Spuštam se ulicom tvojih usana, gdje si me začarala.
Uvlačim u duševne krajolike širokih bespuća požuda
Nadajuć se ponovnom susretu na tvojim grudima, magija…
Uvijek obarala iznova, jutarnjim buđenjem zvukovima nemira.
Violina si salivena, duša ti nakićena zvončićima dragih uspomena
Kosom ti trepere mojih ruku spletene uspomene i nadanja
Osjećam ih noćima dok putuješ mojim stihovima
Za mene si vjetrometina bila i ostala neukrotiva.
Volim kad si tu… svakim dijelićem me osvajaš, ubitačna sesija.
Tvoj šapat kao šansona skrivena, ušima odzvanja danima
Okus tvojih usana nezaboravna receptura najboljeg kuhara
Cupkaš u predvorju mojih pjesama, predstavljaš strast božura.
Ljubav ti cvjeta na usnama, berem je… ona se obnavlja
Proljećem si ukradena iz najljepših pašnjaka, razasuta jedrima
Upijam te svakim djelićem tvog kretanja, vatrena igranka
Robinja jedrenjaka, kod mene se svratila… nasukala.
Žudnja me osvaja, jer si me ukrotila, nemam protu otrova.
Skršen sam… na koljenima, nudim se kao zastava poslije bitaka
Predajem oružje, ne želim da postanem navika sprudovima bačena
Nego plamen što rastura, daleko ispred maštanja, java nepredvidiva.
21.09.2011
05 i 48 hrs
