavom Dunavu, jeza obuzima, stara sjećanja.

Dugo  smo plesali, zagrljeni, osmjehom jedno drugom nježnosti prenosili.

NA divnom plavom Dunavu, sonata naših viđenja, najavljena zvonjava.

Salzburgom me zavela, osvojila, prvi poljubac potopio moja pravila.

Šešir na glavi, crveni šalovi, žutog kaputa, rukavi pjegavi, folklor tvog izbora.

Usne rumene, jagodom mirišljive, u očima vatromet, moja plava pepeljuga.

Valcer smo dugo plesali, jezgre  vulkana budili, tijelom zanosili.

Jen, dva tri … dva ,dva,  tri …uvijek prekrasni koraci… ne zaboravljivi.

Andre Riue za nas je svirao, u Salzburgu na koncertu ljubavi …

Tad si mi poklonila, tajnu riječ… srca ti, pa me zarobila na tanak led prislonila.

Ah Maria… naša pjesma treperi, lišćem  odzvanja, na tebe podsjeća.

Tvoji dugi koraci, laganih pokreta, gazela na mojim grudima umiljata.

Šetamo alejom natrpanih zlatnih šumećih  listova, skakućeš presretna

Okrećeš  oko mene nasmijana prekrasna, držeći ruke ispružena ponuda.

Volim te takvu, jedinstvena si energija, sa tobom nestaju provalije ponora.

Držim te noćima , dok snivaš , padaš u snove kao začarana pepeljuga.

Kao breza si, vitka treperava oslobađaš se listova jer je ljubav pobijedila.

Vjetar ti češlja listove, pramenovi tvoje kose …polude od požude.

Zagrljena, požutjela Dva  lista , zajedno opala, rijekom života se uputila,

Žuborom vodenice se kretala, slapovima uzburkana strast  SE TESTIRALA

Udari vjetrova, oštro kamenje, navodilo na pogrešne obale, da popuste

Snaga njihove ljubavi i dalje se šepuri, blista …punih pluća natopljenih vjetrova

jesenjim dugama ukrašena, prolaznicima maštu raspirivala… koja maštanja.

Maria , Hvala ti, JOŠ JEDNOM HVALA TI… NA POKLONJENOJ ENERGIJI

ZRNU dovoljnom da inspiraciju raspiri, ponese prostranstvima ljubavnim.

22.10.2011

12 i 55 hrs

ODNIJELA SI MOJE STIHOVE

Odnijela si moje stihove …moje snove, moju strast i maštanje.

Zalaskom sunca rastopila…navukla pomrčinom nemire.

Grlom suze paraju ,  gorko me prisjećaju….tvoga nestanka.

Jedro si okrenula, u daljini nestala, mene izludila , slika titanika.

 

Bespomoćno trzanje…izbledjelih uspomena vraćanje u nedogled.

Dahom odnešena, strast u pomrčini davno izgubljena

Polomljen kristal, komadima ranjenog sjećanja rasprešen

Zuvijek pepelom vjetrova ……raznesena ljubav u nepovrat.

Drhtajima natopljene tuge, presahnula duša … iskrice prosijava…

Gorčinom Uspomene valjam … pišuć pjesme obroncima nesanice.

Potopom prolivene čaše, nasukane , stijenama žubore u nepovrat

a ja, šćućuren u duši pretražujem razlog … da se vratiš , lampe upališ.

 

Bez razloga nestala si… na kamenju satrvenom … bol žubori daljinama.

Voljeh  te, u inat  morskim psima,piranama  životnog akvarija.

Zgužvan duboko u grudima …upoznah srce  potopljeno tugom

Otvorena rana… kosti odvaja, danima …noćima… ne postoji razlika.

 

Naguravanje suza kraterima duše, nijemo , valjah sjećanja.

DA mogu… sve bih dao, ah moja bolna maštanja… Bar vratiti sebi,

Sve one trenutke ludovanja, ljubavnog zaslađivanja …ovisna navika

Koritom sjećanja, ljubav pretražujem, kamčeć…lažnu nadu ičekujem.

 

Da si bar najavila, da me pripremiš na tvoja jedrenja

Da spremim ti oproštaj dostojan tvoga stremljenja

Da ispratim te kao kraljicu godinama na balkonu čuvana

Jer si to zaslužila, a boli, boli odlazak bez riječi i  razloga.

 

16.10.2011

21 i 33 hrs

 

TEK …KADA TE PRVI PUT UGLEDAM

Onako zavučen u sebe, zamišljam prošle izlete… e-mailom  se tražili

Svakom tvome pogledu sam stremio, u sebi strast  raspirivao.

Sa tobom sati … mili sekunde u treptaju oka u dahu PROZUJALI

Pitajuć se … dal su snovi tako snažni ,stvarni… zagubljeno lutanje.

 

 

Ljubav …koliko ima značenje, dal je to moment il konstanto  plutanje.

Dal je to sjaj u tvojim očima, gutanje tvojih usana dok si pjevušila.

Pramen… razigran u tvojoj kosi , vrtim među prstima lagano.

Tvoja uzdasi na mojim grudima, dok šapćem ti, dal si zaboravila ?

 

Često si  pitala , dal te  poželim, možda… zaviri duboko u sebi.

Možda ti fale samo moja tepanja, moje pjesme, razgolićena maštanja.

Da  kažem da volim te, velika je igra lažima, upijam te slikama, zanosim maštama.

