Stajašmo , tik na uglu zalaska sunca, pružala si ruke da ti oprostim noći.
Vezeno bijela čipka šepurećeg sutona, omiljena, slabost noćima…
Moja požuda , moja mašta, lovac si bila mojih slabosti …razaranja.
Kako da ti oprostim, kad te nema… kad te trebam.
Uvijek neki razlozi u zraku, meteo prognoza, ne predvidiva.
Dal ćeš osvanuti ili će biti magla vjetrom razbarušena
Dok na kaldrmi čekanja sa ružom u ruci mrčinu dočekujem.
No i kao takva, često mi nedostaješ, pticama kašnjenje najavljujuješ dok drijemam.
Ima li smila ova naša veza, raspučena trvenjima bez razloga.
Kada se vidimo, više se jedemo, manje gledamo …više svađamo
Poljubci… prošlost, davno izgladnjela, ne uhranjena… presahnula
čami u mraku povrijeđenih srca, čuvajući rezervni položaj čekanja.
Pitanje se nameće … dal mrvičak u tvojim venama šapućem.
Dal sam bar mrvicu , tamo negdje u tvojoj čekaonici ,na redu.
Obasut nepreglednim nadanjima, a znam , osjećam, predosjećam
Da si njemu u dvorište krenula, na naš sastanak NAVODNO zaboravila.
Svi travnati kukci o tebi mi javljaju, cvrčak mi poštu donosi.
Dal vrijeme je da se razdvoje rječni tokovi, različitih stremljenja.
No bila si i ostala , moja slabost bez obzira, jer si me ipak
Davno nekad, vatreno ljubila i trošila, bar u mojim pjesmama.
Pa ću te tako i pamtiti, samo iz pjesama … možda tražiti
Sa nadom da ćeš se valjda promijeniti, oči otvoriti
Iz tih ružnih snova izvući… srce svoje prekopati
I možda zrnce mene u njemu pronaći, pa da me zavoliš.
Ah ta moja maštanja, lelujaju …obećanja nekih tamo vjetrova
Što mi zbore da ti falim, da ti nedostajem bar u lažima.
A ja..na kaldrmi… čekaonica tepanja za tebe skučena,
Napučena nadanjima, u magli zamagljena …nestaje iznova.
25.09.2011
21 i 21 hrs