Tvoja topla energija me osvojila, bila si  i ostala i još rovariš u mojim pjesmama.

 

Kroz Tužne oči te osjećam… prazna si iznutra… slomljena.

Fali ti slobodnog letenja, možda si veseljak … glumeć pred drugima.

Al unutra , duboko, u kanjonima tvoje duše velika rana je skučena

Možda si mogla bolje birati ?  zato po nekad… tješe te jecaji ,,potiha plakanja“.

 

Molim te  ne kvari maštanje, ne postavljati suvišno pitanje…

Prepusti se našim mislima, tamo gdje smo skriveni od pogleda.

Ovo naše virtulano privlačenje, uživanje bez konkretnih dodira

Popunjavanje je sive praznine životnog gušenja klasičnih događanja.

 

U moje pjesme  uronila si, duboko korjenje pustila, alga… puzavac si postala

Osvajaš moje prostore, slabost vidljiva me razara… a borim se  mjesecima.

Uskoro ćeš možda pustiti pupove, iz kojih će život da navire

Koji će biti znamenje, jednog divnog lutanja, natovarenih uspomena.

 

Tek kada te pogledam PRVI PUT u oči i …osjetim tvoju dušu.. tvoj dah … moći ću reći dal mi pripadaš dal nas veže tajna  energija, DAL POSTOJI NAŠA GALAKSIJA . No do tada … samo nam preostaje, hrani nas… virtualna čarolija

 

11.10.2011

14 i 14 hrs

 

PROŠLO JE TOLIKO VREMENA

Prošlo je toliko vremena kako se nisi zavukla u dvorove maštanja.
Baš svakim zalaskom sunca očekivah tvoje nasmijane oči, da izrone,
da medene usne šapnu slatkim glasom…opiju, da se radujem…
odskačem od zemlje , humorom napijem…pjevušeć dočekujem.

Pa da , na mrvicu mi riječi poklanjaš , skrivaš se iz svakog oluka

da te moja sjena ne zahvati, da te ne opije moja poruka.

Samo tvoja pojava vrtovima mašte  beharom krošnje nanizava

Latice cvijeća odišu tvojim slikama, vjetrovi  natrpani tvog   osmjeha.

Bajka se neka dešava…meni razigrana, za moje želje stvarana

U njedrima  sklupčan strahujem, da bajka ne nestane… vrata zalupi.

U svakom godišnjem dobu dio si proljeća , lepršava …moja pletenica

Na konju si u mojim maštama… griva lepršava, daljinama pozdravlja.

Vodama caruješ, skrivena ribama, prepoznatljiva sirena  rječnih bukova.

Izaziva, nas nesretnike… strastvenih istraživača, korita ljubavnih izvora.

Sa tobom će … o tebi su… o tebi će uvijek bajke kružiti beskrajne…

Preko sedam gora i planina, preko jezera i dolina do tvojih visina

No proći mnoge zamke troglavih zmajeva, trebać će srce viteza.

Za tebe se isplati ginuti , makar i u maštama, u kose ti zavlačiti.

Kako te teško imati, bar na trenutke usne ti rastapati, sanjati

Na grudima tvojim ,preživljavati…strasti tvoje se napiti

A onda , neka me nose vezanih čvorova struje morskih valova.

Uvijek ćeš za mene ostati, sirena , ne dokučiva , mojom maštom stvarana.

06.10.11

20 i 33 hrs

U KOJEM CVIJETU STANUJEŠ

U ljubavi prošloj skrivali se rado, alejama kestenove brali…

Pod vrbama  usne ćutimice… dugo, u zagrljaju strasti razabirali.

Sa vrancima igru duše lepršave, mladost  ljubavlju pregrijavali

Ne znajući da smo dio svemira, ljubavnog sazvježđa karika.

 

Uspomena… napučene duše … krošnja gusta, srcem razgranata.

Plodovima nakićenim šušti…lisnatom strašću prikrivenih..

 Razigrana bašta tulipana, laticama prepletenim zove…

Mirišljava korpa uspomena , kao dragulj, na duši zavarena…

 

Godine se topile u trenu, kitile nas snagom vrnaca… vrana

Da se rado vrtimo u sebi… sjećajuć se protutnjalih slika.

Da se sjaj u očima vrati, rumenilo duše, toplim rukama steže

Jer bješe ko bajka iz strasnih romana… naših tajnih previranja.

 

Laži nama nepoznate biješe, skrivale nisu …niti trunke strasti

Uzneseni nekim lukama  kroz noći, u vremenu zagubili.

Sačuvani nekim čudom, da nas  ne pronađu, zabrane…razvedu

Romea i Juliju naprave, ljubavlju zatrovanih…skrhanih.

 

U kom cvijetu stanuješ, rojevi pčela pretražuju, prošlosti prohujale

Možda si zabluda u maštama, iz kule ljubavi izrasla, meni procvjetala.

Bila si …bajka mi, sa tobom …do vrhova , najslađa… bila si

 

Šapćem ime ti …kada utonem , osamljen , srcu zakrpe prikrivam.

Mrke misli iz duše protjerujem da me čežnja ne zavara

Jer te vjetrom prepoznajem, jutarnjih snovima dolaziš, omamljuješ.

A ja …željan te, iz zagrljaja ne popuštam, pa makar mrvicu …mislima.

 

03.10.11

21 i 12 hrs